Garancija za mlade - di je zapelo?

Garancija za mlade odgovor je Europske komisije na epidemiju rasta nezaposlenosti mladih diljem Europe, najviše u mediteranskim zemljama te u Bugarskoj i Rumunjskoj. Hrvatska je u zadnje tri godine po tom pitanju pri europskom vrhu s 43,1 posto nezaposlenih u dobnoj skupini od 15 do 29 godina (prema podacima Zavoda za zapošljavanje, riječ je o 89149 mladih osoba). Prema Istraživanju radne snage EU-a (Labour Force Survey), nezaposlenost je u šest godina porasla za više od 20 posto: s 21,9 posto u 2008. na 45,5 posto u 2014. godini.

Zamišljena kao plan za mlade koji će im dati šansu za stjecanje prvog radnog iskustva te za razvijanje vještina i znanja ako do posla ne budu mogli doći, Garancija se na nacionalnoj razini provodi kroz više mjera. Cilj joj je, podsjećamo, do 2020. realizirati da svaka osoba mlađa od 25 i osoba mlađa od 30 godina dobije kvalitetnu ponudu za posao (natječaj), vježbeništvo, obuku na poslu, naukovanje ili nastavak obrazovanja unutar 4 mjeseca od nastupanja nezaposlenosti.  U fokusu mjera nalaze se, osim mladih koji traže posao, i oni koji su svoje srednjoškolsko obrazovanje prekinuli, ne rade i ne obrazuju se i koji su na marginama društva (tzv. skupina NEET – Not in Education, Employment or Training).

Za trenutnu stagnaciju u implementaciji krivi se opća stagnacija gospodarske aktivnosti, zbog koje mnogi poslodavci nisu u mogućnosti ponuditi kvalitetno stručno osposobljavanje, obuku na poslu i naukovanje. Također, mnogi su od njih u financijskim neprilikama, što znači da ne zadovoljavaju uvjete za primanje potpora prema Uredbi o općem skupnom izuzeću.

Mjere zapošljavanja provode se još od 2010.

Aktivne mjere zapošljavanja mladih u Hrvatskoj u primjeni su od početka 2010. godine, kad se po prvi put uvela mogućnost stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (službenog naziva Rad, staž i prijevoz) koja se u pet godina prometnula u najpopularniju mjeru, dok je sama Garancija službeno krenula od 2014. godine. Tako je do danas mjera stručnog osposobljavanja doživjela brojne izmjene, kao i uvođenje mnogih drugih mjera koje su trebale potaknuti zapošljavanje, a Ministarstvo rada i mirovinskog sustava osnivanjem Međuresorne radne skupine za praćenje implementacije Preporuke Vijeća Europske unije željelo je pojačati dojam provođenja preuzetih mjera.

Ministarstvo rada tvrdi da su mjere učinkovite iako nezaposlenost mladih ne pada ispod 40 posto

Isto ministarstvo drugu godinu zaredom izvještava europske kolege da su mjere učinkovite, unatoč statistikama koje govore da se broj nezaposlenih mladih konstantno kreće iznad 40 posto. Razloge neučinkovitosti potražit ćemo u samome procesu implementacije Garancije te nadzora koji obavljaju za to odgovorne institucije, a osvrnut ćemo se i na neke od posljedica po život mladih.

Što rade institucije?

Sukladno prijedlogu Europske komisije, nacionalni plan implementacije Garancije za mlade treba izložiti kako će se Garancija za mlade provoditi na nacionalnoj razini, koje su uloge tijela javne vlasti i ostalih organizacija, kako će se plan financirati, koje je mjere potrebno uvesti, kako će se ocjenjivati napredak u provedbi te vremenski raspored. Kada govorimo o razinama implementacije Garancije, riječ je o top down pristupu gdje se na lokalnoj razini provode nacionalni plan. To se prije svega odnosi na Zavod za zapošljavanje i, kad je riječ o savjetovanju, na centre za informiranje i savjetovanje. Kako se naglašava u analizi Ministarstva rada o provedbama mjera za 2014., to je fleksibilan proces koji se prilagođava trenutnom stanju na tržištu.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava nadležno je za implementaciju Garancije na nacionalnoj razini, a kroz tijelo Međuresorne radne skupine za praćenje implementacije, čiji je predsjednik Mirando Mrsić i koju čine predstavnici vlasti i civilnog sektora, osigurava usklađenost svih državnih tijela odgovornih za implementaciju politika usmjerenih olakšavanju prelaska mladih ljudi iz sustava obrazovanja ili neaktivnosti na tržište rada. Prema planu, Međuresorna radna skupina sastaje se u skladu s postojećim potrebama i u koordinaciji sa Savjetom ministra rada i mirovinskog sustava, i to sudjelovanjem dva njegova predstavnika unutar Međuresorne radne skupine - koordinatora Garancije za mlade te predsjednika Savjeta.

Konačni Plan implementacije predan je uz Nacionalni program reformi 27. travnja 2014., a mjere su ugrađene u Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali. Dakle, kada je riječ o obvezama preuzetima iz Europske Unije, stvari su daleko od jednostavnih, a sustav je kompleksan. Garancija tako ne znači samo mjere aktivnog zapošljavanja, iako je to njen najvidljiviji dio, već se veže i uz druge dugoročne strategije (kao što su Industrijska strategija Republike Hrvatske od 2014. do 2020. ili Nacionalni program za mlade za razdoblje od 2014. do 2017.) te za reforme od važnosti za položaj mladih (od početka godine na snazi je izmijenjeni Zakon o doprinosima koji predviđa oslobođenje obveze obračuna i uplate doprinosa na plaću na razdoblje od 5 godina (u ukupnom iznosu od 17,2 posto) poslodavcima koji ugovorom o radu na neodređeno zaposle osobu mlađu od 30 godina života.

Članovi Međuresorne skupine sastaju se rijetko i nisu transparentni

Međutim, unatoč tome što je praćenje implementacije neophodno za uspjeh Garancije, sastanci Međuresorne skupine događaju se rijetko.
- Mreža mladih Hrvatske (MMH) sjedi u tijelu za praćenje implementacije Garancije a, koliko ja znam. Međuresorna skupina jako se dugo nije sastala, zapisnici se ne objavljuju, dakle i da jest, ne znamo što se ondje događa i kakve se odluke donose. Konstantno apeliramo na objavu zapisnika, no do sada se to nije dogodilo.- kazao nam je Marin Živković, jedan od koordinatora Mreže mladih koja na Garanciji i mjerama aktivne politike zapošljavanja mladih radi od njihovog začetka.

Ministarstvu rada poslali smo upit u kojem smo tražili pojašnjenje kad se zadnji put sastala Međuresorna radna skupina za praćenje implementacije i zašto Ministarstvo rada ne objavljuje zapisnike sa sjednica gore spomenute radne skupine. Također, tražili smo i detaljnije informacije o tome što se realiziralo od preporuka Europske komisije za ovu godinu, no odgovore na pitanja još čekamo.

Dosadašnje izmjene mjera uglavnom idu na ruku poslodavcima

Podaci vezani uz nezaposlenost mladih govore da se stopa nezaposlenosti smanjila na 45,5 posto u odnosu na 2013. godinu, kad je iznosila rekordnih 50 posto te da je zaposlenost povećana na 18,9 posto u odnosu u na 2013. godinu, kad je iznosila 14,9 posto, što Ministarstvo rada prikazuje kao uspjeh. Postavlja se pitanje, ako je sve tako bajno, gdje je zapelo s obzirom na činjenicu da je broj nezaposlenih mladih konstantno iznad 40%.
Indikativno je da su dosadašnje izmjene mjera uglavnom išle na ruku poslodavcima, ili kao fiskalne olakšice prilikom sklapanja ugovora o radu, ili kao olakšice prilikom zapošljavanja na neodređeno, omekšavanja kriterija za stručno osposobljavanje (ukidanje kriterija otkaza u tvrtki kao prepreku za zapošljavanje pripravnika.

Mjera stručnog osposobljavanja – podbacila

- Ako govorimo o stručnom osposobljavanju, ta mjera nije sebi postavila jasan cilj. Ako je cilj zapošljavanje nakon korištenja, onda je silno podbacila jer se po podacima manje od 50 posto nakon 6 mjeseci zaposli .Ako je cilj osposobljavanje, onda ni po tom kriteriju nije zadovoljila standarde jer ne znamo s kakvim znanjima mladi izlaze; ne postoji praćenje jesu li nosili kave ili su zapravo stručni. Zanimljivo je, kad se iznose podaci o tome jesu li se osobe zaposlile, ne govori se o zapošljavanju isključivo u struci, što je apsurd ako se mjera tako zove. Ta mjera vrti toliko ljudi kroz sustav da se može kazati kako se ipak nešto radi. Postoje indicije da nuđenje stručnog oposobljavanja dugoročno snižava cijenu rada mladih osoba, jer poslodavca ta osoba ne košta ništa, a vidi da je spremna raditi za vrlo male novce i kada treba ponuditi ugovor teži da što manje ponudi. – govori Živković te napominje da se stručnim osposobljavanjem ukinulo klasično pripravništvo koje je dobro funkcioniralo. Treba kazati da je naknada povećana na s 1600 na 2400 kuna plus prijevoz, što i dalje nije dovoljno za samostalan život. Sve i kad bi bilo, teško bi se tko za njega opredijelio bez sigurnosti da ga po isteku godine dana osposobljavanja čeka posao.

Apsurd osposobljavanja visokoobrazovanih za niže kvalifikacije

Bivši ministar Mirando Mrsić mjeru zove najpopularnijom, što potvrđuju i zadnji podaci HZZ-a za 2015. godinu koji kažu da je ukupno 28 699 osoba bilo uključeno u ovaj način stjecanja radnog iskustva. No, Živković napominje da taj broj nije nužni indikator, već rezultati koji su podbacili.
- Još jedan detalj koji po meni pokazuje da se ne zna gdje se ide s tom mjerom jest odluka odbora HZZ-a od ovog ljeta da se osobe s višim kvalifikacijama, ukoliko ne mogu naći posao, mogu stručno osposobljavati za nižu kvalifikaciju. Što je apsurdno trošenje tolikih resursa - naglašava. U 2014. iz državnog proračuna za mjere na tržištu rada utrošeno je 192 657 835,50 kuna.

Nije problem u mladima bez iskustva, nego u manjku radnih mjesta

Sve to upućuje na jasan zaključak govori da su mjere krivo usmjerene.
- Mi više gledamo da je problem u tržištu rada gdje nema radnih mjesta i da bi na toj strani trebalo biti više investicija, nego na strani koja ide za time da mladi nemaju dovoljno znanja i iskustva. Jer ako tako postavimo stvari, onda bi ove mjere dale rezultata. Podaci pokazuju: kad bi se tržište i ponuda radne snage/znanja mladih savršeno uskladili, zaposlenost bi možda porasla za nekih 1 posto, što znači da u ponudi nije ključni problem – govori Živković.

Sličan problem primijetila je i Europska Komisija, čije su preporuke za 2015. godinu išle u smjeru da se ojača učinkovitost i doseg aktivnih politika na tržištu rada učvršćivanjem administrativnih kapaciteta javnih službi za zapošljavanje na regionalnoj razini, da se uvede sustav praćenja NEET osoba, ali i provedu ključne reforme koje bi preporodile tržište rada novim radnim mjestima, primjerice u zelenoj industriji. Prema podacima Mreže mladih Hrvatska je najlošija u EU po zapošljavanju mladih koji imaju završeno strukovno obrazovanje. U cjelokupnoj populaciji mladih od 15 do 29 čak ih je 15,4 posto u NEET statusu sa završenim strukovnim obrazovanjem. Druga najlošija je Italija na svega 10,4 posto a prosjek EU je 4,9 posto. Sustav praćenja takvih osoba još čekamo.

U 2015. mjere je koristilo više od 50 000 ljudi, ali...

Samo ove godine kroz pet mjera (Potpore za zapošljavanje i usavršavanje, Javni radovi, Stručno osposobljavanje, Potpore za samozapošljavanje, Obrazovanje nezaposlenih) prošlo je 57 529 osoba. Premda se u narednih mjesec dana očekuje objava analize HZZ-a o svim provedenim mjerama, nijedna dosadašnja analiza HZZ-a nije vodila računa o kvaliteti mjera i o posljedicama koje ima na živote mladih korisnika.

Dva istraživanja ukazuju na loš efekt mjera na život mladih

Ipak, podatke o kvaliteti i posljedicama dijelom je dalo istraživanje Mladi na tržištu rada koje je proveo CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje Područnim uredom Krapina i Mrežom udruga Zagor te istraživanje o rezultatima mjere Stručno osposobljavanje Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID).

Autorice istraživanja Anja Repalust i Irena Velimirović došle su do podataka koji govore da je čak 65 posto ispitanih u dobi od 18 do 30 godina nezaposleno, a oni koji rade u više od 60 posto slučajeva imaju plaću ispod hrvatskog prosjeka – manju od 4500 kuna. Samo 35 posto zaposlenih ispitanika radi na ugovor na neodređeno, dok su preostali zaposleni preko nestalnih i nesigurnih oblika rada.

Istraživanje je provedeno putem online upitnika te je u njemu sudjelovalo ukupno 2 947 osoba iz svih županija Republike Hrvatske, od čega 77,2 posto žena i 22,6 posto muškaraca, a projekt je financijski podržalo i Ministarstvo socijalne politike i mladih. Crne brojke ne najavljuju svijetlu  budućnost mladih, stoga i ne čude podaci koji otkrivaju više o njihovim životnim očekivanjima.

Mladi se boje budućnosti, nezaposlenosti i gubitka posla

Većina ispitanih otvoreno se boji budućnosti; 42 posto ispitanih strahuje od gubitka posla, a 39,9 posto kako se neće nikad zaposliti. Također, prisutne su bojazni i od nemogućnosti financijskog osamostaljenja, kao i nemogućnost osnivanja obitelji zbog nedostatka financijskih mogućnosti i preopterećenosti poslom.
Kada je riječ o mjeri Stručnog osposobljavanja, rezultati BRID-ovog istraživanja pokazuju kako je osobama nižeg socioekonomskog statusa teže koristiti tu mjeru, jer se jednostavno ne mogu podupirati na taj način. Prosječni mjesečni životni troškovi korisnika u razdoblju korištenja mjere iznosili su 3625 kn, a novčana naknada za stručno osposobljavanje, koja je u razdoblju korištenja mjere iznosila 1600 kn (uz naknadu za troškove prijevoza od srpnja 2013.), nije bila dostatna za pokrivanje životnih troškova velike većine korisnika. Velika je većina korisnika u razdoblju korištenja mjere živjela kod roditelja ili rodbine, a kao najčešći izvor dodatnih prihoda korisnici su navodili obitelj ili partnera (71 posto). Najveći dio bivših korisnika mjere u trenutku anketiranja bio je nezaposlen, njih 59 posto. Manje od trećine korisnika bilo je formalno zaposleno u struci, a preostalih 16 posto bilo je zaposleno izvan struke ili su radili neformalno. Nakon isteka mjere poslodavci iz privatnog sektora znatno su češće zadržavali korisnike kao vlastite zaposlenike u usporedbi s poslodavcima u javnom sektoru.

Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.