Izbjeglice, predrasude i rješenja

Integracija izbjeglica u društvo: dobrobiti i izazovi naziv je javnog događanja koje je Info zona organizirala u splitskom Domu mladih u sklopu festivala Platforme Doma mladih Platformat na kvadrat. Odabir lokacije i konteksta nije slučajan jer je, kako je rekla koordinatorica Platforme Doma mladih Blanka Čop, namjera u prostoru Doma razviti društveno-kulturni centar, koji bi bio otvoren prije svega svim socijalno marginaliziranim osobama.

Otvaranje lokalnog javnog prostora temi izbjeglica i razbijanje predrasuda

Događanje je organizirano kako bi se, riječima predsjednika Info zone Darka Čopa, priča o integraciji izbjeglica spustila na lokalnu razinu, ali i kako bi se toj temi dalo mjesta u javnom prostoru s obzirom na to da se slabo govori o tome što Grad i Splitsko-dalmatinska županija poduzimaju kad je ova tema u pitanju. - Dodatni je razlog za ovo događanje što želimo razbiti predrasude u medijima da su izbjeglice samo muškarci ili da su izbjeglice nužno siromašne osobe pa, ako su već siromašne, kako to da imaju mobitele, kako mediji često pišu – dodao je a zatim riječ prepustio Aniti Lunić, koja je mitove i predrasude razbijala osobnim iskustvom rada na izbjegličkoj ruti u istočnoj Europi, ali i u trajnim izbjegličkim kampovima na Bliskom Istoku.

Ne dovode izbjeglice do terorizma, nego terorizam do izbjeglica

Anita je najprije obrazložila sličnosti i razlike između Europe i Bliskog istoka kad je riječ o predrasudama prema izbjeglicama. – Ono što dijele i Europa i zemlje Bliskog istoka jest predrasuda da su izbjeglice teroristi – rekla je i potvrdila to primjerom Jordana, čiji kralj u javnom diskursu ima upravo takav stav, zatim to odmah opovrgnula porukom da ne dovode izbjeglice do terorizma, nego terorizam do izbjeglica.

Sličnost je i u tome što izbjeglicama i zemlje Europe i Bliskog istoka onemogućavaju dolazak a, ako im je i dopušten, onda im otežavaju ili također onemogućavaju zaposlenje. - Protiv izbjeglica se često koristi diskurs o krađi posla, no istraživanja su potvrdila, na primjer ono OECD-a, da izbjeglice pomažu razvoju privrede.

Izbjeglica ne mora biti siromah

Razlika je pak, pojasnila je, u socijalnoj strukturi izbjeglica: dok na Bliskom Istoku izbjeglice pripadaju različitim socijalnim grupama, u Europu najprije stižu one osobe koje imaju ekonomsku mogućnost da dođu i za koje obitelj misli da će uspjeti preživjeti i integrirati se u novu sredinu kako bi zatim i ostalim članovim obitelji omogućile dolazak. Upravo zato potrebno je srušiti mit o ekonomskim migrantima. – Izbjeglica nije siromah, nego osoba kojoj je život ugrožen – naglasila je i ispričala da je za put do Europe potrebno izdvojiti obično oko 3000 eura.
To ponekad znači da obitelj žrtvuje dobar dio svoje imovine da bi jednoj osobi omogućila put, koji pritom nije nimalo bezopasan.

Izbjeglice su u početku većinom muškarci, ali ne jer su teroristi

Što se tiče mita o tome da su izbjeglice dominantno muškarci, koji je često usko vezan s mitom o teroristima, Anita je rekla da je u prvim periodima dolaska izbjeglica u Europu zaista bilo 70 posto muškaraca i tako je bilo sve do 2016. Od prvog mjeseca 2016. muškarci čine 45 posto izbjeglica. - Prvo dolaze muškarci jer se smatra da će se lakše snaći i time pomoći sestrama, majkama i drugim članicama obitelji da se odluče na put rutom. Taj je put iznimno težak, a pogotovo za žene, koje su češće žrtve seksualnog nasilja i trgovine ljudima – rekla je prisjećajući se razgovora s izbjeglicama koje je imala prilike upoznati na ruti.

Izbjeglice ne kradu poslove

Anita je svojim izlaganjem srušila još jedan mit, onaj o tome da izbjeglice žive na račun države u koju dođu, odnosno od socijalne pomoći i da za njih nema mjesta a pritom je podsjetila da je Angela Merkel sama u 2015. rekla da Njemačkoj fali milijun ljudi za rad a da osim toga mnoge europske države imaju slab natalitet i primanje izbjeglica jedan je od načina da se ti problemi riješe. Nije točan, nastavila je, ni stav da se izbjeglice ne žele prilagoditi kulturi države u koju stižu. - Ne može se očekivati da se izbjeglice u potpunosti integriraju u društvo koje je anti-izbjegličko – rekla je i naglasila potrebu da razlikujemo integraciju od asimilacije.

Posljednji mit koji je Anita srušila bio je onaj o sukobu civilizacija, u ovom slučaju europske, mahom kršćanske i arapske, dominantno muslimanske kulture. - Po mom mišljenju doći će do sukoba između progresivnih snaga europskog društva i onih regresivnih – zaključila je.

Mitove razbija i CMS: radom s izbjeglicama i educiranjem društva

Na Anitu se nadovezala Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije (CMS) pa razbila još jedan mit, onaj da je izbjeglicama lijepo jer imaju besplatan smještaj (kao onaj u zagrebačkom hotelu Porin) i besplatna tri obroka dnevno. - Sjediti i ne raditi ništa osim čekati ta tri obroka, biti isključen iz društva, to nije dostojanstven ni kvalitetan život - rekla je a zatim najavila o čemu će govoriti: o tome kako CMS radi s izbjeglicama, ali istovremeno želi utjecati na društvo u cjelini, razbiti mu predrasude i učiniti ga društvom dobrodošlice.

Rad s izbjeglicama, ali i sa članovima većinskog društva

CMS-ov rad, pojasnila je, obuhvaća direktan rad s izbjeglicama i ispitivanje njihovih potreba, zatim istraživanje percepcije građana. - Percepciju građana istražujemo da vidimo koji su korijeni predrasuda i straha. Pokazalo se dosad da građani izbjeglice ili doživljavaju kao ekonomsku prijetnju ili kao prijetnju za nacionalni i kulturni identitet.

U tom smislu CMS provodi niz edukacija, za građane općenito, ali i za različite grupe kao što su predstavnici medija, ali i drugi koji s izbjeglicama dolaze u susret kao što su odvjetnici, suci i prevoditelji. Edukacija medija iznimno je bitna jer oni kao posrednici mogu predstavljati posebno velik problem za integraciju izbjeglica. - Mediji često ne pružaju potpune informacije pa se time otvara prostor strahu i predrasudama.

Hrvatska izbjeglicama još uvijek ne omogućuje tečaj hrvatskog jezika

Uz navedeno, i zagovaranje je važan dio rada CMS-a budući da ono predstavlja sustavan odgovor na različite probleme s kojima se u radu susreću a jedan je od problema činjenica da Hrvatska još uvijek izbjeglicama ne omogućava tečaj hrvatskog jezika premda je jezik preduvjet za integraciju.

CMS, osim toga, predstavnicima institucija pokušava razbiti predrasudu da su troškovi integracije uvijek manji nego kad integracija izostane. - Brojni vanjski primjeri, poput Francuske, pokazuju kolika može biti šteta od neintegracije. Integracijom se smanjuje prostor za kriminal, getoizaciju i društvene nemire - rekla je.

Volonterski rad s izbjeglicama: velika uloga, ali i odgovornost

- Bez volontera pola toga što radimo ne bi bilo moguće – rekla je Julija i objasnila da upravo zato pri odabiru volontera za rad s izbjeglicama postoji posebna procedura. - Najprije je potrebno motivacijsko pismo, a zatim radimo i intervju. Riječ je o radu s vrlo ranjivom skupinom i ako se netko zaista ne želi baviti drugima, onda ne bi trebao biti uključen u ovo. Osim toga, većina izbjeglica nosi sa sobom određenu traumu i s tim se i volonter treba nositi – dodala je zašto je iznimno bitna edukacija volontera i zašto se volonterima, nakon što ih se odabere omogućuje supervizija kao oblik podrške.

No, tijekom edukacije volonteri se upoznaju i s političkim i pravnim okvirom koji je bitan za informiranje izbjeglica o njihovim pravima a uče i kako informirati izbjeglice o našim društvenim normama i običajima, što je također važno, pogotovo što se nama nekad neke činjenice podrazumijevaju pa smatramo da su i njima poznate.

Odgovor na potrebe izbjeglica u lokalnoj sredini: integracijske radionice, umrežavanje i suradnja

A edukaciju, dakako, nemaju samo volonteri, nego se za izbjeglice organiziraju integracijske radionice. - Radionice obuhvaćaju povijest, politiku i lokalne značajke. Izbjeglicama je to jako važno znati kako bi bolje razumjeli društvo u koje su došli i lakše se u njega integrirali – rekla je i preporučila takav tip radionica svima koji u svojoj sredini namjeravaju raditi s izbjeglicama.

Preporučila je i umrežavanje s drugim nevladinim organizacijama koje se bave specifičnim grupama, ženama, LGBT-osobama, mladima i sl., koje mogu odgovoriti na specifične potrebe izbjeglica. Pritom, naglasila je, ne treba upasti u zamku da se pokuša preuzeti uloga države, već istovremeno treba surađivati s institucijama i vršiti na njih pritisak ako ne rade ono što bi trebale. - Trebamo zajedno graditi sustav, a ne raditi jedni protiv drugih – zaključila je.

Kako se uključiti u rad s izbjeglicama i kako im biti podrška

S obzirom na to da bi Hrvatska trebala ispuniti kvotu od primanja 1600 izbjeglica i da se Trilj spominje kao jedno od mogućih mjesta za trajni smještaj jednog dijela, Darko Čop pitao je za preporuku lokalnim inicijativama koje bi se eventualno htjele uključiti u rad s njima. - MUP je prije bio puno zatvoreniji po tom pitanju no, kako je broj izbjeglica počeo rasti, tako je MUP shvatio da i nevladine organizacije i inicijative mogu dati svoj doprinos. Svakako je potrebno javiti se sa strukturiranim programom rada. Pritom odmah morate sebi postaviti granice. Ne smijete nuditi nešto što nećete moći ispuniti. Ne smijete razočarati te ljude koji su već doživjeli toliko razočaranja – odgovorila je Julija i dodala:
- Budite im podrška, razgovarajte s njima da preko vas steknu povjerenje prema zemlji u koju su došli. Osim razgovora, dobre su metode i sport, kao i kuhanje (što se već pokazalo kampanjom Okus doma, op. a.). Sve su to odlične metode i za razbijanje predrasuda a da pritom nije nužno poznavanje jezika.

Beskućnička priča za čije je rješenje potrebno vrijeme i upornost

Anitu Lunić zanimalo kako riješiti problem integracije djece, odnosno kako to učiniti bez da ih se dodatno ne marginalizira navodeći pritom kao primjer loše prakse smještanje nekoliko izbjeglica u popravni dom na Brdima. - Upornošću, pritiskom i pozivom na suradnju. Na sve sustavne promjene čeka se jako dugo. Donedavno je izbjeglica bilo jako malo pa ih je bilo lakše ignorirati, no vjerujem da će se to sad promijeniti – rekla je Julija.

Na to se nadovezala Đordana Barbarić iz Udruge MoSt koja, kako je poznato, godinama radi s marginaliziranim grupama, s mladima s poremećajem u ponašanju i beskućnicima. - Nevjerojatno je puno paralela između izbjeglica i beskućnika. Sve je ovo u osnovi jedna beskućnička priča jer je riječ o ljudima bez doma. Cijelo ovo vrijeme, otkad je počela izbjeglička kriza, u MoStu razmišljamo što bi na lokalnoj razini mogli napraviti. U zagovaranju prava beskućnika bilo nam je potrebno jedanaest godina da dokažemo da su beskućnici specifična ranjiva skupina koja u sebi objedinjuje razne druge ranjive kategorije, a sve do 2013. beskućnici su u sustavu bili potpuno nevidljivi, nisu mogli imati ni osobnu iskaznicu a kamoli ostvarivati pravo na socijalnu skrb – prisjetila se Đordana pa dodala da povezivanja i umrežavanje može biti svojevrsni kraći put da se izbjeglicama pruži pomoć, ali da je prije svega potrebno senzibilizirati javnost.

Koalicija solidarnosti

S tim su se složili i ostali, a složili su se i da je organiziranje ovakvih događanja upravo jedan od instrumenata senzibilizacije. Službeni dio događanja završen je pozivom svima koji bi htjeli dati svoj doprinos na lokalnoj razini da se za početak uključe u Facebook grupu Koalicija solidarnosti.


Okus doma u Domu mladih

Ovom javnom događanju prethodilo je cjelodnevno kuhanje za koje su bili zaduženi sudionici u kampanji Okus doma, pod sloganom Prihvatili smo hranu, zašto ne bismo i ljude. Azilanti iz različitih zemalja pripremili su hranu tipičnu za zemlje iz kojih dolaze pa je nakon javnog događanja uslijedilo kušanje hrane, ali i druženje s kuharima koji hranom već neko vrijeme razbijaju predrasude.


Ovaj je sadržaj nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 03/15 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.