Izviđaštvo kao pokret za mir

U jednom periodu djetinjstva mnogi od nas htjeli su biti Crusoei, Winnetoui, Sawyeri. Na to smo bili potaknuti romanima u kojima smo čitali o samotnim herojima i Indijancima, njihovim šatorima, logorskim vatrama i suživotu s prirodom i u prirodi.

Magično mjesto zajedničko biljkama, životinjama i ljudima

Priroda je uvijek bila mjesto gdje su djeca mogla učiniti više nego u gradu. Znatiželjno oko primjećivalo je gljivu, pčelinjak i tragove u zemlji. Planirale su se kućice na stablima i utvrde od materijala koje smo sami prikupljali. Bilo je to mjesto gdje je sve bilo živo i gdje je sve živjelo zajedno, u svijetu odvojenog od ljudskog. Vrijeme je teklo kao magični sat s godišnjim dobima koja su donosila promjene u vjetru, u lišću i navikama životinja. U prirodi su vladala drugačija pravila i, ako je netko bio dovoljno pažljiv, mogao ih je naučiti.

Odrasli mahom zaboravljaju ove dječje fascinacije. U rijetkom slučaju kad se zažele prirode, mnogi više ne znaju kako bi joj pristupili, hodajući njezinim putevima bez da ikad išta uzmu u ruke, bez da skrenu sa staze u nepoznato, kao da ih je strah kontakta s njom. Ipak, postoje i oni koji su kao djeca razvili tako prisan odnos s divljinom da zauvijek znaju kako koristiti taj prostor – zajednički biljkama, životinjama i ljudima. Njihova priča počinje prije više od 100 godina, idejom jednog čovjeka.

Priručnik za suživot s prirodom: ideja jednog čovjeka

1907. godine, nakon povratka iz Burskih ratova u Africi, engleski poručnik Robert Baden-Powell odlučuje napisati priručnik za dječake o vještinama u prirodi (1). Njegovo je vrijeme doba romana o divljem zapadu i Indijancima. To je vrijeme putopisa o stranim narodima i Kima Rudyarda Kiplinga, u kojem se glavni junak sprijatelji s indijskim svetim čovjekom i putuje s njim po sjevernoj Indiji.

Smatrajući da su ljudi izgubili odnos s prirodom koji su jednom imali, Powell ispunjava stranice svog priručnika, pomalo površno, raznim vještinama preuzetim od Indijanaca, predstavnika nekadašnjeg svijeta u kojem je čovjek živio skladno s prirodom. Tu su upute za pravljenje logorske vatre i kuhanje hrane na njoj, informacije o izgradnji splavova, mostova od debala i skloništa od pronađenih grana. Upućuje se na promatranje divljih životinja, čitanje njihovih tragova te da je dopušteno loviti ih samo ako je zaista nužno. Biljke se crtaju i pamte, zvijezde koriste za snalaženje po noći. Dječacima se također sugeriraju vježbe u debatama, pripremanje predstava, pravljenje madraca i jastuka na razboju od grana, i bavljenje raznim aktivnostima od kojih su mogli razraditi. To je uključivalo popravljanje starog namještaja, izradu košara i posuda od gline, pčelarstvo i slično (2).

Od priručnika do izviđačkog pokreta

Powellov priručnik postaje 4. najprodavanija knjiga 20. stoljeća i jedna od najutjecajnijih knjiga za mlade – stvarajući globalni pokret mladih koji je već tri godine kasnije imao 10 000 članova iz različitih zemalja, uključujući Argentinu, Dansku, Finsku, Indiju, Meksiko, Ameriku i Filipine (1). Pokret je postao tako popularan da nije bilo neobično vidjeti logorske vatre i odrezana stabla u Hyde Parku. Knjiga se zvala Scouting for Boys a pokret koji je stvorila danas je svima poznati izviđački pokret.

Izviđaštvo za sve, bez obzira na socijalnu klasu

Genijalnost Powellove ideje jest u njegovoj brizi o društvenim životima mladih ljudi i načinu na koji je on iz toga izveo novu vrstu edukacije (1). Powell cijeni pustolovine u divljini jer ih vidi kao sredstvo kojim se mladi mogu naučiti različitim vrijednostima, kao što su zajednički trud, preuzimanje odgovornosti i učenje kroz iskustvo. Njegova je knjiga prožeta idealima o timskom radu, samostalnosti mladih, stvaranju vlastitih pravila i običaja, i povratku prirodi. Njegov pokret otvoren je svim dječacima (a kasnije i djevojkama), bez obzira na socijalnu klasu. Zajednički boravak mladih u prirodi, gdje su ovisili o zajedničkom radu i slaganju učinio bi ih humanijima, i u odnosu prema prirodi i prema drugim osobama. Zanimljivo je da je danas dokazano da su djeca koja se igraju u prirodi sretnija, bolja u školi i razvijenija emotivno i društveno od svojih vršnjaka koji se igraju većinom unutra (3).

Pokret za mir

U knjizi Scouting for Boys bile su jasne i paralele koje je Powell pravio između izviđača i svog vojničkog iskustva. S obzirom na povijest engleskog imperijalizma, pojavile su se kritike da je izviđački pokret od mladih ljudi stvarao vojnike. Možda se zbog ovoga ili zbog sve turbulentnije situacije u Europi Powell s vremenom odmicao od ovakvih asocijacija i sve više idealizirao izviđački pokret kao pokret koji bio svijetu donio mir. U ovom duhu, svake četiri godine (u dogovoru s izviđačima iz Grčke i po uzoru na Olimpijske igre) osmišljeno je okupljanje World Scout Jamboree, na kojem su se danima neformalno, uz radionice i igre, družili izviđači iz cijelog svijeta. Prvi takav događaj 1920. godine okupio je 8 000 izviđača iz 34 zemlje. Bilo je to jedno od prvih događanja gdje su se mladi ljudi iz raznih zemalja nalazili ne u konfliktu, već da bi razvijali ideju globalnog bratstva. 1939 godine Powell je nominiran za Nobelovu nagradu za mir, koja te godine nije dodijeljena zbog Drugog svjetskog rata (4).

Iako sam znala za izviđače, tek sam nedavno, kroz priče jedne prijateljice koja je bila član Izviđačkog kluba u Splitu, čula o širini i zanimljivosti njihovih aktivnosti. Slušajući njena sjećanja, dobila sam potrebu za pravim doživljajem prirode, koji sam imala kao mala, ali koji nisam nikad potpuno realizirala. Njena se grupa izviđača sastajala svaku subotu te su planinarili, plivali ili se družiti i na Zvončacu. Kada bi išli na logorovanje, to bi trajalo čak i po 20 dana i bili su po cijelog regiji – kad je bilo toplo, u šatorima na otocima i Cetini, zimi na Krešovom brdu. Logorovali su i po Gorskom Kotaru i drugim dijelovima Hrvatske.

Ideja da budeš ludast i drugačiji

Upravo kao u Powellovom priručniku, učili su brzo podizanje šatora, po noći su vježbali komunikaciju Morseovim znakovima, pomoću svjetiljke ili zviždaljki. Učili su prepoznavanje zviježđa i vježbali raditi čvorove. A oko logorske vatre ili pri planinarenju bi uz gitaru pjevali izviđačke pjesme. Polagali su i razna vještarstva, koja su uključivala osmatrač, prirodnjak, čvorolog, čuvar prirode, bolničar, plivač, sportaš, ljetopisac, i svima najdraži izviđački kurir. Za kurira se polagalo tri dana – na prvom se cijeli dan moralo šutjeti, na drugom gladovati, a na trećemu se moralo do mraka biti sam u prirodi. Najbolja je stvar, kaže ona, bila što se u izviđačima nekako promovirala ideja da budeš svoj – ludast i drugačiji. A u skladu s načelima skautskog pokreta, bavili su se i društveno korisnim radom – uključeni u akcije čišćenja Marjana te kao članovi zaštite pri državnoj upravi za zaštitu i spašavanje. Moto im je bio da jači pomažu slabijima. Čak je i ona bila 2007. godine na World Scout Jamobreeu, koji je na nju ostavio snažan dojam. Danima su se mladi ljudi iz cijelog svijeta družili, bili u šatorima i sudjelovali u raznim radionicama i akcijama.

Skrenite s puta i provedite noć u našem najvećem zajedničkom prostoru

Ima nešto drevno u sjedenju s prijateljima oko vatre, ispod zvijezda i u tome da si dio šume i noćnog zraka koji okružuju. Mislim da to ljude čini zahvalnijima na zajedništvu. Od kada čovjek postoji, vezan je uz prirodu i ovisan o prirodi. Ne može se ignorirati razvoj civilizacije, ali ako čovjek prestane imati odnos s prirodom, utjecat će na društvo kao na cjelinu. Osim sretnika kao što su izviđači, većina nas je ostala bez alata da iskusimo ove naše najveće zajedničke prostore. Moraju li oni biti samo prolazne siluete koje se gledaju kroz prozor busa? Odite u prirodu, probajte skrenuti s puta i provedite noć u šatoru s prijateljima!


Reference

1. Scouting. https://en.wikipedia.org/wiki/Scouting
(pristup 18.07.2016.).

2. Baden Powell, Robert. Scouting for Boys. 
http://www.thedump.scoutscan.com/yarns00-28.pdf (pristup 18.07.2016.).

3. Weinstein, N., Przybylski, A. K., & Ryan, R. M. (2009). Can nature make us more caring? Effects of immersion in nature on intrinsic aspirations and generosity. Personality and Social Psychology Bulletin 35: 1315-1329.

4. Lord Baden Powell. Scouting.
https://www.youtube.com/watch?v=oFtA-o9QPZA (pristup 18.07.2016.).