E, moj Praznoskajski…
Ispovijest st zg studenta na splitskom.portalu… "Aleksej Praznoskajski. Ne? Pa osvojio je zlato. Preko ljeta je svaku večer cugao, a sad je osvojio zlato. Nisam ga doživljavala prije dok je imao srebro, al' sad je osvojio zlato."
U tramvaju primjetih zanimljivu pojavu. U ruci trolisno smeće formata osnovnoškolske teke za koje bi 3 kune dali ljudi čiji ukus baš ne cijenim. E sad, di da počnem. Na uškama svjetlucavi ukrasi većeg promjera od dalekovodnog kabela. Na glavi kapa koja pari sašivena od pilića opituranih u rozo. Jedina stvar brutalnija od zamišljanja njihove smrti i pituravanja bi bila ulazak u mentalni sklop nekoga kome se to sviđa. Il' pak promišljanje da su dečki iz koldpleja heteroseksualci. Oni isto vole cure. Brrrrrrrrr.
Na prednjem djelu lubanje koža istonirana prema najfriškijim modnim savjetima iz Mile il' Glorije il'... ma znate onog magazina kojem je urednik Saša Jóje. Kako mu se predak odlučija na to prezime ne želim ni počet nagađat.
Odjednom bivam počašćen i audio doživljajem kojeg ću prenijeti što je točnije moguće: "Vidiš ti mog Praznoskajskog. Ma kako ne znaš Praznoskajskog??? Ma bila sam s njim cjelo ljeto. Ma kako misliš što s njim? Aleksej Praznoskajski. NE? Pa osvojio je zlato. Preko ljeta je svaku večer cugao, a sad je osvojio zlato. Nisam ga doživljavala prije dok je imao srebro, al' sad je osvojio zlato. Mina mi je baš poslala - A sad ti nije svejedno?"
Audio doživljaj za supatnike u prometalu završen. Za koji tren pogledam u tom smjeru. Prazan prostor!
Jel to bilo samo ružno priviđenje? Ima li još koga u svemiru? Puno pitanja, a još manje odgovora.
napisao: Miljenko
foto: Mate_Balota