Hana Letica: Učenici mi se znaju požaliti da nemaju gdje izaći i družiti se, i vjerujem im.

Hana Letica, slikarica i dugogodišnja profesorica stručnih predmeta slikarstva u Školi likovnih umjetnosti, već petu godinu vodi profesionalni školski galerijski program Galerija Škola. Kroz svoj rad s mladima, Hana ne samo da prenosi tehničke vještine slikarstva, već i potiče učenike i učenice na aktivno sudjelovanje u svim fazama izložbenog procesa. Učenici i učenice na ovaj način usavršavaju svoje organizacijske, komunikacijske i prezentacijske sposobnosti te imaju priliku iskusiti rad u kulturi i pipremiti se za buduće profesionalne izazove. 

U novom razgovoru u sklopu temata Hoću grad za mlade! s Hanom smo popričali o upravo o prilikama za usavršavanje različitih vještina za rad u umjetnosti i kulturi, o njenom pristupu u radu s učenicima i učenicima, a saznali smo i gdje su sada bivši učenici i učenice Škole likovnih umjetnosti.

Imaju li učenici Škole likovnih umjetnosti priliku i mogućnost naučiti konkretne vještine (ne nužno one praktične, vezane uz sȃmo umjetničko usmjerenje) koje će im biti vrijedne u budućem izlagačkom radu i produkciji, tj. radu u kulturi?

Sigurno, puno je prostora za učenje, od različitih tehnika u struci, klasičnih i suvremenih, analognih i digitalnih, pa sve do teorije umjetnosti, produkcije i rada u kreativnim industrijama općenito. Imamo odjele za slikarstvo, kiparstvo, grafički dizajn, fotografiju s filmom i videom, industrijski i modni dizajn. Učenici su jako mladi, a mi nastavnici smo tu u ulozi vodiča, upoznajemo ih sa spektrom mogućnosti koje u ovom trenutku postoje. Za neke od njih mi iz naše perspektive ni ne možemo znati da postoje, ali mladi su budućnost, otkrit će ih oni sami. Kako je zapisao Halil Gibran u poznatoj pjesmi, mi smo samo lukovi s kojih su naša djeca odapeta kao žive strijele. A u međuvremenu, mi se u ŠLU trudimo raditi zanimljive stvari, što unutar klasične predmetne nastave, što putem različitih projekata i aktivnosti van klasične nastave, u kojima nastavnici-voditelji i učenici sudjeluju s partnerima iz drugih institucija, udruga, privatnih tvrtki… Puno je tu poticaja, s različitih društvenih polja. Tako se oni već i kroz srednju školu polako uključuju u rad zajednice, u manje ili više odgovornim ulogama, a naš konačni cilj je da budu i ostanu - uključeni. U što je moguće većem broju. 

Koliko su učenici i učenice uključeni/e u rad Galerije Škola? Na koje se načine uključuju, kako je organiziran njihov angažman?

Nastojimo ih potaknuti na sudjelovanje u realizaciji svake izložbe, od njezinog početka pa do kraja. Uključujemo naizmjenično različite razrede. To ovisi i o afinitetu neke grupe za određeni projekt, kao i o mogućnosti usklađivanja nas nastavnika, učenika i rasporeda, a onda i o mogućnostima da pojedinog autora tematski uklopimo u nastavnu cjelinu. Nastojimo da naši polaznici upoznaju svaku gošću Galerije Škola koja im kroz radionicu, predavanje ili stručno vodstvo izložbom predstavi svoj pogled na svijet i uvede ih u svoj proces rada. Oni, uz vodstvo mentora, realiziraju i foto i video dokumentaciju izložbi, osmišljavaju pitanja i vode video intervjue s umjetnicima i umjetnicama, a tu već zalazimo i u novinarstvo. Ponekad čuvaju izložbu ili provode posjetitelje, pojašnjavajući ideju, viziju, tehniku. Katkad sudjeluju i u samom kreiranju djela, pa smo tako u deplijanu izložbe znali imati potpisanu našu djecu rame uz rame s izlagačima. Na kraju dođe i taj "revijalni" dio kao finale stvaralačkog procesa, sama izložba, kao komunikacija s publikom. Prezentacija djela ima svoje zakonitosti, umjetnik može napraviti odlično djelo, ali se to u nespretnom i neadekvatnom postavu može narušiti. Važi i obrnuto, kada lošiji rad dobrom prezentacijom dobija kvalitetniji sjaj. Tako da je i oblikovanje postava umjetnost za sebe pa je ovo našim polaznicima prilika da razmišljaju o estetici, komunikaciji, bojama, odnosima. Važno je reći da se svo to učenje odvija kroz konkretno iskustvo, što je ideal suvremene nastave.

Na koje poteškoće i izazove nailazite u vođenju Galerije Škola?

Ha, ako krenem nabrajati poteškoće… Uvijek ih ima, uglavnom su organizacijske i logističke prirode, radimo, ljudi smo i uvijek nešto u nekom segmentu zapne. Ali se i riješi. Da nije tako, bilo bi dosadno. A s ravnateljicom Ivanom Korjenić suradnja je takva da za problem nećemo upotrijebiti tu riječ, reći ćemo - izazov. Ma kako mi je baš prije ovog mog razgovora s Vama rekla, mi ne vidimo probleme, vidimo rješenja. Šalu na stranu, posla imamo dosta. Što se mene tiče, nije baš jednostavno balansirati vođenje Galerije i nastavu, ali nekako uspijevam, nadam se da ništa ne pati i da svi akteri imaju dovoljnu podršku. Kreiranje i pisanje programa za natječaje za financiranje je uvijek, dakle, izazov, ali trudim se osmisliti kvalitetan i eklektičan program, koji sadrži u sebi sve ono što bi učenike i našu publiku moglo zanimati, a opet da to bude bez podilaženja i edukativno. Zanima me u našem malom, ali lijepom prostoru, ponuditi demokratsku platformu za široki dijapazon različitih umjetničkih izraza jer vjerujem da umjetnost mora biti otvoreni sistem kako bi bila prava - iskrena i autentična. 

Imaju li učenici i učenice mogućnost susresti se s bivšim učenicima, upoznati se s njihovom umjetničkom praksom i radom?

Ideja naše škole, a i Galerije Škola, je biti nešto kao čvrsta platforma koja će uvijek biti tu da poveže mlade ljude, ove koji su nas već napustili i krenuli samostalno u umjetničke vode, s ovima koji se trenutno školuju, kako bi ovi novi učili od onih starijih. Dobar dio naših izlagača i izlagačica su naši bivši učenici, pa evo tako do kraja godine u Galeriji imamo isključivo njih, to su Alma Štrkljević, danas fotografkinja i dizajnerica, koja će predstaviti divne aktove snimane ovo ljeto na otoku Pagu. Vidjet ćemo i fotografije ludog avanturističkog putovanja Jakova Radića po Južnoj Americi, a koji nam je tek nedavno maturirao. Za kraj sezone imamo svojevrsni  "muzej budućnosti", waste art kipara Luke Matulića, u kojem će prezentirati skroz neobične tribal skulpture - instalacije. Svi oni će i raditi malo s učenicima.

Jer, danas zaista nije jednostavno zadržati pažnju mlade osobe, pa se trudimo  omogućiti im dinamičnu nastavu koja će potaknuti njihov interes. Iz kojeg bi spontano proizašla želja za stvaranjem i učenjem. Uz to, oni se u tim godinama traže, puno toga im je na pladnju, ali ne znaju tko su i što bi oni tu odabrali. U tom smislu, novim učenicima i učenicama puno znači vidjeti što rade ljudi koji su nekad prolazili isto što i oni sami danas prolaze, a danas su realizirani kao umjetnici, pronašli su svoj stil.

Koliko su učenici i učenice upoznati s institucionalnom i vaninstitucionalnom kulturnom scenom na lokalnoj i nacionalnoj razini te prilikama koje ona nudi? Posjećuju li događanja u kulturi, konzumiraju li kulturu u slobodno vrijeme?

Rekla bih da smo tu pozitivni, kroz djelovanje Galerije, a i kroz nastavu, mi doista i kreiramo kulturna zbivanja i potičemo njihovo praćenje - vodimo ih na izložbe, predstave, koncerte, informirani su. A koliko oni samostalno prate kulturu u slobodno vrijeme je pitanje koje se ne tiče samo škole, tiče se i obiteljske situacije i gradske politike za mlade, kao i lokalne kulturne ponude i trendova u društvu. Učenici mi se znaju požaliti da nemaju gdje izaći i družiti se, i vjerujem im. Dosadno im je. Program u Domu mladih za njih započinje prekasno, kažu. I tu se slažem. Oni traže nešto drugo. Smatram da bi im trebalo pomoći osmisliti to nešto "drugo". Treba im mjesto za druženje, koje nije ekskluzivno, koje je financijski pristupačno, uključivo, otvoreno u pristojno vrijeme, u kojem mogu pogledati film, koncert, napraviti svoju izložbu, igrati igre, pročitati nešto. Nadam se da bi Dom mladih nakon preuređenja mogao biti baš takvo mjesto. U međuvremenu, mladi danas hrpu kulturnog sadržaja pronalaze na tom privlačnom, vrućem mediju internetu, a pitanje je naravno, koje je kvalitete taj sadržaj, ali oni već samo ležeći na kauču količinski dobiju dovoljno informacija za njihov dnevni kapacitet. Kultura galopira internetom, a oni su na samom izvoru, konzumiraju sadržaj, ali su i kreatori. Mi profesori ih često ne možemo stići. Neobična vremena.

Nudi li se mladima koji se odluče za umjetničko usmjerenje ili rad u kulturi dovoljno prilika za usavršavanje vještina unutar i van institucija?

U umjetnosti se ništa ne nudi na pladnju, moraš sam uzeti. To je jedno polje bezgranične igre koje nije lako sveobuhvatiti, stalno se redefinira, širi kao "big bang". Treba imati puno vještina i biti kreativan u osmišljavanju onog što bi se na području vizualne umjetnosti i kulture moglo raditi. Institucije i udruge u kulturi nude neke mogućnosti. To nikad nije dovoljno, pa treba biti aktivan. Kreativan i komunikativan i poduzetan. Umrežiti se, osnovati udrugu, participirati na natječajima, naći sponzore. A ako se pak odlučiš biti samostalan autor, kreator, umjetnik, mislim da je to najteže, nema ni blizu dovoljno podrške, ali s druge strane, plodovi su najslađi. Ako to voliš, naravno. Ne zaboravimo da smo unutar EU, pa umjetnici mogu tražiti prilike i van granica Hrvatske, a tu su i internetske platforme preko kojih su se neki umjetnici iz Hrvatske afirmirali internacionalno i danas uspješno rade. 

Potičete li mlade na sudjelovanje u nacionalnim i međunarodnim projektima u kulturi? Je li ŠLU uključena u provedbu nekih europskih projekata? Susreću li učenici i učenice svoje vršnjake iz drugih europskih država, imaju li priliku posjetiti druge gradove, odgojno obrazovne institucije i kulturna događanja?

Veselimo se svakom novom Erasmusu, eTwinningu i ostalim međunarodnim projektima, naši učenici su već lijepo proputovali, vidjeli Portugal, Sjevernu Makedoniju, Srbiju, Austriju, Sloveniju, Poljsku... Grupa naših učenika je čak u više navrata posjetila Azorsko otočje, kroz projekt UNISON. Izuzetno se trudimo naći nove inozemne partnere, a neke suradnje su već fino uhodane i traju. Ja volim reći da su Erasmus projekti krema projekata Europske unije, ono što djeca dobiju od toga je neprocjenjivo, to je pravo ulaganje u ljude i u budućnost. Neki od njih na ovaj način prvi put imaju priliku putovati van granica zemlje. Nekoliko dana raditi s mentorima iz partnerske zemlje, na engleskom jeziku, u grupi s učenicima te zemlje, to je ogromna stvar za njih. Novi gradovi, nova poznanstva, nove perspektive. Naravno, idu oni koji su se najviše trudili. 

Gdje su sada bivši učenici i učenice ŠLU, susrećete li ih, surađujete li, koliko sudjeluju u lokalnoj kulturnoj i umjetničkoj sceni?

Naših učenika danas zaista ima u svim branšama, državna matura daje fleksibilnost, odnosno omogućava ti, kada malo sazriješ, promijeniti odluku i ići gdje hoćeš, biraš fakultet koji ti više leži, ne moraju to biti umjetnička zanimanja. No naravno da je najviše naših u umjetnosti, tako imamo slikara, grafičara, ilustratora, restauratora, ali i režisera, kamermana, fotografa, glumaca... I koliko vidim, svima je drago sjetiti se školovanja u Umjetničkoj. Pa ih nije teško ni dobiti za suradnju, povlačimo ih gdje god da jesu. Usred žestoke pandemije doveli smo izvrsnu glazbenicu i multimedijalnu umjetnicu Katarinu Poklepović (So Beast) iz Italije, to je bio moj prvi projekt,"vatreno krštenje". Bila sam na vezi s policijom, lokalnom, graničnom, ali sve je realizirano sigurno i uspješno, s live actom na parkingu studentskog doma i projekcijama na tornjevima, pa sve snimano dronom. Pa smo iz Zagreba doveli Tinu Spahiju, uspješnu modnu dizajnericu, koja je realizirala modni happening na Koteksu. Naša bivša učenica je i Tea Jurišić, danas jako tražena ilustratorica. Na izložbu se dovezla kamp kućicom kojom putuje Europom kada ima angažmane za njezine murale. U idućoj sezoni slikar Stjepan Jukić prebacit će čitav svoj atelje, La Garagiu, s Klisa u Galeriju Škola. Nadam se da ćemo u idučoj sezoni na fasadama kvarta Visoke gledati i vrhove Anda, s krdima ljama koje trče, snimljenih dronom našeg svježe diplomiranog učenika Jakova Radića, koji se nedavno vratio sa zapanjujuće avanture po Južnoj Americi. Ne mogu nabrojati sve, no puno je ljudi i puno grupnog rada u kojem sudjeluju i aktualni učenici.  Tako da, surađujemo, učenici idu, rastu, a mi ih gledamo i uživamo.

Ovaj sadržaj realiziran je kroz projekt "Hoću grad za mlade!" koji je sufinanciran sredstvima Grada Splita te ne odražava nužno stajališta donatora.