Novogodišnja poslanica

31_12_2013 / 11:10h  |  Autor: Marijo Glavaš  |  Foto: Željko Šunjić, arhiv
Novogodišnja poslanica

Trenutak u kojem se donosi odluka za vrijeme koje predstoji, ili u kojem se tek prisjeća dvanaest mjeseci upravo zapečaćene godine? Jedno je sigurno: gotovo 400 000 ljudi u Hrvatskoj sjetit će se da su i lani u ovo doba bili bez posla.

Prvi dan u godini. Novi početak? Prilika za promjenu?

Trenutak u kojem se donosi odluka za vrijeme koje predstoji, ili u kojem se tek prisjeća dvanaest mjeseci upravo zapečaćene godine?

Koji su događaji i ljudi obilježili dvije i trinaestu – velika većina po medijima sugeriranih imena i događaja ne uspijeva pokriti sve one svijetu malene, a nama osobno toliko važne stvari koje su nam nešto neizmjerno, neprocjenjivo, najveće, najljepše ili najtužnije, ono samo naše po čemu ćemo se sjećati protekle godine. I bolje da je tako, čuvajmo to naše malo blago za sebe.

Ima uvijek i onih čije se sjećanje na početku godine neće zadržati na prošloj godini, njihovo sjećanje zagrepst će dalje u prošlost. Ekonomist će se možda prvog dana u godini sjetiti da je 1999. godine na taj dan u 11 europskih zemalja kao valuta zaživio Euro, svjetski putnik sjetit će se da su na taj dan 1502. godine portugalski moreplovci otkrili zaljev koji su nazvali Rio de Janeiro, borac za ljudska prava sjetit će se možda da je prvi dan u godini obljetnica velikog proglasa Abrahama Lincolna kojim je ukinuto ropstvo i kojim su oslobođeni robovi.
Možda.

Jedno je sigurno: gotovo 400 000 ljudi u Hrvatskoj, čega god da se sjetili i kako god proslavili Novu, s prvim naznakama otrežnjenja sjetit će se da su i lani u ovo doba bili bez posla.

Stoga na početku 2014. godine želim da u Hrvatskoj broj nezaposlenih postane upravo jednak broju onih koji posao ne trebaju i ne žele ga pronaći. Sretno!

I čisto još jedna usputna želja: da se splitska Policija potrudi i na temelju snimki (a na putu kojim se kretao sigurno ih je desetak) pronađu idiota koji se svojom fluorescentno narančastom škrabotinom u obliku violinskoga ključa posrao na mjesece rada konzervatora, na palaču iz koje je grad nastao i na sami grad Split.