Ima li nade za obnovljivu energiju?

 Što se događa u svijetu i ima li nade za Hrvatsku kad su u pitanju obnovljivi izvori energije bila je tema prezentacije profesora Ranka Goića sa splitskog FESB-a, koja se održala u srijedu na Greenpeaceovu brodu Rainbow Warrior III. Predstavnici Grada, Županije, investitora, Greenpeacea i organizacija civilnog društva nazočili su okruglom stolu koji je pokušao otkriti gdje sve zapinje tranzicija prema obnovljim izvorima.

Hidroelektrane su najzastupljeniji oblik ovakve energije u Hrvatskoj te prozvedu oko 5 800 GWh godišnje, kojima namirimo oko 32 posto domaćih potreba, a čak trećinu uvozimo. Vjetar, voda, sunce i biomasa u zemljama sjeverne Europe desetljećima se  obilno iskorištavaju i rezultirali su otvaranjem tisuća radnih mjesta za takozvane zelene ovratnike u čijem broju prednjači Njemačka. Sa više od 300 000 nezaposlenih Hrvatska ignorira taj potencijal za zapošljavanje.
- Definitvno razočaranje je Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije do 2020. koji praktički zaustavlja daljni razvoj energije vjetra i sunca u Hrvatskoj. Bijedna kvota za fotonaponske elektrane za 2014.  razgrabljena je na tragikomičan način - rekao je profesor Goić te dodao da je administracija ipak nešto pojednostavljena iako je i dalje kompliciranija nego u normalnom svijetu.

Predstavnik Županije Vicencije Biuk predstavio je Program sustavnog gospodarenja energijom za period 2014. – 2017. godine, koji će se realizirati poticanjem ugradnje solarnih sustava i fotonaponskih elektrana za kućanstva, poticanje energetske učinkovitosti u zgradarstvu te poticanje smanjenja potrošnje energije i svjetlosnog zagađenja javne rasvjete. Ela Žižić iz Grada Splita rekla je da postoje subvencije od 50 posto za fizičke osobe za ugradnju toplinskih kolektora u obiteljske kuće. Napomenula je da interes nije bio velik a netko je dobacio i objašnjenje da ljudi ne viruju da će dobit novce.
Investitori koji su se odvažili upustiti u poslove s obnovljivim izvorima predlažu da se smanji porez domaćim proizvođačima fotonaponske opreme koji su suočeni s jeftinom konkurencijom iz Azije. Tamošnji fleksibilniji ekološki standardi i niža cijena rada omogućavaju neusporedivo manje proizvodne cijene.
- Prigovori subvencijama često se odnose na to da država stimulirajući obnovljive izvore zapravo pomaže stranim proizvođačima koji tako odnose dobit - naveo je predavač primjer defetističkog gledanja na stvar kao i taj da se ljudi bune jer vjetrenjače rade, ne kako mi hoćemo, nego kako vjetar puše. U danskim vjetroelektranama  tako je u jednom trenu proizvodnja bila 130% veća od potrošnje. - Možda najbolje da prodajemo slaju strancima i sve kupujemo od Njemaca i Kineza - ponudio nam je znanstvenik lako rješenje dok se negdje u daljini kotrlja projekt Plomin C sa skupom strujom i novim zagađenjima.