Iza nas su Marulićevi dani

Proljeće je napokon stiglo i u naše krajeve, a kako to obično biva - proljećem se budi svaki kutak koji je, prema većini, odspavao jedan duži vremenski period. Godišnja revolucija događanja tako je zahvatila i kazališnu stranu kulture pa trenutno iza sebe imamo 23. Marulićeve dane koji su ispunili protekli tjedan nekolicinom vrijednih i manje vrijednih manifestacija.

Kroz godinu se kuhao program za ovogodišnji 23. broj te je urodio rezultatima s raznih nam strana granica Lijepe naše – kako, naravno, iz same Hrvatske, tako i iz susjedne Crne Gore i Slovenije. Susjedima je gostovanje zbilja urodilo plodom, s obzirom da su se kući s mora vratili s nizom zavidnih nagrada. Kazališne kolege iz SNG Ljubljane s Gospodom Glembajevima u režiji Ivice Buljana kući su se vratili bogatiji za nagradu publike za najbolju predstavu.

Ne umanjujući vrijednost te, za neke najvažnije nagrade, ipak možemo reći kako se ovo postignuće svakako ne može usporediti s onim prekomorskim gdje su Festival Kotor Art i Kraljevsko pozorište Zetski dom Cetinje u koprodukciji sa zagrebačkim ZKM-om odnijeli oveći niz Marulovih skulptura opet s Krležinim djelom – Leda je, izgleda, bila bolje primljena. Tako je redateljica Anica Tomić na pozornici preuzimala nagradne skulpturice u ime cijelog ansambla koji je istovremeno bio na gostovanju u Berlinu s komadom Ovo bi mogla biti moja ulica u čast tragično preminulom Luki Ritzu. Na policama ekipe koja je radila na predstavi sada se nalazi Marul za umjetničko ostvarenje, za glumačko ostvarenje, za režiju, ali i za najbolju predstavu u cjelini. Redateljica je, napokon došavši do riječi, objasnila na kakvu muku je cijela ekipa bila osuđena u nastojanju da od komada napravi ovo što je od publike i žirija očito bilo prepoznato. Preostali broj Marula pripao je ZKM-u i njihovoj Ženi bez tijela koja je sada bogatija za nagradu suvremenog dramskog teksta, a nositeljica predstave Ksenija Marinković, pak, za ocjenu čitatelja Slobodne Dalmacije za najbolju ulogu.

Zatvaranje Marulićevih dana ostalo je zgodno rezervirano upravo za (pokušaj) prikaz(a) izrade jednog kazališnog komada. Potaknute nepolodonosnom glumačkom stvarnošću, studentice s Umjetničke akademije u Osijeku u iščekivanju svog glumačkog ostvarenja odlučile su se preduhitriti sudbinu hrvatske glumačke stvarnosti. Uzevši stvarnost kao predmet teartalizacije, četiri djevojke ponudile su jedan zbilja simpatičan i duhovit komad prepun svakodnevnih klišeja koji pate od namjere da ne budu upravo klišeji. Njihova duhovitost možda nije bila prepoznata od strane nešto starije publike koja je negodovala na taj moderni prikaz, ali je mlađa populacija zasigurno uživala u brojnim implikaturama na figure intelektualne elite poput velikog Pedra Almodóvara, ali i one simpatičnije, manje afirmirane, ali aktualne, poput mlađahnog filozofa i teoretičara Srećka Kovača, Gulivera Brljića, odnosno - Olivera Frljića i sl. Glumice i to, kazališta na Pešćenici i UO Kravica prepoznate su i od cijenjenog Hrvatskog društva dramskih umjetnika čije su poznate nagrade bile također motivom u ovom komadu.

Manifestacija je iznijela još i omanji niz kvalitetnih predstavica koje nažalost nisu nagrađene, no naravno, kvaliteta nije uvijek nagrađivana, ni na vrijeme prepoznata. U subotu je tako publika mogla uživati u audio-vizualnom spektaklu moderno adaptirane Marinkovićeve Glorije u produkciji zagrebačkog Teatra &TD, a tjedan je bio rezerviran za niz kazališnih predstavnika gradskih područja – od dubrovačkog (Olja Lozica i Prasac koji gleda u sunce), do osječkog HNK-a s Unterstdatom koji je uostalom i otvorio ovogodišnju manifestaciju, te mnogi drugi.