Eksplozija energije u Kocki

27_05_2014 / 15:07h  |  Autor: KMaja  |  Foto: Martina Vuković, arhiv
Eksplozija energije u Kocki

Klubom Kocka uz uobičajene gitarske riffove odzvanjali su zvukovi lijerice, dipli i kavala benda Kries. Tako su se pred pozornicom u istome ritmu njihali i dugokosi momci s Motorhead majicom i cure u štiklama, poneseni neopisivom energijom benda.

Klubom Kocka u subotu su navečer uz uobičajene gitarske riffove odzvanjali zvukovi lijerice, dipli i kavala koji su, u sintezi s tekstovima tradicionalnih napjeva iz raznih krajeva Hrvatske, potaknuli posjetitelje kluba na skakanje i ples pred Kriesom, bendom koji godinama spaja naizgled nespojivo i magnetskom privlačnošću okuplja publiku šarolikih glazbenih ukusa. Tako su se pred pozornicom u istome ritmu njihali i dugokosi momci s Motorhead majicom i cure u štiklama, poneseni glazbom i neopisivom energijom benda čiji je svaki nastup trans, meditacija.

Koncert su započeli malo prije ponoći u dark atmosferi, pjesmom Grličica, koja otvara i njihov posljednji, šest godina star studijski uradak Kocijani. – Dobra večer. Mi smo došli malo zapivat s vama – pozdravio je okupljene Mojmir Novaković, karizmatični vokal benda.
Nastavili su podizati atmosferu pjesmama s Kocijana –odsvirali su Oj livado i Lepi Juro kries nalaže, za vrijeme koje se publika oduševila solom na gajdama, a zatim su posegnuli za pjesmama s deset godina starog albuma Ivo i Mara. Prva je u nizu bila Kolende, za vrijeme koje se i Mojmir prihvatio bubnja, nakon koje je slijedila Ivo sadi bora zelenog. – Ja ne znam kako je vama sa ovim pismama, ali svaka ima svoje značenje – započeo je Mojmir uvod u pjesmu Procvala je prepričavši da je tu pjesmu prvi put čuo dok je bio s Ivom Letunićem na vjenčanju u selu Boja u mađarskoj mikroregiji Mohačka.

Atmosfera je bila svakom pjesmom sve naelektiziranija – slijedile su Pisan jelen i Čuj Marice, a noge su se od podloge definitivno odlijepile na pjesmi Konji vrani. Ni Livere, travere nije bila dočekana s ništa manje oduševljenja, a vrhunac skakutanja (i mahanja punim bocama) izazvala je Moj javore.
– Osamnaesti i devetnaesti sedmog u Saloni. U devet sati, a ne kasno k'o večeras – pozvao je Mojmir oduševljenu publiku na tradicionalno druženje na Gradini prije no što su započeli desetominutnu izvedbu Zumbe, pjesme još iz doba legendarnog Legena. Mojmir je predstavio bend: Ivo Letunić na lijerici, Erol Zejnilović na gitari, Krešimir Oreški na perkusijama, Konrad Lovrenčić na basu te Ivan Levačić na bubnjevima, a zatim su priveli Zumbu kraju i poklonili se publici iz koje su odmah doletjeli povici oćemo još, oćemo još!

Nije trebalo dugo čekati da se Kries vrati na pozornicu uz pjesmu Zora. – Fala vam lipa dragi ljudi – rekao je Mojmir, te poveo posljednju pjesmu te večeri, Gea. – Vidimo se u Solinu u sedmom misecu. Laka vam noć – oprostili su se, oko 1 i 20 ujutro, definitivno s publikom nakon nabrijane svirke koja nije nikoga ostavila ravnodušnim.