Društvu treba studentska borba

Gotovo svatko može biti student. Ako se izuzmu financije, radi se samo o tome imaš li volje za učenje ili nemaš. Ne završavaju studij pametni, nego uporni, jedna je od čestih fraza koja se omakne u komentiranju studentske populacije, kojom kao da se želi osporiti ideja da obrazovanje ide bok uz bok s inteligencijom. U svemu tome ima i istine: studenti su heterogena skupina u kojoj ima i ovih i onih. No, promatrajući studente kao društvenu skupinu, kao povijesnu, sociološku, političku ili kulturnu kategoriju, onda im se pripisuju druga značenja, važnije uloge i velika očekivanja. Studentska populacija oduvijek se smatrala kritičkom masom – mladi ljudi, na usponu svoje snage i kreativnosti, slobodni i slobodoumni, oni koji promišljaju, koji pitaju, koji traže. Oni koji se bune. Studenti u ovom kontekstu promatrani su kao homogena društvena grupa, ujednačena u jednom cilju a taj je cilj borba za pravdu.

Studenti su mijenjali povijest

Ova je podskupina mladih tijekom povijesti odigrala nekoliko iznimno važnih uloga koje su mijenjali tok povijesti. Polazeći od pretpostavke da student želiš biti jer želiš znati, razumjeti, riješiti ili predvidjeti, doprinijeti, steći vještine, spoznaje, kompetencije, bez obzira na područje u kojem se educiraš, studentska bi populacija trebala biti prva koja će uočiti nepravilnosti u društvu, nanjušiti gdje i zašto nešto smrdi i – mijenjati.

Studentski prosvjedi protiv represivnih režima

Govoreći o ključnim povijesnim trenucima u kojoj su glavnu ulogu imali studenti, nezaobilazno je spomenuti nekoliko događanja: davne 1939. praški studenti su se otvoreno bunili protiv nacističke okupacije a tijekom prosvjeda njemački su policajci i SS jedinice strijeljali devet praških studenata bez suđenja, a ostale odveli u koncentracijske logore, što je izazvalo zgražanje diljem svijeta. Poznati povijesni scenarij u kojem su studenti također odigrali veliku ulogu jest i Baršunasta revolucija 1989. u Čehoslovačkoj, kada je srušen komunistički režim. U Grčkoj 1973. studenti su prosvjedovali protiv tadašnje vojne hunte, jer su mnogi građani bili zatvarani i mučeni zbog svojih svjetonazora, a vojna je diktatura pod njihovim pritiskom popuštala. Studenti politehnike zabarikadirali su se na fakultetu i konstruirali radio stanicu te su im se ubrzo u prosvjedu priključile tisuće građana.

Posljednja svjetska eksplozija utopijske energije

Poznata je i 1968. godina koju nazivaju posljednja svjetska eksplozija utopijske energije. Studentske organizacije u Americi i Zapadnoj Europi počele su zahtijevati novo, liberalnije uređenje u socijalnom smislu te su se otvoreno bunile protiv segregacije i diskriminacije. Iako ih je bilo diljem svijeta, studentski prosvjedi u Francuskoj u to su vrijeme bili najradikalniji. Nakon nekoliko mjeseci prosvjedovanja na ulice je javno nezadovoljstvo došlo izraziti 400 tisuća građana. U Srbiji, BiH, Sloveniji, Crnoj gori i Hrvatskoj pridružili se i drugi studenti prosvjedima i ustajali protiv rasta društvenih nejednakosti. Ovi su prosvjedi bili preteča borbe za pluralizam mišljenja. Bitan trenutak u povijesti jest i 1971. godina i Hrvatsko proljeće, gdje su u pokretu otpora protiv unitarizma sudjelovali i brojni hrvatski studenti.

Borba za besplatno obrazovanje

Dugo nakon toga nije bilo studentskih prosvjeda tolikih razmjera. Sitnije bune događale su se devedesetih, a onda je u novijoj povijesti odjeknuo studentski prosvjed 2008. Izravan povod prosvjeda bilo je najavljeno plaćanje diplomskih studija pa su studenti na ulicama tražili besplatno, javno financirano obrazovanje na svim razinama, dostupno svima. U proljeće 2009. Zagrebački Filozofski fakultet kreće s blokadom i ostaje blokiran 35 dana, a nešto kasnije još dva tjedna, kada se nastava održavala alternativno. Njihova intenzivna borba za jednake obrazovne mogućnosti svima polučila je rezultat.

Borba za sekularnost

U 2016. studenti su ponovno ustali. Ugovor o suradnji između Katoličko–bogoslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta u Zagrebu isprovocirao je studente. Osjetili su nepravdu, da im netko nameće nešto što ne žele, što ne smatraju ispravnim i ponovno su krenuli u bitku za prava. Ustrajni u svojim ciljevima, studenti se trude napraviti veliku stvar i zaustaviti političke procese koji se kose s njihovim vrijednostima, s potrebnom sekularizacijom društva i s osnovnim demokratskim načelima.

Splitski studenti nemaju razloga za bunu?

I iako se stvari pomalo mijenjaju i studentski se glas (opet) čuje, današnja slika studentskih prosvjeda ipak je znatno drugačija. Mnogi prosvjedi ostaju samo na riječima i eventualno na Facebooku, a na one koji se u realnom vremenu i prostoru odvijaju, dolazi samo nekoliko desetaka studenata. Većina studenata ne reagira i nema želju reagirati. A ona manjina koja se danas buni je – u Zagrebu. Što je s ostalim studentima? Što je sa Splitom? Kod nas, čini se, teče med i mlijeko, iz svake od mnogobrojnih menzi u svakoj od mnogobrojnih uređenih i prilagođenih prostorija Sveučilišta. Splitski se studenti, izgleda, nemaju razloga buniti?

Društvo treba kritičku masu

U kojem smo trenutku prestali vjerovati da se stvari mogu mijenjati? U kojem smo trenutku pasivno pristali na nepravde? Kada smo se većinski složili da je okej da naša prava nisu ostvarena? Kada su studenti postali pasivni, nezainteresirani? Kada su prestali biti kritička masa? Kako je moguće da su neki drugi, u nekim navodno gorim vremenima bili glasniji, hrabriji, a u današnjem trenutku svi se libimo progovoriti, ustati, reći ne? Još su teoretičari konflikta u sociologiji, tražeći odgovor na pitanje kako je društvo moguće i analizirajući progres društva, uočili da je sukob izvor društvene promjene. Razne revolucije kroz povijest mijenjale su postojeće strukture, političke klase i elite, rušile poretke i fotelje, tražile promjenu, tražile svoja prava ili se pak borile za tuđa. Kako bi Marx rekao: Without conflict, there’s no change. A promjena treba doći od mladih. Društvo treba mlade, treba kritičku masu, treba studente koji će ustajati protiv, koji će reći Dosta. Nepravdi, diskriminaciji, nasilju, netoleranciji, mržnji, nejednakostima, ratovima.

Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 03/15 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.