Druga šansa za Plavi orkestar

Prošli tjedan imala sam priliku posjetiti Kawa fest povodom koncerta Plavog orkestra. Za mene je to bila "druga prilika" jer sam ih trebala slušati na koncertu na Gripama koji se održao prošle godine u prosincu, ali sam se razboljela dan prije i nikada to nisam zapravo preboljela.

Predgrupa Reoplan, koja je otvarala drugu večer Kawa festivala, oduševila me jer se inače dosađujem prije početka glavnog izvođača, ali njihova energija bila je savršena i htjela bih ih opet negdje slušati. Pobjednici su ST-Art festivala, a publici su se predstavili upravo pjesmama kojima su ostvarili tu pobjedu.

Kada je Plavi orkestar napokon izašao na pozornicu, prevladale su me emocije i nisam mogla vjerovati da ih stvarno slušam uživo s obzirom na to da sam odrasla uz njihove pjesme i da jedni su od rijetkih izvođača koje i dan danas slušam. Cijela publika je bila euforična i uživali smo uz mnogobrojne hitove poput Ako su to samo bile laži, Kaja, Gujo, vrati se i drugima. 

Koncert je trajao oko dva sata, a posebno je bilo zanimljivo vidjeti kako su njihove pjesme ujedinile sve generacije. Publika nije prestala pjevati zajedno s bendom sve do kraja koncerta, što je još jednom pokazalo koliko su njihove pjesme ostale prisutne i nakon toliko godina.

Članovi benda poručili su da ni sami ne mogu vjerovati da nakon toliko godina još uvijek nastupaju te da im je ova večer bila posebna.

Organizacija festivala je bila odlična, energija među posjetiteljima još bolja i žao mi je što nisam bila u prilici sudjelovati i na prvoj i trećoj večeri, ali definitivno ću se vratiti iduće ljeto ponoviti ovo predivno iskustvo.