Izložba Lise Nimanbegu: umjetnost, identitet i povratak korijenima

Drugu izložbu po redu otvorili smo u subotu 25.4. i ugostili mladu umjetnicu crnogorsko-albanskih korijena koja svoje zvanje kiparice stječe na Umjetničkoj akademiji u Rijeci. Lisi je ovo četvrta samostalna izložba, ali prva u Splitu. U ugodnom razgovoru s autoricom otvorili smo diskusije o mnogim temama koje intrigiraju mlade: pitanje karijere, prava manjinskih zajednica, učenje jezika, provođenje edukativnih radionica, razbijanje straha od izlaganja vlastite umjetnosti, povratak u svoj rodni kraj, kao i pronalazak inspiracije u vlastitoj okolini. 

Lisa živi u Ulcinju, mjestu koje se nalazi u dijelu Crne Gore koja graniči s Albanijom. Umjetnica je tijekom razgovora istaknula probleme tehničke, jezične i međuljudske prirode kao prostora na kojem bi društvo moglo poraditi. Naime, kao građanka Crne Gore, Lisa u Hrvatskoj nema studentska prava, a studentska iskaznica (iksica) joj ne pruža pogodnosti koje imaju svi studenti Europske unije. Crnogorski jezik koji je blizak hrvatskom, učila je od malena živeći na području Crne Gore, ali i dalje osjeća jaku netrpeljivost i snažan jaz u odnosima među ljudima. Na neugodno iznenađenje, posebno to osjeća u svom studentskom gradu. 

Motivirajući okupljene mlade, naglašava kako je važno prijavljivati se i odlaziti na edukacije, programe i rezidencije kako bi se steklo znanje, vještine i širina pogleda na život. No, onda kada se čovjek osjeti dovoljno spremni i podučenim, smatra kako je njegova zadaća, odgovornost i obaveza vratiti se u svoje mjesto i prenositi ta znanja bogateći svoju okolinu. Lisa razmišlja o gradnji svoje karijere van granica Hrvatske i Crne Gore, a spominje London i Stockholm kao primjere dobre prakse učenja i usavršavanja na polju umjetnosti. Ističe: "Postoje raznovrsne prilike za stipendiranjem, usavršavanjem i učenjem, samo treba biti dovoljno uporan u pretraživanju ponuđenih mogućnosti, zatim prikupljanju dokumentacije i pristupanju prijavi. U zadnjem koraku, odlasku i izlasku iz komfort zone, dolaze hrabrost, snalažljivost i dobra intuicija."

Gospođa koja je pratila otvorenje i razgovor, po struci akademska slikarica, nadodaje: "Dok ne istupiš i ne pokažeš ostalima što si stvarao, koliko god se mučio u tom procesu, nećeš napredovati. Za mladog umjetnika je potrebno da se istakne i pokaže javnosti te da ga se u tom izloženom radu prepozna." Uz poticajne riječi za sve prisutne, posebno je pohvalila mladu umjetnicu za koju kaže: "Činiš baš ono što je potrebno kako bi tvoja karijera rasla." Lisina majka je također akademska slikarica, pa se umjetnica slaže kako je zasigurno i ta spoznaja doprinijela njezinom osobnom odabiru i zvanju. 

Posebnu vezu sa svojim rodnim mjestom, Ulcinjem i zemljom svojih predaka, naglasila je u svojim izloženim radovima koji krase prostor Zone, naziva Hobotnica i časopisu Adria 790. Umjetnički časopis prepun je fotografija iz privatne kolekcije vezanih uz teme Jadranskog mora, brodova i obiteljskih trenutaka provedenih uz obalu, kao i serijom novih fotografija inspiriranih spomenutim temama. Oba rada, umjetnica je posvetila obojici svojih djedova. Obiteljska spona i ljubav prema rodnog kraju postala je još naglašenija napuštanjem rodnog mjesta u potrebi za studiranjem. Umjetnica i njezina djela = prikazi ljepote Jadranskog mora, ljudske ruke, uspomena i Ulcinja.