GUP-om dominira privatni interes

Povodom tematske rasprave u svezi pokretanja postupaka izrade i donošenja Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Grada Splita i Izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana Splita u četvrtak je u dvorani UMAS-a u organizaciji inicijative Za pametne ljude i pametan grad održana tribina Naš GUP. Nažalost, Splićani nisu pokazali preveliki interes za upoznavanje sa dokumentom koji pokazuje u kojem bi se smjeru grad trebao razvijati – u dvorani su se u najvećem broju okupili arhitekti i novinari.

Gradski urbanistički plan prilagođava se privatnim interesima

Sudionici su zaključili da je splitski Generalni urbanistički plan (GUP) zastario, nerazvojan, te ga je potrebno suštinski mijenjati. Uvodnu riječ dao je Dinko Peračić (Platforma 9,81) istaknuvši da GUP ne pripada elitama nego građanima, koji imaju pravo sudjelovati u njegovoj izradi.

Žaljenje što se tribini nije odazvao veći broj građana iskazao je i Hrvoje Bota (Održivo d.o.o.), koji je iznio svoje iskustvo rada na splitskom GUP-u 2005. godine. Konstatirao je da trenutno privatni interes parazitira nad javnim sadržajem. – Naš GUP je donesen 2005. godine, ciljano razdoblje je do 2015. godine, a u međuvremenu je usvojeno sedam izmjena i dopuna – sve u svrhu privatnih interesa. Realizirani su samo pojedinačni zahvati, a ne veliki projekti za javno dobro zbog kojih se i pristupilo izradi GUP-a – konstatirao je. Prema njegovu mišljenju, Splitu za početak treba strategija razvoja grada koja bi sadržavala i strategiju prostornog razvoja, te tijelo za sustavno planiranje i razvoj grada, jer trenutno te poslove obavljaju privatne firme.

Gradski arhitekt za zaštitu javnog interesa

Tonči Čerina (XYZ arhitektura d.o.o.) iznio je svoje iskustvo rada u zagrebačkom Uredu za strategijsko planiranje i rekao da bi se Split trebao vratiti korak unatrag i baviti se za početak samom slikom grada. – Identitet je izrazito važan. Dioklecijanova palača i Bačvice su naslijeđeni, a pitanje je što mi danas želimo ostaviti budućim generacijama u naslijeđe – istaknuo je. – Sva rješenja proizlaze iz rješavanja javnog. Kada se riješe prometna mreža, zelenilo i javni sadržaji, riješena je većina problema – rekao je i naveo pozitivan primjer Vancouvera, grada koji je pun nebodera ali je zbog dobro riješenih javnih gradskih površina ugodan za život. – Treba početi razmišljati i o raščišćavanju – neke zgrade treba i rušiti. Ne treba zapuniti svaku prazninu – naglasio je. Predložio je i funkciju gradskog arhitekta (tim ljudi) koji bi doveo do participacije javnosti. – On bi bio spona između struke i građana – od radionica, preko šetnje lokacijama do edukacija. Osnovna funkcija gradskog arhitekta tebala bi biti zaštita javnog interesa – zaključio je.

Iskustvo Pule: grad podređen kapitalu

Emil Jurcan (Pulska grupa) prenio je iskustvo procesa donošenja novog GUP-a Pule s kojim se dio građana nije slagao. Proučili su četiri GUP-a donesena za taj grad – Austro-Ugarske, Italije, Jugoslavije i novi. – Svi su bili bazirani na tome čemu bi Pula trebala služiti u njihovoj viziji: Austro-Ugarska je podredila grad vojnoj infrastrukturi, Italija naglašavanju antičkih spomenika, Jugoslavija naglašavanju novog grada za novo društvo, a novi GUP promatra prostor kao resurs kapitala – objasnio je i dodao: – U sva se četiri primjera koncept razvoja bazira na političkoj moći koji se može i ne mora poklapati sa javnim interesima. S druge strane, ni javni interes ne mora biti jedinstven – u Puli se i dalje odvija žustra rasprava oko pitanja da li je gradu budućnost u turizmu.

Splitski GUP-ovi sadržavaju povijest odustajanja

Slijedila je više ili manje konstruktivna rasprava, u kojoj je najkonkretniji doprinos imao Ante Kuzmanić. – Split je naslijedio metropolitski karakter a nije ostavio ništa za budućnost, Naši GUP-ovi pokazuju povijest našeg odustajanja. Najveća investicija u gradu od izgradnje Dioklecijanove palače je ukop pruge, a što se od toga dobilo? Za kvaliten GUP su potrebne realne kritike i nove ideje, kojih izgleda nema, jer mi imamo realno GUP iz '73., ovo sve kasnije su dorade. Krive odluke se teško ispravljaju, a u ovome planu ima gomila krivih odluka – upozorio je.

Građani su bespomoćni?

Na pitanje što građani mogu napraviti da to stopiraju, odgovorio je Jurcan. – Mi smo se 2008. krenuli zalagati za izmjene, organizirali radionice, predstavljanja, tribine, zvali građane da nam se pridruže, organizirali tribinu i nakon sedam godina rada nije bilo ništa od toga. Protestirali smo ispred vijećnice, ali GUP je usvojen na našu štetu. Prema pulskom primjeru, ne može se ništa – barem ne legalno – rekao je on.

Dakle, u slučaju kada je javnost zainteresirana i građani su spremni upustiti se u dijalog sa Gradom, nije sigurno da će se i uspjeti izboriti za promjene koje će ići u prilog javnom interesu. A što se tek događa kada su građani potpuno nezainteresirani za svoju ulogu? Šetnja Splitom daje jasan odgovor na to pitanje.