Evo što rade jezičari

Prvo izdanje aktivnosti A šta točno radiš održalo se 18. studenog u 18 h u Info zoni. Na njemu su se predstavili jezičari, odnosno oni koji su diplomirali jezik i književnost. Sudska tumačica i prevoditeljica Tanja Radmilo, profesorica Sandra Kovačević i novinar Siniša Kekez tijekom gotovo dva sata sata predstavljali su svoja zvanja i zanimanja te odgovarali na mnogobrojna pitanja okupljenih.

Uspjeh nakon gomile odbijenica

Prva se predstavila Sandra Kovačević, koja je diplomirala hrvatski i engleski jezik i književnost i koja predaje u srednjoj školi i fakultetu. S 18 godina, prisjetila se, nije znala što bi htjela raditi, a jezike je odbrala ne razmišljajući o poslu. Voljela je čitati i putovati i dobro su joj išli jezici pa se odlučila za njih. Tijekom studija se nije vidjela u razredu, ali nakon 10 sekundi prakse shvatila je da joj to ipak ide. Tijekom potrage za poslom naišla je na mnogo zatvorenih vrata (tata joj još čuva hrpu odbijenica koje je dobila), ali nije odustajala. Prvu priliku dobila je u Visokoj školi Aspira, a nakon toga i u privatnoj gimnaziji. Poručila je onima koji žele biti puni novaca da zaborave na profesorsku profesiju, no podsjetila je na druge prednosti tog posla, a glavna je mogućnost prenošenja znanja.

S kroatistikom kao profesor, novinar, urednik, lektor...

Idući se predstavio Siniša Kekez, novinar i donedavni urednik Kulture u Slobodnoj Dalmaciji. Studirao je hrvatski jezik i književnost, prvo u Zadru pa u Zagrebu. Uvijek su ga zanimali književnost i filmovi i to ga je potaknulo da upiše hrvatski jezik i književnost. Nikada nije bio nezaposlen. Radio je prvo u osnovnoj školi u Dubravi, a nakon toga prelazi u novinarske vode. Jedno je vrijeme radio i u knjižari Naprijed. U Slobodnoj Dalmaciji je, osim kao novinar, radio i kao lektor, recenzent i urednik. Uvijek je htio napisati knjigu, a želja mu se ostvarila ove godine: objavio je zbirku poezije Splita mi je puna kita.

Sudsko tumačenje i prevođenje: svaki je radni dan drugačiji

Tanja Radmilo rekla je da je znala da su jezici ono čime će se baviti otkad je znala za sebe. Iako su joj roditelji bili zabrinuti što je izabrala engleski i ruski jer su mislili da joj ta kombinacija neće donijeti posao, ona je bila sigurna u svoju odluku. Ni ona nikada nije bila na birou. Prvo je radila kao profesorica ruskog, a kasnije i engleskog. U školi je radila sve dok joj je to predstavljalo zadovoljstvo, a nakon toga je položila ispit za sudskog tumača i upisala poslijediplomski studij za prevoditelje. Ruskim jezikom, za koji su njeni roditelji bili skeptični, sada prehranjuje obitelj. Svaki joj je radni dan drugačiji i nikad ne zna što je čeka kad otvori mail. Najveći problem mogu biti nerealna očekivana klijenata i to što kao freelancer nikad nije sigurna koliko će biti posla.

književno prevođenje može se raditi jedino iz ljubavi

Jedno od prvih pitanja publike bilo je bave li se, ako imaju vremena, nečim za svoj gušt. Tanja je rekla da se književnim prevođenjem bavi kada ima vremena. Budući da je cijena kartice dosta manja za književno prevođenje nego za druge tipove tekstova, ljudi to rade uglavnom jer vole književnost. Spomenula je kako danas ima dosta loših prijevoda s engleskog jer svi misle da znaju engleski i svi prevode s engleskog. Sandra je rekla da, kada prestane raditi, ima plan napisati knjigu, a Siniša je rekao da mu inspiracija za pisanje najčešće dolazi kroz jutro.

Kako postati sudski tumač?

Neke je zanimalo kako se postaje sudski tumač. Tanja je objasnila da treba imati C2 razinu jezika, ili diplomu jezika s Filozofskog fakulteta te položiti ispit. Nadodala je da se ispit svodi dosta na učenje ustrojstva sudova i zakona koji se često mijenjaju. To što se uči daleko je od onoga što je potrebno u praksi.

U prevoditeljstvu nije bitno u kojoj si stranci ni imaš li vezu

Još neka pitanja vezana za prevođenje bila su je li pametno na fakultetu odmah odabrati prevoditeljski smjer ili uz rad u školi i prevoditi, postoji li prezasićenost engleskim jezikom za prevođenje, mogu li prevoditelji prevoditi jezik koji nisu završili. Tanja je savjetovala da se onaj tko želi prevoditi odmah uhvati toga. Iako nije lako, to je posao gdje nije bitno u kojoj si stranci ni imaš li vezu. Naglasila je da postoje različite stvari koje prevoditelj može raditi, pa tako ona prevodi i titlove za Netflix. Bitan je samo talent i rad. A što se tiče engleskog jezika, za kvalitetnog prevoditelja uvijek ima mjesta po njenom mišljenju. Ako netko dobro radi, za njega neće biti straha, smatra Tanja.

Ako utječeš na bar jednu osobu, profesorsko zanimanje se isplati

Kako svi gosti imaju iskustva rada u školi, postavilo se pitanje je li rad u školi drugačiji od onoga što su zamišljali i jesu li trebali spuštati ljestvicu očekivanja kada su počeli raditi u školi. Ako bar jedna osoba promisli malo nakon sata, to je super, smatra profesorica Sandra. U početku je teže, ali s maturantima se već stvori harmonija. Istaknula je školski program kao najveći problem jer ograničava profesore, s čim su se i ostali složili. Prevoditeljica Tanja je nadodala kako je potrebna kurikularna reforma, te da se program treba prilagoditi učenicima.

Što se tiče neugodnih situacija u školi, svi su istaknuli da više neugodnih situacija zna biti s roditeljima (čak i s bakama) koji traže veće ocjene, nego sa samim učenicima. Kada se učenicima da prilika, oni su voljni raditi, što je Sandra potvrdila na brojnim primjerima iz vlastite prakse. Ovisno o broju djece u razredu, bilo bi dobro razgovarati s učenicima koliko je moguće i zainteresirati ih za gradivo služeći se njihovim interesima kao sredstvom. Ponekad je potrebno izvesti pravi performans da im se privuče pažnja, rekla je Sandra.

Najveći problem pri objavljivanju knjige? Birokracija!

Novinar Siniša dobio je pitanje vezano za smjernice objavljivanje knjige. Njegovo iskustvo sa dobivanjem poticaja za knjigu nije bilo uspješno pa se odlučio objaviti je sam. Kao najveći problem pri objavljivanju knjige istaknuo je birokraciju.

A što bi radili da se ne bave jezikom?

Na pitanje što bi bili da ne rade ovo što rade, gosti su imali različite odgovore. Prevoditeljica Tanja ne zna bi li mogla raditi nešto drugo. Iako je radila u školi i u raznim udrugama, prevođenje joj najbolje ide. Siniša je rekao da mu ne bi smetalo biti činovnik koji ništa ne radi po cijeli dan. Sandra je spomenula da je nakon fakulteta shvatila da voli glumu i misli da se u nekom paralelnom svemiru sigurno bavi time. Nadodala je kako ona uključuje nastup u radu u učionici jer je razred isto jedna vrsta pozornice. S time su se složili i ostali. Tanja je nadodala da je i prevođenje, konsekutivno i simultano, također jedna vrsta nastupanja. Pritom je naglasila da je konsekutivno prevođenje u njenom iskustvu gore jer ste izloženiji publici, što je potvrdila mnogim anegdotama koje je doživjela na poslu.

Druženje je završeno u dobrom raspoloženju, a novo je na rasporedu 2. prosinca u 18 h, s novim zvanjem i zanimanjima i novim gostima. Svi zainteresirani pozivaju se i da ispune upitnik na ovom linku i kažu o kojem bi zvanju i zanimanju htjeli znati više.

Aktivnost A šta točno radiš? realizira se u sklopu programa Regionalni informativni centar za mlade Info zona koji financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.