Izložba Ivana Ivanovića - od videoigara do animacije

U petak 13.3.2026. otvorili smo 11. ciklus Mladi izlažu s izložbom lokalnog umjetnika, Ivana Ivanovića. U razgovoru povodom otvorenja pridružio nam se Veljko Popović, profesor Umjetničke akademije u Splitu na odsjeku za Film i video. Veljko ujedno djeluje i kao samostalni animator u vlastitoj produkcijskom studiju u Splitu.

U ugodnom razgovoru pronašli smo zajedničke dodirne točke obojice autora, a to je da su svoj umjetnički put animacije počeli graditi iz video igara do animiranih filmova. Veljko je nagrađivani hrvatski animator, a Ivan je samouk u procesu svladavanja elektroničkih alata i kreiranja sadržaja. Ivan nema fakultetsko obrazovanje, a Veljko naglašava: "Na fakultetu ne igrajte na sigurno, iskoristite priliku da izađete iz zone komfora, da istražujete što vam se sviđa i u čemu se snalazite, a da pritom pažnju posvećujete i onomu što vam ne ide kako biste to usavršili. Više cijenim studente koji naprave "loš" rad, ali su barem pokušali ne držati se utabane staze."

Zaključujemo kako se publika filmske umjetnosti pronalazi na festivalima: "Prijavljujte se na natječaje, to je prilika za recenzije, povratne informacije struke, nekad će ga netko odbit, ali drugi prihvatit, no nikad niste na gubitku. Ako ništa, ime će netko pročitat. U Republici Hrvatskoj za animatore ima prilika na festivalima."

Na pitanje: "Kako se živi i zarađuje od animacije i freelanceanja?", Ivan ističe: "S 26 godina zarađujem dovoljno za sebe, čak ni ne tražim klijente, nego se oni javljaju meni. Dobra riječ preporuke otvara mnoga vrata."

Obojica sugovornika su naglasili važnost ostvarivanja dobrih veza, poznanstava i u ostalim grana umjetnosti kako bi se u svrhu projekta, širili vidici : "Važno je graditi komunikaciju sa suradnicima, nekad i pozvat nekoga da se pridruži u nekom tvom angažmanu, od glazbenika, književnika do tehničara. Sa suradnicima je važno uspostaviti prijateljski odnos. Umjetnici za suradnike moraju imati ljude s kojima su prijatelji, zato je važno da ste otvoreni, pristojni, da slušate druge i da možete saslušati konstruktivnu kritiku."

O mogućnostima za razvoj umjetnika animatora u Splitu, Veljko kaže: "Prilike za mlade animatore su loše, nema ih puno, ali imate UMAS i jaka imena koja će vam otvorit vrata svojih studija. Ali digitalizacija je donijela to da mi iz Splita imamo priliku proputovati cijeli svijet s našim radovima. Naša sreća je da nemamo jaku industriju filma koja će nam oduzeti dušu, nemate se kome prodati da biste radili za novac. Zato iako ne mogu zaraditi od toga, barem ću biti sretan s produktima svog rada."

Dok Veljko preporučuje i preferira fizička putovanja za upoznavanje struke, kolega, prilika i svijeta, Ivan se oslanja na "digitalne" mogućnosti internetski veza i društvenih mreža. Ivan virtualnim putem ostvaruje veliki broj suradnji. Zaključujemo: "Važno je širiti vidike, graditi vrtove vlastitih impresija iz kojih crpite inspiraciju. Iako postoje umjetnici koji odsanjaju čitav svijet i ne maknu se iz svog grada, većini su za stvaralaštvo potrebna putovanja. Ali ako želite prikazati autentičnog sebe, krenite iz vlastite okoline."

Važno je naglasiti kako su sugovornici uspostavili ugodan i prijateljski odnos, a publika je njihovu konverzaciju zainteresirano pratila.