Studenti Glume pokazali što znaju
Iako je riječ o predstavi koja je nastala iz završnog ispitnog rada iz područja scenskog govora na četvrtoj godini studija, ako je suditi po reakcijama publike, ovaj bi komad mogao imati poprilično dulji rok trajanja od jednog ispitnog roka.
Prostor kluba Quasimodo u četvrtak 25. veljače još se jednom pretvorio u Quasi Teatar ugostivši studente završne godine studija Glume Umjetničke akademije u Splitu koji su, pod mentorstvom profesorice i glumice Brune Bebić, izveli predstavu Hotel Eden u pet scena nastalih izborom iz djela Miroslava Krleže i Ranka Marinkovića.
Osmero studenata (Ivan Baranović, Franjo Đaković, Matko Elezović, Đana Kuzmanić, Aneta Matulić, Stipe Radoja, Katarina Romac i Monika Vuco) uspjelo je prikazati pet sukoba u (ne)običnim, emocionalno nabijenim odnosima između muškarca i žene. Iako je riječ o predstavi koja je nastala iz završnog ispitnog rada iz područja scenskog govora na četvrtoj godini studija, ako je suditi po reakcijama publike, ovaj bi komad mogao imati poprilično dulji rok trajanja od jednog ispitnog roka.
Prostor kluba bio je ispunjen znatiželjnom publikom u tolikoj mjeri da određeni broj prisutnih nije uspio dobiti sjedeće mjesto. Uvodni mrak i žamor glumaca prekinuli su prikladni stihovi pjesme Fever u izvrsnoj izvedbi Monike Vuco. Franjo Đaković je, osim uloge Horvata u trećoj sceni, igrao ulogu konobara i na taj način povezao scene podsjećajući publiku na mjesto odvijanja svih sukoba – jedini hotel, prekrasan hotel s prekrasnom kuhinjom, hotel koji je prvi puta reklamiran u svetoj knjizi Bibliji.
Biblijski motiv, osim samog naziva hotela, zaokružuje predstavu i izborom prve i posljednje scene; riječ je o ulomcima iz Krležine drame Adam i Eva u kojima Radoja i Matulić dostižu dvije krajnosti muško-ženskog sukoba. Uspijevaju, naime, dotaknuti i tragično i komično pa prvom scenom šokiraju publiku uvodeći ih u dinamiku kojom će i sljedeće scene biti bogate, dok im posljednjom scenom upoznavanja i zavođenja (ponajviše zahvaljujući Radojinoj izvedbi) polazi za rukom nasmijavanje publike. Upravo je posljednja scena u potpunosti zaokružila predstavu vraćajući se na trenutke koji prethode muško-ženskom sukobu prikazanom u predstavi. Svi sukobi, ma koliko se međusobno razlikovali, u sebi sadrže nešto univerzalno i lako prepoznatljivo svakome tko promatra predstavu i tko se ikada našao u emocionalnoj zavrzlami bilo kakve vrste. Početna privlačnost, zavođenje, suživot i međusobno optuživanje kada se pojave problemi u odnosu vrte se u krugu koji konobar u jednom trenutku naziva krugom ljubavi i smrti. Svi se ovi ljudi vole da bi u jednom trenutku bili spremni ubiti partnera ili sebe bacanjem kroz prozor. A već sutradan zaboravit će na sve to i djevičanski naivno, kako u jednom trenutku ističe Radojin lik, pokleknuti pred novom ženom ili muškarcem zaključujući da ipak nitko nije kriv.
Predstava koja je poslužila uvježbavanju i usavršavanju scenskog govora, kao i uživljavanju u emocionalna stanja likova, zaista je ispunila svoju svrhu. Studenti su s iznimnom uvjerljivošću iznijeli turbulentne sukobe, a u njihovoj je izvedbi teško primijetiti da je riječ o mlađim glumcima kojima bi se možda mogao zamjeriti manjak životnog iskustva potreban za razumijevanje određenih emocionalnih stanja oslikanih u odabranim tekstovima. Kuzmanić i Elezović, kao Melita i Klanfar iz Krležine Lede, uspjeli svojom izvedbom uvući publiku u scenu, pogotovo Elezović koji je stalno prešetavao kroz mračno stisnuto gledalište ni trenutka ne izgubivši kontrolu nad ulogom.
Uslijedili su Đaković i Vuco u ulozi Horvata i Margetićke iz Vučjaka – Đaković je na trenutke gubio kontrolu nad tekstom, a Vuco je uspješno uspjela obuhvatiti cijeli niz emocija koji je kulminirao bacanjem i razbijanjem drvenih stolica koje su, u trenutku kada je jedna stolica umalo udarila ženu iz publike, pokazale da je potrebno dodatno promisliti prostor Quasimoda pri transformiranju u kazališnu pozornicu. Nakon pauze koja je nepotrebno prekinula napetu seriju sukoba, uslijedla je scena s atipičnim muško-ženskim odnosom iz ulomka Marinkovićeve Glorije, koja je donijela prve natruhe humora u predstavi. Iako odličan, Baranović u ulozi Don Jere ostao je u sjeni izvrsne izvedbe Katarine Romac kao sestre Magdalene. Ova je scena pomalo opustila publiku i ostavila dojam da su grubi sukobi između likova ostali u prošlosti, negdje tamo prije pauze, pa su Radoja i Matulić koketno-komičnim razgovorom u posljednjoj sceni učinili da svi prisutni, zajedno s dvojcem na pozornici, zaključe da ipak možda nitko nije kriv.
Izvedbe Hotela Eden održat će se u klubu Quasimodo i u ponedjeljak, 29. veljače te u srijedu, 2. ožujka.
Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 03/15 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.