Hibridni gradovi budućnosti

 City / Data / Future – Interakcije u hibridnom urbanom prostoru naslov je izložbe koja je otvorena u četvrtak navečer u Galeriji Muzeja grada Splita a prethodilo joj je predavanje Jamesa Augera, dizajnera i predavača na Royal College of Art u Londonu.
– Gradovi su postali tehnološki prošireni te hibriraju iskustva. To su stvari koje svakodnevno koristimo, primjerice Google mape. Pretapaju se digitalni i fizički krajolik te se hibridni grad opisuje kao pametan, cyber i inteligentan ali zapravo ga stanovnici čine pametnim. U tom kontekstu otvaraju se pitanja transparentnosti, vlasništva, granica, sigurnosti, kontrole, privatnosti te hoće li građani moći birati žele li interakciju sa tehnologijom – rekao je Ivica Mitrović s Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija splitske Umjetničke akademije i pojasnio ideju projekta koji se realizira zadnjih godinu i pol dana u suradnji sa Sveučilištem u Edinburgu, Aarchusu i sTelecom Italijom. Prošle godine održana je uspješna ljetna škola o dizajnu interakcija u urbanom prostoru koja je rezultirala izložbom koja će putovati dvije godine po svijetu a pretpremijera 8 radova je održana večeras u Splitu.

Rezultati kritičke dizajnerske prakse tematiziraju grad budućnosti temeljen na karmičkoj ekonomiji, odnos stanovnika prema podacima koje prikuplja hibridni grad te optimizaciju upotrebe javnog prostora. Također se pitaju što bi se moglo dogoditi s podacima spremljenima u računalnim oblacima; prikazuju scenarije hakiranja grada, sagledavaju položaj pojedinca u umreženom svijetu bliske budućnosti gdje je privatnost znanstvena fantastika te preispituju novi ekonomski i utopijski društveni sustav blagostanja.
– Dizajniranjem fikcija propitkujemo svijet u kojem živimo, vrijednosti, funkcije, metabolizam te očekivanja njegovih stanovnika – zaključio je Mitrović uvod u izlaganje londonskog dizajnera, inženjera, umjetnika i istraživača koji u suradnji s Jimmyem Loizeauom istražuje kako ćemo živjeti u tehnološki određenim gradovima. Kroz spekulativni dizajn nastoje potaknuti analizu onog što postoji i promišljanje budućnosti. Prvi projekt Audio Tooth Implant napravili su 2001., dok su mobiteli bili uzbudljiva novost. Minijaturni audio prijemnik i odašiljač ugrađuju se u zub rutinskom operacijom te tako osoba može čuti savršeni zvuk i primati informacije bez da to bude ikome vidljivo. Namjera je bila da se ohrabri debata o mogućnostima biotehnologije te o njezinim utjecajima na društvo i kulturu. Kreiranje umjetnog života, organski materijali za napajanje robota, njihovo drugačije promatranje te interakcija i demistifikacija okupirali su daljnji rad ovog dvojca. U projektu Happylife pomoću termokamere istražuju kako tehnologija čita emocije ljudi. Osim uobičajenog korištenja na aerodromima uređaj se koristi u Japanu za praćenje nasmijanosti te ljubaznosti zaposlenika željeznice.

Projekt Afterlife bavi se kemijskim potencijalom tijela nakon biološke smrti.Pokojnik se koristi za napajanje baterije koja se upotrebljava ovisno o želji preminulog, koja varira od daljinskog upravljača do kamere na balonu za letenje. Otvaranje vrata implantiranim čipovima, tele – stvarnost uz pomoć koje su moguća virtualna putovanja i odnošenja tijela u opasne ili nelagodne okolnosti scenariji su koji su u praksi ostvarivi te se polemizira o potencijalnoj društvenoj štetnosti takvih i sličnih tehnologija.
–Trebamo preispitati utjecaj tehnologije na život te očekivanja da ona nužno popravlja kvalitetu istog – zaključio je umjetnik.