Glazba istočnjačkih civilizacija
Najinteresantniji egipatski instrument, osim udaraljke sistruma, predstavljaju hidrauličke orgulje. U njima je težina vode stvarala pritisak potreban za pokretanje zraka u cijevima.
Tijesnom vezom između glazbe i svakodnevice primitivnog čovjeka, razvojem njegova načina života i društva, razvija se i glazba drevnih, visoko razvijenih kultura na istoku koje počinju nastajati oko 3000. godine prije Krista, nakon prirodnih katastrofa i poplava za koje se pretpostavlja da su se dogodile. Ona i ovdje ostaje vezana prije svega uz kultne obrede, a tek kasnije postaje umjetnost.
S obzirom na slična politička uređenja država staroga istoka, sve su imale neke zajedničke osobine glazbe:
a) zahvaljujući razlikama vladajuće klase s jedne strane te seljaka i robova s druge strane, postoje pjesme koje veličaju vladara i njegov kult, a svečanosti nisu više namijenjene cjelokupnom društvu; b) glazbu izvode profesionalci – pjevači, plesači, svirači – što znači da je glazba dosegla višu razinu; c) glazba širih narodnih slojeva još uvijek je povezana s radnim i proizvodnim procesima; d) najčešće se javlja u kombinaciji s tekstom ili plesom i postaje sve samostalnija osvajajući nove vrijednosti kojim dobiva izrazito estetsko značenje.
Glazba u zemlji između dvije rijeke
Zemlja između dvije rijeke, Mezopotamija, dom je mnogih naroda (Sumerani, Akađani, Babilonci, Asirci, Kasiti, Hetiti, Elamiti, Perzijanci). Najznačajnija kultura bila je sumeranska gdje je glazba isključivo vezana uz crkvene obrede. Napjevi su se pjevali prema utvrđenom rasporedu koji nitko nije smio mijenjati. Ponekad su čitavi oltari bili napravljeni u obliku ogromnog bubnja, a postojali su i toliko veliki bubnjevi da su na njima plesali plesači.
Uz Egipćane, Sumerani su prvi razvili glazbenu profesionalnost tako da su postojali mali orkestri profesionalnih glazbenika. Slike pokazuju muziciranje pri kultnim slavljima, natjecanjima, plesovima, u vrtovima, ali i za vrijeme objeda. Imali su sve vrste instrumenata: žičane (lira, harfa, lutnja); puhačke (flaute, dvostruki šalmaji, rogovi, trube); udaračke (čegrtaljke, zvečke, brončana zvona, zvučni cimbali, tamburin, timpani). Ovako bogat mezopotamski instrumentarij bio je osnova na kojoj se izgrađivalo bogatstvo instrumenata mediteranske civilizacije i zato je instrumentarij u državama starog Istoka manje-više isti s izuzetkom pokojeg instrumenta karakterističnog samo za jednu zemlju.
Egipatski dirigenti
Glazba je imala veliki značaj u ovom najstarijem naseljenom području na svijetu, a glazbenici su smatrani faraonovim rođacima. U doba procvata grada Memfisa, oko 3000. godine prije Krista, i osnivanja Staroga Carstva, glazba više nema magijsko-kultnu podlogu i razvija se u umjetnost koja se na različite načine primjenjivala u hramovima, na dvoru i u narodu.
Imena profesionalnih glazbenika predajom su djelomično sačuvana, od kojih je najstarije ono Khufa-ancha, dvorskog pjevača i flautista iz 3. tisućljeća pr. Kr. Pretpostavlja se da notacija nije postojala, ali Egipćani su razvili najstariju poznatu heironomiju: određeni znakovi i položaji ruku označavaju određene tonove; na crtežima su često prikazani „dirigenti“ koji daju takve znakove pjevačima, flautistima, harfistima. Trube i bubnjevi bili su sastavna glazbala vojnih orkestara.
Najinteresantniji egipatski instrument, osim udaraljke sistruma, predstavljaju hidrauličke orgulje pronađene u helenističko vrijeme. U njima je težina vode stvarala pritisak potreban za pokretanje zraka u cijevima. Od egipatske glazbe sačuvana je jedino ljubavna lirika i tekst Himne Suncu iz vremena Amenofisa IV.
Profesionalni glazbenici u Palestini
Kao i u susjednim joj zemljama, glazba je u Palestini igrala važnu ulogu prije svega u bogoslužju, a zatim i na raznim svečanostima i u ratovima. Za vrijeme rodovskog uređenja nije bilo profesionalnih glazbenika. Tek oko 1000. godine pr. Kr., kada Palestina postaje kraljevina a vladari vrhovni svećenici, razvija se glazbeni profesionalizam. Tada je izgrađen i obrednik uz sudjelovanje 4000 levita, podijeljenih u 24 grupe pod vodstvom 12 upravljača. Obrazovali su se u hramskim školama i bili okupljeni u skupine nalik cehovima.
Instrumentarij se obogatio egipatskim glazbalima nakon vjenčanja kralja Salomona s faraonovom kćerkom. Zanimljivo je da likovni umjetnici nisu smjeli slikati instrumente jer su oni pripadali bogoslužju. Od palestinske glazbe potječe responzorijalno pjevanje koje je kasnije preuzela i katolička liturgija. Radi se o naizmjeničnom pjevanju solista i zbora koji ponavlja cijeli napjev solista ili samo njegov završni dio.
Pregledom glazbe staroga Istoka približili smo se području na koje je ta glazba izvršila golem utjecaj: antička Grčka. Njena kultura po umjetničkim rezultatima nadvisuje sve što su mogli ostvariti umjetnički napori istočnih civilizacija. Zato je i nezaobilazna u povijesti glazbe.