Jedna borba, još jedno mjesto
Šibenik je, nažalost, fenomenalno mjesto u nizu mjesta, odnosno gradova u Hrvatskoj koji su devastirani ekonomski, politički i moralno i kao takav je odlično bojište u borbi protiv neoliberalnog kapitalizma.
Jučer poslijepodne započeo je program 2. festivala FALIŠ, koji se u Šibeniku na nekoliko lokacija održava od 3. do 6. rujna 2014. Festival alternative i ljevice pokrenuli su prošle godine Emir Imamović Pirke (pisac, novinar i šibenski zet), Kruno Lokotar (stari festivalski i urednički vuk iz Zagreba) i Srećko Horvat, mladi filozof i publicist, uz pomoć prijatelja i istomišljenika.
Misao vodilja ovogodišnjeg izdanja festivala jest Pripreme za daleko sutra, a slogan Jedna borba, još jedno mjesto. Šibenik je, nažalost, fenomenalno mjesto u nizu mjesta, odnosno gradova u Hrvatskoj koji su devastirani ekonomski, politički i moralno i kao takav je odlično bojište u borbi protiv neoliberalnog kapitalizma koji je dobrim dijelom najperverznije robovlasništvo, jer ljudima svojim mehanizmima dokida najosnovnije - slobodu.
Festival je započeo u 18 sati u prostorijama Gradske knjižnice Juraj Šižgorić retrospektivom dokumentarnih filmova redatelja Gorana Devića, porijeklom iz Siska: Uvozne vrane i Dvije peći za udarnika Josipa Trojka. Potonji je zanimljiv prikaz Željezare Sisak, njezine uspješne prošlosti kroz ton (Titovi govori i radijski izvještaji o uspjesima željezare iz doba SFRJ), a njezina nesretnog kraja kroz sliku (snimke oronulih pogona i nekolicine preostalih radnika, koji su u vrijeme nastajanja filma, 2012., još imali posla).
U 19 sati predstavljena je instalacija šibenskog umjetnika Borka Čelara Revija Revije. Čelar je postavio modnu pistu po kojoj šetaju obrisi manekenki, na kojima su ispisane osobne ispovijesti nesretnih radnica propale Revije, šibenske tvornice odjeće, a obrisi publike numerirani su šibenski selebritiji, koji su obično nazočni na modnim revijama.
Potom se festival preselio na Trg Ivana Pavla II, gdje je najprije održano predstavljanje knjige Kristijana Mirića Informatičar starog kova, ukoričeni blog u izdanju izdavačke kuće Jesenski i Turk. Mnogobrojna mjesta bila su gotovo u potpunosti ispunjena i šibenska publika s velikim je zanimanjem pratila vrlo šarmantno i duhovito predstavljanje knjige koje su moderirali Kruno Lokotar i Emir Imamović Pirke, a doživjeli smo i uplitanje nepoznate gospođe s prozora tijekom čitanja autora, koja se bunila protiv psovki u duhovitim tekstovima u kojima su prikazane svakodnevice informatičkih servisera i problema koje imaju sa svojim klijentima i neprofesionalnim suradnicima.
Na istom je mjestu uslijedilo predavanje Srećka Horvata Dug nas svagdašnji u kojem je govornik pokušao dati filozofsko objašnjenje dužničkih odnosa ljudi kroz povijest navodeći čak primjere i iz Biblije, te citirajući Friedricha Nietzschea i njegovo djelo Genealogija morala. Predavanje je potaklo na raspravu, u koju je bila uključena i jako zainteresirana publika.
Horvat je iznio nekoliko izuzetno zanimljivih i zapravo strahovitih podataka vezanih uz vanjski dug Republike Hrvatske, koji prema posljednjim podacima iznosi 46 milijardi eura što znači da se RH sa svakim satom zadužuje 3 milijuna kuna, a svaki njen građanin 18 kn na dan. U Francuskoj je jedno istraživanje pokazalo, naveo je, da se svako dijete u Francuskoj rodi s 22 000 eura duga!
Kapitalistička ekonomija zapravo se svodi na ekonomiju duga i zaduživanja, te ljudi uzimanjem kredita zapravo sami sebi oduzimaju vrijeme, jer se obvezuju u narednih 5, 10, 15 odnosno 30 godina otplaćivati ne samo svoj stvarni dug, već i krajnje nehumane kamate koje ih pretvaraju u robove banaka, koje su pak stvarni vlasnici njihovih nekretnina i pokretnina u procesu vraćanja novca.
Kroz taj sustav događa se transformacija ljudskog vremena koje i doslovno postaje novac i svi su zaboravili davnu borbu radnika za osmosatno radno vrijeme, kako bi preostalih 16 sati odmarali i bavili se privatnim životima. Teško je nakon toga ne zapitati se tko danas radi 8 sati, za to prima adekvatnu plaću, prima li je uopće i ima li vremena baviti se odgojem svoje djece ili posvetiti se osobnim guštima.
Festival je svečano otvorila sama časna sestra Teresa Forcades, benediktinka i aktivistica iz Španjolske, koja će ga i zatvoriti u subotu, 6. rujna, razgovorom sa Srećkom Horvatom. U kafiću je otvorena i izložba kolaža Maše Kolanović, čiji će ukupan prihod biti uplaćen za buduće sklonište za šibenske beskućnike.
Organizatori su na službenoj internetskoj stranici izrazili želju da se na festivalu rode mnoge ideje koje bi potaknule konkretne akcije i korake u borbi protiv ekonomskih i političkih mehanizama koji svakim danom sve više i vise zagorčavaju živote običnih, malih ljudi.
Prvi dan festivala iz moje je perspektive, premda po strukturi ležeran, po sadržaju prilično ozbiljan, te će mnogim posjetiteljima, vjerujem, biti nadahnuće za borbu za radna mjesta, kao i za prava na vlastitu slobodu.
Kompletni program festivala može se naći na linku.