Građani na malom odmoru
U satnicama nema norme za uvođenje novog predmeta – završava Mornar svoje argumente. Vjerujem da to znači da za predavanje Građanskog odgoja, koji će vršiti needucirani kadar iz nepostojećih udžbenika, uopće nema vremena?
Zagrezli u moralnu, duhovnu, egzistencijalnu i ekonomsku krizu, tko već u kojoj i koliko duboko, ne zanima nas kako smo se u njima našli ni kako se iz njih izvući.
Neznanje u zemlji znanja
Ne zanima nas što se događa na društvenoj razini jer na društvo ionako ne možemo utjecati. Ne možemo mijenjati svijet oko sebe, stoga ne pokušavamo. Nemamo utjecaj na političare, na javna tijela, na gospodarstveni ili pravni sustav. Ne poznajemo svoja prava i nisu nam bitna jer se za njih ne borimo. Nemamo povjerenja u demokratske institucije, nezainteresirani smo i ravnodušni prema političkim procesima kao da nas se ni najmanje ne tiču, ne zanima nas multikulturalnost, postojanje drugih i drugačijih, tolerancija, različitost i kultura, naša ili tuđa. Nismo dio globalizacije ni demokracije, ne znamo zašto raste stopa nasilja i nezadovoljstva, tko je odgovoran za terorizam ili korupciju i što bi to trebao biti globalni mir.
Nesvjesni najprije značenja i uloge društva, odrastamo i preživljavamo u uvjerenju da je ono nešto apstraktno u čemu smo se našli slučajno, što nas je zateklo nepripremljene, nešto što za nas može biti dobro ili loše, a mi moramo kao takvo prihvatiti, babarogu o kojoj slušamo u pričama starijih, ali nismo uistinu sigurni u svrhu i oblik njenog postojanja. Ukoliko se dokaže da postoji, ne znamo zatim što bismo s tom spoznajom.
Razlog pasivnosti, nerazumijevanja ili rezigniranosti ne treba tražiti u posljedicama kao što je nepovjerenje u sustav, loše iskustvo starijih ili nedostatak vremena, jer uzrok je jasan - neznanje. Unatoč tituli zemlje znanja kojom se volimo ukrašavati, kao i jakim i sveobuhvatnim obrazovnim sustavom, što taj isti sustav radi po ovom pitanju? Nije li obrazovni sustav taj koji bi trebao osvijestiti, educirati, davati na znanje, učiti, poticati na razmišljanje, motivirati na djelovanje?
Lome se koplja na buđenju iz pasivnog stanja
Buđenje iz pasivnog stanja i djelovanje ka poticanju promjena moralo bi se odvijati kroz sva područja života, na svim društvenim razinama i dimenzijama, onima kojih se postojeći školski predmeti često uspiju dotaknuti samo na satu razrednika ili okrznuti negdje usput. Te su dimenzije podijeljene u nekoliko različitih, a sve se kriju pod zajedničkim nazivom, zajedničkim predmetom – Građanski odgoj i obrazovanje.
Društvena dimenzija sadržana u GOO obuhvaća socijalne i komunikacijske vještine te vještine nenasilnog rješavanja sukoba. Ljudsko-pravna dimenzija fokusira se na ljudska prava i odgovornosti te na načine na koje ih može zaštititi. Politička dimenzija uči kako djelovati u okviru političkog okruženja, potiče na aktivno uključivanje i sudjelovanje građana u procesima donošenja odluka. Kulturalna dimenzija fokusira se na učenje o vlastitoj i tuđim kulturama s ciljem razumijevanja, poznavanja i prihvaćanja različitosti te poticanja tolerancije, gospodarska ili ekonomska dimenzija bavi se poznavanjem i razumijevanjem sustava ekonomije, monetarnog sustava; radničkim pravima, procesima zapošljavanja i svim ostalim pojavama vezanima uz novac. Posljednja u nizu, ekološka dimenzija potiče i usmjerava na očuvanje prirode, brigu za okoliš te promiče održivi razvoj.
Sve dimenzije obuhvaćene su u Građanskom odgoju i obrazovanju, predmetu o čijoj se implementaciji u školski sustav lome koplja već tri godine. Unatoč postojanju jake i uporne inicijative civilnog sektora i obećanju Ministarstva o uvođenju GOO-a kao obveznog predmeta u školskoj godini 2014/15., dogodilo se još jednom da je realizacija obećanog ružičasta samo na papiru.
Dakle ne postoji gradivo iz kojih će needucirani nastavnici i profesori odrađivati obvezni međupredmetni sadržaj?
Građanski odgoj i obrazovanje uveden je u sve razrede osnovnih i srednjih škola, ponosno je u lipnju izjavio Vedran Mornar, ministar znanosti, obrazovanja i sporta, aludirajući na plan da se GOO uvede samo u određenim razredima, a onda je otkrio i način na koji će se uvesti. Kao obvezni međupredmetni sadržaj. Nastavak ministrove izjave i njegovi argumenti za neuvođenje GOO-a kao zasebnog predmeta, najbolji su pokazatelji kako ova implementacija izgleda u praksi.
Nemamo educirane nastavnike i profesore, istaknuto je kao prvi argument. To bi onda značilo da će GOO kao međupredmetni obvezni sadržaj predavati needucirani kadar?
Predmet još nije predviđen u popisu novih udžbenika, sljedeći je argument. Dakle ne postoji gradivo iz kojih će needucirani nastavnici i profesori odrađivati obvezni međupredmetni sadržaj?
U satnicama nema norme za uvođenje novog predmeta – završava Mornar svoje argumente. Vjerujem da to znači da za predavanje GOO-a, koji će vršiti needucirani kadar iz nepostojećih udžbenika, uopće nema vremena?
Ishod i rezultat učenja o područjima GOO-a ovisi, dakle, o dobroj volji, slobodnom vremenu i zainteresiranosti pojedinaca? Kao i o njihovim stavovima, individualnim vjerovanjima i mišljenjima? O toleranciji, ljudskim pravima, prihvaćanju različitosti i solidarnosti pričat će nastavnici između i unutar obveznog gradiva koji je natrpan u manjak satnice, onako kako oni misle da treba, iz života? Upoznavanje s društvenim procesima i promjenama, političkim i gospodarskim razvojem, ovisit će o vlastitoj interpretaciji nekog nastavnika, kao i razumijevanje ekonomije, ekologije, međuljudskih odnosa i društva u cijelosti?
Obavezan predmet - u raspravi na malim odmorima
Građanski odgoj i obrazovanje priprema djecu i mlade za svijet u kojem žive na način da žive aktivno, promišljeno, svjesno i odgovorno a ne kao pasivni promatrači promjena koje se oko njih događaju, na čiji smjer ne mogu utjecati. GOO uči kako se uključiti, sudjelovati, razumjeti i djelovati, osigurava mladima razvoj kompetencija, znanja, vještina, stavova i uvjerenja, omogućava im da doprinose pozitivnim promjenama u društvu i da sami kroje svoj život.
Značaj Građanskog odgoja i obrazovanja od neizmjerne je važnosti za kompletan osobni i profesionalni razvoj mladih, kao i za razvoj društva u cijelosti a za njegovo neprovođenje odgovorni smo svi. Za hitno uvođenje GOO-a trebali su ustati i srednjoškolci i studenti, nastavnici i profesori, roditelji i učitelji, sociolozi i psiholozi, mladi i stari kako bi zajedno bili dio promjene.
Prilika za pokretanje promjene još postoji jer dogodine slijedi novi pokušaj uvođenja GOO-a kao obveznog posebnog predmeta, a u međuvremenu bismo mogli reći da je Građanski odgoj i obrazovanje ove godine uveden kao obvezan predmet rasprave na malim odmorima i puš pauzama.