Glazbeni gušt za pamćenje
Europska podružnica Glenn Miller Orchestra, pod vodstvom Nizozemca Wila Saldena, gostovala je na Prokurativama u sklopu 61. Splitskog ljeta, priuštivši publici glazbeni gušt kakav bi trebali još dugo pamtiti.
Sjedinjene Američke Države, tridesete godine prošlog stoljeća. Era swinga i big bendova dobiva na zamahu. Iako su i jazz i swing bili na glazbenoj sceni već neko vrijeme, otvorivši nove glazbene vidike i izričaje, u ovom su periodu uz velike izvođačke sastave počeli poprimati masovne razmjere. Naime, pretežito bijeli glazbenici u orkestralnim sastavima od 12 do 25 glazbenika su kroz swing reciklirali različite glazbene žanrove tog doba i servirali ih većinski bijeloj publici.
Iako su crni izvođači i skladatelji neupitno bili i ostali najveća imena jazza i swinga, krajem tridesetih među pretežito bjelačkim big bandovima, Glenn Miller Orchestra jedan je od onih koji je stekao kultni status. Dok je standardni orkestar bio sastavljen uglavnom od saksofona, trombona, truba i ritam sekcije sa četiri instrumenta, Miller je u priču uveo - klarinet. Ovaj potez osigurao je orkestru specifičnost i prepoznatljivost zvuka, koja njegovu franšizu prati i danas, sedamdeset godina nakon Millerove smrti.
Tako je u utorak navečer, 11. kolovoza, europska podružnica Glenn Miller Orchestra pod vodstvom Nizozemca Wila Saldena gostovala na Prokurativama u sklopu 61. Splitskog ljeta, priuštivši publici glazbeni gušt kakav bi trebali još dugo pamtiti.
Iako je sam početak večeri obilježen strkom koju su izazvale promjene u rasporedu sjedenja i numeriranju karata, koncert koji je trajao do gotovo jedan poslije ponoći svakako je nadoknadio tu početnu konfuziju. Tijekom dva seta po sat vremena, Glenn Miller Orchestra prezentirao je Splićanima povijest big bandova kroz instrumentalne i vokalne kompozicije iz Millerova opusa u različitim aranžmanima, ali i drugih velikih glazbenika tog doba poput Georgea Gershwina, Doris Day i Franka Sinatre.
Prvi set predstavio je svojevrsno zagrijavanje za drugi, u kojemu su glazbenici (ali i publika) dali sebi nešto više oduška, pa su se na repertoaru našle dinamičnije skladbe, a glazbeni nastup pretvoren je u pravi show. Iako su svi glazbenici tijekom večeri dobili prostor za dvije i više solo improvizacija, posebno oduševljenje pobrala je vješta solaža bubnjara Klaasa Balijona zbog koje su stopala slušatelja i nehotice lovila ritam.
Zanimljivo je možda još napomenuti da se među članovima orkestra mogu pronaći i dvije glazbenice: vokalistica Ellen Bliek, koja je također odradila jako dobar posao, te simpatična trubačica Ellister van der Molen.