Izazovi hamburgera iz epruvete

Početkom kolovoza, u jeku godišnjih odmora, u Londonu su na konferenciji za novinare dvoje restoranskih kritičara, Hanni Ruetzler i Josh Schonwald, pojeli najskuplji hamburger na svijetu vrijedan € 250 000. Hamburgerom ih je častio Sergey Brin, suosnivač Googlea, a znanstvenici su pozorno pratili njihove reakcije pri svakom zalogaju. O čemu je točno riječ?

Naime, dvoje kritičara imali su čast prvi na svijetu pojesti hamburger koji je u potpunosti proizveden u laboratoriju i nikad nije bio dio životinje. Za njegov nastanak odgovorni su nizozemski znanstvenici sa Sveučilišta u Maastrichtu, predvođeni prof. Markom Postom, koji su izdvojili kravlje matične stanice te iz njih proizveli preko 20 000 vlakana mišićnog tkiva od kojih su napravili pljeskavicu za hamburger. Pripremu mesa preuzeo je profesionalni kuhar Richard McGeown koji je blijedu boju vlakana prikrio sokom od cikle i šafranom. Osim po boji, kritičari tvrde da se in vitro hamburger ne razlikuje drastično po okusu od svoje prirodne inačice. Najveća zamjerka koju su imali jest nedostatak masti zbog kojeg hamburger jednostavno nije dovoljno sočan, no njegov je okus neupitno mesne prirode te ga je nemoguće zamijeniti za sojin hamburger.

Ovo istraživanje zasigurno otvara brojne mogućnosti, pogotovo što se tiče proizvodnje dovoljnih količina hrane za vječno rastući broj stanovništva. Također, ovaj inovativni način proizvodnje mesa nudi ekološki prihvatljiviju opciju s obzirom na to da se predviđa kako će biti potrebno i do 45% manje energije, te samo 2% prostora od onoga što trenutno koristi mesna industrija. Svakako bitan aspekt jest i činjenica da nijedna životinja neće biti ubijena u ovom procesu, što bi omogućilo prelazak na mesnu prehranu i vegetarijancima, iako je trenutna prepreka u tome korištenje goveđeg fetalnog seruma prilikom održavanja i rasta matičnih stanica.

Usprkos brojnim prednostima, ovo istraživanje otvara i mnoga pitanja. Prvo od njih tiče se cijene samog mesa te hoće li ono ikad biti konkurentno mesu koje je trenutno na tržištu. Znanstvenici tvrde da će se cijena mesa definitivno smanjiti paralelno s razvojem tehnologija korištenih u njegovoj proizvodnji, no do dostizanja suvislih iznosa vjerojatno će proći 10 do 20 godina. Ipak, najbitnije pitanje jest može li meso proizvedeno na ovakav način okusom ikad u potpunosti parirati mesu koje trenutno koristimo.Osim već spomenutih nedostataka kao što su manjak masti i neprivlačna boja mesa, i sam nedostatak kostiju javlja se kao kulinarski problem na kojem znanstvenici intenzivno rade te je samo pitanje vremena kad će meso iz epruvete stići u hladnjake diljem svijeta. Na kraju, postavlja se pitanje koliko su ljudi spremni prihvatiti takav koncept i vjerovati hrani koja je u potpunosti potekla iz laboratorija.