Tamara oduševila i kao pevaljka

Tamara Obrovac i Transhistria Ensemble nastupili su, u subotu 1. veljače, u dupkom punoj dvorani Gradskog kazališta lutaka, gdje su u skoro dva sata nastupa pokazali svu raskoš bogatog glazbenog nasljeđa i veličinu muzičkih talenata. Time je na veličanstven način otvoren ovogodišnji ciklus Jazza u veljači.

Iako se jazz glazba po školskoj definiciji zasniva na improvizacijama, u slučaju Tamare Obrovac i njezinog uigranog ansambla riječ je o tome da sami igrači, svaki u okviru specifičnosti svog instrumenta i umjetničke osobnosti, postaju igra, rastačući granice pozornice i nedodirljivog žanra virtuoznošću začinjenom humorom i interaktivnom komunikacijom koja tako lako teče između članova međusobno, kao i između benda i publike.

Tamara Obrovac, toliko jednostavna, spontana i neobična u reinterpretaciji svojih pjesama, gotovo kao medij koji na licu mjesta stvara već stvorena djela, nije se predstavila publici velikim riječima, no već nakon izvedbe prve pjesme Ulika, prodisala je punim plućima i nastavila do kraja koncerta, sve uvjerljivije i opuštenije, razvijati glazbeno-scenski kolaž efektnih vokalizama i spontanih improvizacija, uz splitsku publiku koju je upisala, kako reče, u bijelu knjižicu najdraže publike.

Za nekoga tko nije glazbeni znalac i vjerni obožavatelj Tamarine glazbe bilo je gotovo nemoguće pratiti redoslijed izvedenih pjesama jer su bile začinjene ubačenim improviziranim dijelovima koji su ponekad poprimali obilježja glazbenog stand-upa, spontanim prijelazima i solažama dobro raspoloženih instrumentalista Krune Levačića ( bubnjevi), Simonea Zanchinija ( harmonika), Žige Goloba ( kontrabas) i Uroša Rakovca ( gitara i mandolina), kao i dijalektalnim govorom, kojega Tamarin vokal dodatno razgrađuje... Iz tih razloga nijedna od skladbi nije trajala kraće od deset minuta. Nadahnuti ansambl izveo je i nekoliko skladbi s novog albuma Canto Amoroso, čije je kupljene primjerke Tamara osobno potpisivala nakon koncerta.

Vrhunac koncerta bio je skeč koji su priredili glazbenici kada su se povodom nastupa u kazalištu preobukli u smiješne maske i slikali mobitelima. U tom duhu Tamara je izvela skladbu Neću više jazz kantati kao pevaljka, još k tome s navučenim grudnjakom na sebe, izazivajući publiku da joj baci novce unatoč tome što ne zna pjevati.

Nakon pljeska koji se nije stišavao ni nakon dva bisa Tamara se vratila na pozornicu do suza dirnuta te je na sugestiju nekoga iz publike zadala rečeničnu konstrukciju Daš daš di, miš prdi kao pozadinu za vlastite vokalize kojima je energično i strastveno završila koncert.

Spoj suvremenog jazza s osobnim izrazom, utemeljenim u istarskim i mediteranskim korijenima, ali prije svega u univerzalnoj ljepoti, čini Tamarinu glazbu, za razliku od jazza na koji smo navikli, autorskom a opet pristupačnom širem krugu ljudi.

Gradsko kazalište lutaka može se pohvaliti koncertom za pamćenje, koji je bio prava poslastica za oči i uši, unatoč neudobnosti stolica, nedovoljno razmaknutih da bi reagirali u ritmu glazbe koja poziva da plešeš, da ustaneš i pokloniš se, kao što smo i učinili.

Još tri koncerta Jazza u veljači

Jazz u veljači će iduće subote dovesti redovnog i omiljenog gosta jazz ciklusa u GKL-u, gitarističkog virtuoza Marina Jerkunicu, u pratnji vrsnih glazbenika okupljenih u Marin Jerkunica group. Sedam dana kasnije nastupit će Miro Kadoić kvintet kojeg uz nagrađivanog jazz glazbenika čine i priznati instrumentalisti iz Hrvatske i Slovenije. Početak oba koncerta je u 20 sati, a ulaznice se prodaju po cijeni 60 kuna.