FMFS: Gužva, šušur, nered

Fmfs u četvrtoj rundi uzeo maha, nered na projekcijama, a festivalski velikani i u utorak suočeni s (ne)predvidljivostima. Olakotna okolnost je pak ta što je za nered zaslužna velika pomama publike za program i što današnja (ne)predvidljivost ide u prilog spomenutim velikanima.

Sve je započelo mirno, standardno, projekcijama u Kinoteci u 17h. U prvom dijelu repertoara tri kratka naslova za tri kratka filma – simpatični Welcome Peter Bossman o životu ovog afro-slovenca, gradonačelnika slovenskog gradića Pirana, The Calm te Song to the siren. Jednak broj posjetitelja kao i prethodnih dana na projekcijama ove kategorije zabilježen je i utorak, dvadesetak.

Dvadesetak njih odlučilo je posjetiti i Fanzine s Marsa, srpski dokumentarac o pionirima ove kulture i kulturi samoj. Iako se radi o anarhičnoj temi i pozivu na ponovna okupljanja oko (sub)kulture fanzina, tih dvadesetak pojedinaca ostalo je na svojim mjestima i sve je završilo kako je i počelo – mirno.

Kako bilo, isto se ne može reći i za dio koji slijedi. Projekcija u 19.30h bila je rezervirana za Brda 21000 Split. Rezervirana i rasprodana bila su također i sva mjesta u apsolutno premalenoj dvorani Kinoteke za ovaj mega hit. Gužva, šušur, nered. Prostor pred blagajnom pretvorio se u trenutni auditorij pred kojim su se čitala imena onih kome su pripala mjesta otkazanih rezervacija karata. Bez diskriminacije, odabranih je bilo, no i oni manje sretni dobit će drugu priliku. Već u četvrtak u 16h organizirana je vanredna projekcija filma na istom mjestu kada će ostatak zainteresiranih imati priliku pogledati ovaj kultni naslov. Oni koju su to uspjeli već u utorak, imali su priliku bolje upoznati ovaj dokumentaristički projekt putem predstavljanja redatelja Silvija Mirošničenka te scenarista Željka Barišića. Uslijedila je napokon i projekcija realizacije projekta koja je ponudila zbilja zanimljivu paletu priča i žarišnih osoba te lokacija ovog ozloglašenog splitskog kvarta.

Pala je i večer. Sumnjivog neba ponovo, doduše. No, sreća je presudila u našu korist i ponudila večer idealnu za duplu večernju projekciju – jučerašnji dug Marijine te današnju ponudu Slatko spavaj.

Marijine zaslužuju prije svega jednu opasku koja se ne tiče direktno njih – neočekivano nedovoljan broj publike. Nedovoljan još više, uzmemo li u obzir da je ovaj dokumentarni kućni uradak bio zbilja oduševljenje i poslastica za sve prisutne. Smjesa realnog i prirodnog okruženja jednog zanimljivog druženja s elementima pomalo nerealnih detalja ponudila je sat vremena kvalitetne vrpce zbilja zdravog humora. U takvom opuštenom unutarnjem raspoloženju, publika je mirno mogla ostati sjediti na svojim mjestima i nakon propuštanja najezde punjenja ostatka slobodnih mjesta pripremiti se za primanje osjećaja tjeskobe u sebe.

Uslijedio je ni malo sladak Slatko spavaj, tjeskobni španjolski horor, ili da kažem, psihološki triler. Možda bolja žanrovska kategorija, uzmemo li u obzir činjenicu traumatiziranja psihe slikama žentilnog silovatelja i ubojice koji svaku večer leži pod tvojim krevetom. Tjeskobno i usko, zbilja. Na svu sreću, ambulanta s ljekovitim pićima bila je odmah iza leđa, a opuštanju tjeskobnog unutrašnjeg stanja adekvatno je pridonio i DJ pult.

Danas vas na programu čekaju, za početak u 17h, tri kratkometražna naslova Edwige, Jedan dan na Drini i The Medic. Produžite dalje na glazbeni dokumentarac Astralis – institucija mladog redatelja Igora Neljaka koji je s ovim uratkom na prestižnom New York Independent Film & Video Festivalu osvojio nagradu za najbolji međunarodni glazbeni dokumentarni film. Dugometražna kategorija rezervirana je za francuski Naš osobni rat, lijepu i tužnu emocionalnu priču o ljubavi i problemima mladog bračnog para i njihovog bolesnog djeteta. Kino Bačvice večeras, nadalje, pripremaju Cezar mora umrijeti, obećavajući dokumentarac o zatvorenicima Rebibbie, jednog od najstrože čuvanih rimskih zatvora kojem u prilog ide i berlinski Zlatni Medvjed za najbolji film. Za kraj, tu je naravno šank i DJ pult na kojem večeras operira Diskobajagi.