Gregorian will be back
Posjetitelji su dobili ono što su očekivali – preko dva sata dobrog showa, a Gregoriani se ni ne trude pretvarati da je u ponudi nešto više od toga. Opasnost od zijevanje definitivno umanjuju scenskim nastupom. Uistinu, nema razloga da se ne vrate...
Četvrtak navečer je veliki broj Splićana odlučio provesti u velikoj dvorani na Gripama, a za to su imali dobar razlog – ponovo su nas posjetili Gregorian, ovoga puta u sklopu Epic Chants turneje. Ovu svjetsku glazbeno scensku atrakciju dočekala je vrlo pristojno popunjena dvorana, i publika željna poznatih hitova u nešto drugačijem aranžmanu.
Malo iza 20 sati svjetla u dvorani su se ugasila, pozornicu je zavio dim, zastor na kojem je pisalo ime sastava je pao i otkrio instrumentaliste, a dvoranom se prolomio pljesak, prvi od mnogih koji će uslijediti. Uz zvukove Vangelisovog The World Marathone na platnu se vrtjela snimka Gregoriana kako trče do pozornice, nakon čega su se u crno zavijeni pjevači popeli pred publiku i nastavili sa još jednom Vangelisovom skladbom, Conquest of paradise iz istoimenog filma. – Dobra večer, dobro došli u kino – pozdravili su nas na hrvatskom, te najavili sljedeću skladbu, The sound of silence koju je na platnu pratila prigodna scena iz Diplomca. Slijedila je The Rose, a zatim su nas proveli kroz Streets of Philadelphia. Now we are free, na kojoj im se pridružila Amelia Brightman odjevena u stilu Gladijatora, uz kadrove arene na projekcijskom platnu, izazvala je val oduševljenja koje nije splasnulo sa taktovima Who wants to live forever, na kojoj je i pirotehnika radila – u stilu Highlandera, munja je opalila mač koji se zapalio. Nastavili su koristiti vatrene svjetlosne efekte u većim količinama na Engel, koja je pobrala najjači pljesak. Kulminaciju su nastavili sa O Fortuna, a potom naglo, nakon četrdesetak minuta svirke, najavili pauzu od 20 minuta.
Oko 21 sat, svjetla su se ponovo ugasila, zasvirala je tema iz Godfathera, a Gregorian su se presvukli u srebrnu varijantu redovničke halje i nastavili sa recentnijim hitom iz Daredevila – Bring me to life. – Phill Collins je napisao ovu pjesmu kada ga je žena ostavila zbog vodoinstalatera – najavili su Against all odds iz istoimenog filma, a za vrijeme izvedbe pjesme poigrali su se sa ogledalima, reflektirajući snopove svjetlosti u publiku. Pjesmu iz filma Clouds, Both Sides now, su prigodno popratile projekcije oblaka te dim na pozornici. Premda bi možda očekivali nešto drugačiji izbor, među djelima velikana Ennia Morriconea odabrali su Nella Fantasia, koju je otpjevala Eva Mali.
Izvedba He's a pirate, koju su popratila i dva dvoboja sa gudalima te svjetleće palice na bubnjevima koje su Gregoriani svirali, oduševila je publiku, a nakon toga su uslijedili hitovi My heart will go on, Kiss from a Rose te Last unicorn, koju su začinili su igrom zelenim laserima pričvršćenima na ruke.
Zahvalili su se publici i predstavili bend – sa lijeve strane pozornice nalazila se string section a na desnoj, dark side of the stage, bili su smješteni bubnjevi, klavijature te gitara. – Imamo vam još toga za pokazati – rekli su te prigodno odsvirali Stay (Faraway so Close). Zatim se svjetlo nakratko ugasilo, a publika je logično pretpostavila da Gregoriani planiraju završiti show, pa se zaorilo zviždanje i pljeskanje.
Svjetlo se upalilo otkrivajući akustičnu postavu – dvije gitare i mnoštvo vokala izvelo je Hallelujah. Sljedeća pjesma zaokrenula je zvuk za 180°- uz projekciju gigantskog Greogoriana koji u maniri Godzile gazi po gradu, raspalili su Kashmir (originalnu, Led Zeppelin stvar, ne cover koji je završio na soudtracku, doduše). Dok su svirači guštali u svojoj dionici, Amelia i Eva su se izvijale držeći se za šipku. Nastavili su jednako žestoko sa Live and let die, dok u njihovoj viziji sage o najpoznatijem špijunu Gregorian, James Greogian ispaljuje strijelu, ne metak u uvodnoj špici.
Sljedeću su skladbu, She, posvetili ženama u svom životu, i svim Splićankama u Velikoj dvorani, dok su se na platnu izmjenjivale fotografije članova sastava sa njima važnim ženama. Kulminacija efekata i vatrenog performansa uslijedila je na World without end, kada je bubnjar svirao sa zapaljenim palicama, a za kraj rigao vatru. Koncert su zaključili sa Sky and sand ispaljujući konfete i trakice u publiku, uz poruku na platnu u maniri blockbustera: Gregorian will be back.
Uistinu, nema razloga da se ne vrate – publika ih je već drugi puta toplo dočekala, pokazujući spremnost da izdvoji za nemalu cijenu karte kako bi čuli covere hitova u podosta monotonim aranžmanima. Opasnost od zijevanje definitivno umanjuju scenskim nastupom, koji začinjavaju svim raspoloživim sredstvima: pirotehnikom, laserima, ogledalima, ventilatorima, raznom rasvjetom, uz impresivnu sposobnost da ne nagaze na metre tkanine koja se konstantno vuče po podu oko izvođača, a simpatični filmići koje je snimila Amelia također pridonose šarmu. Sve u svemu, posjetitelji su dobili ono što su očekivali – preko dva sata dobrog showa, a Gregoriani se ni ne trude pretvarati da je u ponudi nešto više od toga.