Holandez - uklet i drugačiji

Nakon opere Povratak mornara, kojom je otvoreno Splitsko ljeto, motivi mora, ljubavi i plovidbe ponovno su se našli in medias res, ali na sreću u sasvim drugačijem glazbenom, izvođačkom i režijskom tonu.

Legenda o ukletom kapetanu, koji je osuđen na vječno lutanje morskim prostranstvima, poslužila je Richardu Wagneru kao dramski predložak za operu u tri čina Ukleti Holandez. Opera je u sklopu Splitskog ljeta premijerno izvedena 2. kolovoza, nakon čega je uslijedila još jedna izvedba dva dana poslije. Nije slučajnost što centralni dio programa ovogodišnjeg Splitskog ljeta čini jedna od važnijih Wagnerovih opera, a čak dva djela, Balet Verdi i Aida, izvode se u čast Giuseppea Verdija. Naime, ove godine obilježva se 200. godišnjica rođenja ovih velikih kompozitora. Zahvaljujući tome, splitska je publika nakon više od 50 godina ponovno dobila priliku uživati u djelu ovog njemačkog opernog reformatora.

Jedna od Wagnerovih velikih reformi u operi bila je dramatizacija orkestra, koji postaje nositelj i komentator radnje. Dakle, nakon primata pjevača – arije za neke skladatelje predstavljaju okosnicu opere – Wagner težište prebacuje na orkestar. Orkestar priča i lajtmotivima, koji se vezuju uz određene osobe ili događaje. Ako ste svjesni ovih činjenica, onda shvaćate da je za dobru izvedbu Wagnerove opere od presudne važnosti kvalitetan orkestar. Izvedbu Ukletog Holandeza spasio je angažman Simfonijskog orkestra HRT-a. Iako izvedba orkestara pod vodstvom Tončija Bilića nije u potpunosti oduševila, jer se u dionicama promakla poneka skliska pasaža, a bilo je i neusklađenosti, to je ipak bila jedna sasvim solidna izvedba.

Osim orkestra, splitskoj su izvedbi dali pojačanje Kevin Short u ulozi Holandeza, kao i Indra Thomas, koja je utjelovila Holandezovu dragu Sentu, jedinu njegovu nadu za spas od uklete sudbine. Oboje su imali uvjerljivu izvedbu, a od ostatka solista istaknuli su se i Luciano Batinić kao norveški moreplovac Daland i Domagoj Dorotić kao njegov kormilar.

Zbor HNK-a ni ovog puta nije se predstavio u najboljem svijetlu, ali treba naglasiti da je ženski dio pružio puno bolju izvedbu. Iako je na pozornici pjevalo mnogo mornara, jedva ste ih mogli čuti, a od silnih glasova samo je jedan tenor angažirano i dovoljno glasno pjevao. Za razliku od Zbora HNK-a, baletni ansambl imao je uvjerljiv nastup u kojem je odlično interpretirao Holandezovu posadu sablasnih mornara.

Da je riječ o drugačijem uprizorenju Ukletog Holandeza, publici je postalo sasvim jasno kada je na scenu umjesto tipičnog broda uplovio kontejner. Branko Brezovec odlučio se za modernizaciju opere i nije pogriješio. U ovoj bajkovitoj priči, koja postavlja i neka temeljna filozofska pitanja vezana za život, ljubav i egzistenciju, Brezovec je pronašao i dozu ironije. Ona je predstavljena nizom simbola na sceni, poput zlatne glave Karla Marxa, a najočitija je bila u veselom Dalandovu i Holandezovu duetu. Oni se pretvaraju u pjevače popularne glazbe za kojima uzdišu groupies dok njihova posada luduje u klubu pretrpanom raznim otpadom.

Premda atraktivni prostori, koji se lako pretvaraju u pozornicu, predstavljaju jednu od prednosti Splitskog ljeta, u ovom slučaju prostor nije bio u službi opere. Iako je dvorište HNK-a bilo idealno za scenu Tihomira Milovca, koja je skelama, dizalicama i kontenjerom simbolizirala luku, neakustičnost prostora najviše je problema zadavala izvođačima, ali je i zakinula publiku za potpun glazbeni doživljaj. Unatoč tome, publika je imala priliku pogledati neobičnog i drugačijeg Ukletog Holandeza, a i sve raduje da se Wagnerova opera vratila u Split.