Stepped Out - HC klapa

Stepped Out postoji već dugo… Trenutna postava benda, kao i bivši članovi, imaju iza sebe iskustva sviranja i u drugim bendovima pa za uvod te molim da nam izneseš svoje viđenje koje preduvjete (s ljudske strane) treba zadovoljiti da bi jedan DIY bend opstao dugo godina?

Bila: Je, krenuli smo u ljeto 2010. Sina, Đole, Stojka i ja, a ozbiljniji rad počinje 2011. u prostoru na Bačama. Nakon par promjena članova, trenutno smo u postavi Poga-bass, Vedran-bubanj, Frane-gitara/back vokali, Bila-vokal, tekstovi. Kao što si i sam rekao, Poga je svirao u Moraines, Talason, Cruz/Pilate, Vedran u Essence, Continuum, ja u Dishonest, Five minutes to steve, Empty wallets… Da, imamo neko iskustvo, no ono što je najbitnije je to da smo prijatelji. Prije svega. Vežu nas iste stvari, ljubav prema hard core punk muzici i načinu života, isti interesi, jednostavno, to je najbitnije, da smo klapa. To je u životu bitno za bilo kakav kolektiv, ljudi se moraju na ljudskoj bazi slagat, a onda sve lakše ide. Mi smo opstali jer nam je Stepped Out naš hobi, naš way out od svakodnevnice, to nas veseli, proba, garaža, koncert, druženje. Ostanemo uvijek malo u garaži iza probe, puštamo muziku, oduševljavamo se nekim pismama i bendovima kao da imamo 16 god haha.

S obzirom na to da poznaješ scenu iz perioda 90-ih i da si aktivan i danas, u čemu misliš da se najviše razlikuje ondašnja i današnja scena?

Bila: Ondašnja hc/punk scena je za mene nešto neponovljivo, ponosan sam i sretan što sam bio dio nje. Dopisivanje, kazete, ploče, singlice, fanzini, putovanja vlakom na koncerte, nešto neopisivo. Kada danas ljudima kažem da smo mi čekali ploču iz Amerike (naručenu putem pisma) 3-4 tjedna i onda kad bi stigla, da bi išli nas par slušati tu ploču u nekoga doma, ljudi me blijedo gledaju, no to je bilo tako. Živjeli smo tu mjuzu i lifestyle skroz. Danas je sve na internetu. Što je i dobro i loše. Čini mi se da je laka dostupnost muzike danas ubila taj osjećaj iščekivanja, razmišljanja i iznenađenja, tj oduševljenja. Danas je to ogroman world wide pokret i stotine tisuća bendova, izdavačkih kuća… Možda su se mladi pogubili malo u svemu tome.

Što se tiče Splita, scena je na aparatima već dugo. Uz nas, jedini živi i aktivni dodir sa hard core-om su legendarni Essence, godinama aktivni iako su oni stilski dosta drugačiji, to je math core-metal, ali su jedni od prvaka naše scene i prvi album je antologija. U takvoj situaciji, gdje nema novih mladih bendova, scena preživljava. U ostatku zemlje to je već druga priča… Radi se, stvara se, ima odličnih bendova, festivala, kolektiva, promotora.

Važan aspekt, možda i najvažniji, kod nekog benda je koncertna aktivnost. Koliko ste zadovoljni s tim? Je li teško biti koncertno aktivan kada je jasno da članovi benda žive od drugih poslova?

Bila: Generalno, zadovoljni smo. Ne namećemo se puno, ne sviramo previše i ne sviramo često, a kad sviramo koncert damo sve od sebe i publika je u 99% slučajeva zadovoljna. Gdje god dođemo, svi nam govore „vi ste live band“!
S druge strane, svi imamo svoje poslove i obaveze od kojih živimo. No to nam ne pada teško jer smo DIY bend.

Na koji način uopće funkcionira sistem dogovaranja koncerata u Hrvatskoj? Koliko truda i vremena je potrebno uložiti u to?

Bila: Kao bend? Uhh… Ovisi. Ako želiš biti u korak s vremenom, ozbiljno se baviti glazbom, izbacivati nove materijale svako godinu-dvije, ići vani na turneje, biti na izdavačkoj kući, onda treba puno truda, rada, volje, želje, živaca, a i novaca. Mi funkcioniramo više na prijateljskom sistemu, gdje smo dobri s promotorima, kolektivima ili gdje su nam zanimljivi festivali, koncerti javimo se ili se jave oni, pa tako bukiramo gig, uglavnom to je više-manje na prijateljskoj ili poznaničkoj i respekt bazi. Nekad nekom bendu sredimo gig u Splitu, pa nas oni zovu u svoj grad…

Vi ste DIY bend. Što to zapravo znači kada se radi o snimanju i izdavanju materijala?

Bila: Znači da sami pišemo i stvaramo glazbu, ne govori nam nitko kako bi to trebalo zvučati ili kako ne bi trebalo… a naš kompletan materijal dostupan je besplatno na bandcampu. Sami financiramo privatno snimanje i produkciju. To se sada malo mijenja u smislu rasta benda, jer ćemo u novi materijal uložiti malo više novaca, no to je stepenica koju moramo napraviti jer to publika od nas očekuje, bolji smo live nego na snimkama, a sada to moramo izjednačiti. Također, svi očekuju ploču ili cd, radimo na tome.

Kao punokrvnom HC bendu poruka koju želite prenijeti pretpostavljam da vam je prilično važna. Možeš li nam reći koje su glavne teme tekstova vaših pjesama? Misliš li da se kroz muziku, s naglaskom na tekstove pjesama, zaista može utjecati na one koji prate tu scenu?

Bila: Da, apsolutno je važna. More nas teme kao i sve male ljude. Možda neće svatko shvatiti u samim tekstovima direktno, pa često znamo to objasniti uživo na koncertima. Mi dolazimo sa open mind, hardcore scene, koja je pristuna od Amerike do Estonije, od Škotske do Kine, od Brazila do Kanade, od Japana do Češke… pokriva cijelu zemaljsku kuglu. Iako smo relativno mali bend, imamo prijatelje i čak nekolicinu fanova u Americi, Brazilu, na Filipinima. Totalno nam je nebitno odakle je tko, kakve je boje kože, važno nam je kakav je ko čovjek. Mislimo da o takvim vrijednostima u 21. stoljeću, u 2018.-oj godini, ne treba uopće raspravljati.
Ljudi su u ovom današnjem vremenu izgubljeni i otuđeni od zemlje, u utrci za novcem, slavom, moći. Oni drugi pak iz niskih pobuda, osobnih problema i frustracija stvaraju mržnju, kaos, sukobe, ratove. Socijalno smo vrlo osjetljivi, bliski tom malom čovjeku, obespravljenom na sto načina, protiv smo bilo kakve prisile, represije, mržnje, rasizma, netolerancije, zidova i bilo kakvih utega koji vuku ljude na dno u kojem se rađa ekstremizam, bilo politički ili vjerski. Duboko vjerujemo, pomalo Don Cihotovski, u davno opjevani Hardcore unity, poštenje, civiliziranost, u ljubav iznad svega.

Aktivan si u organiziranju koncerata i FFF festivala. Predstavi nam malo motive za taj angažman i uvjete u kojima se realiziraju te aktivnosti.

Bila: Da, pomažem i surađujem sa splitskim klubovima na tom polju, negdje od početka 2009. godine i praktički surađivao sam više-manje sa svim klubovima koji su bliski nekakvoj alternativi grada Splita (Quasimodo, ex Krvavo kopito, Judino drvo, Kocka,Split Circus, Chillton bar…) ali i sa kolektivima tipa X-Static festival i Urban Element Skateboard club, KLFM.ORG radio, od prvih njihovih dana. Motivi su vrlo jednostavni, „Friends, Family Forever fest“ community smo pokrenuli 2010. godine kako bi trgnuli underground scenu Splita i potakli hard core punk na svojevrsni revival i razvoj. U svom nastojanju i trudu, doveli smo i ugostili masu bendova iz raznih zemalja, čak i bendove koji nastupaju pred stotinama, neki i pred tisućama ljudi… Radili slušaone, koncerte, projekcije filmova, festival. Imali smo par godina i svoju emisiju „FFF hardcore radio show“ na nezavisnom radiu KLFM.ORG. Ono što me žalosti, su činjenice da je Split u 2000-ima imao čak 5 kolektiva za hc i punk koncerte, legendarni Stalt, pa HardCore for the Losers, Never ending story, Sounds of Violence (mislim pri udruzi Aktivist…) i FFF. Danas je tu još jedino FFF. Iako, i drugi kolektivi su radili tu i tamo hc i punk koncerte (tipa Street Pulse, Split Circus – oba i danas aktivni)… Puno ljudi sa naše scene je odselilo iz Splita, mlađih ima za na prste izbrojati, novih mladih bendova nema (barem mi ne znamo za njih) no tu su već pitanja za duboke filozofije. Iako, nije sve crno.
Nedavno se pojavio Uderwater Merch, kolektiv - distribucija, koji rade punk koncerte, prodaju majice i ploče, preuzeli su legendarni Lumer shop u centru grada (gdje btw možete kupiti majice na hc i punk bendove), pomalo se uspinju i grade svoj put hrabro. Chillton Bar ugosti hc i punk bendove, a otvorio je i novi Split Circus koji također dovodi bendove našeg žanra.

Neka poruka za mlade bendove za kraj?
Bila: Za mlade bendove? Radite autorske pjesme, nebitno kojeg ste žanra, pišite svoje tekstove, družite se na probama i van njih. Kada dođete svirati pred 10 ljudi, znajte da su i vaši idoli jednom svirali pred 10 ljudi, neka vas to ne obeshrabri, razvalite stage!