Dolina plitkosti

 „There's no end to the depth of my shallowness…“


Poželjela sam napisati duboki tekst o plitkome. Naime, ono što me fascinira jest fasciniranost plitkim. U medijima se namnožilo individua koje mi nepozvano ulaze u vidno polje sa plakata, ekrana, reklama. Prvo naivno pomislim da sam sigurno propustila neko novo znanstveno otkriće koje je slučajno napravila neka još nepoznata znanstvenica s dubokim dekolteom i snježno bijelim zubima. Ali uskoro shvatim da se ne radi o znanstvenici, nego o osobi koja zapravo ne radi ništa osim „iskakanja iz paštete“.

Silikonski idoli

Ljudi naprosto obožavaju i hrane nakupine silikona, narcisoidne nakaze. Zbog dovoljnog broja klikova od ljudi nezadovoljnih vlastitim životom, slavni narcisi moći će napraviti još nekoliko plastičnih zahvata, kupiti još veću vilu na Beverly Hillsu, te sablazniti javnost novim obijesnim zahvatom za ljepotu, poput maske za lice napravljene od krvi. Jedan je reprezentativnih primjeraka Kim Kardashian. Njezina je pojava presedan utoliko što nitko nema pojma zašto je ta individua popularna (po današnjim mjerilima) - ona sama nema nikakav talent na koji bi se mogla „izvući“. Naime, ne zna pjevati, ne zna glumiti, čak ni plesati. Prvi se put pojavila u javnosti kad je izlazila sa svojim uzorom, Paris Hilton. A napravila je marku od svog lika, utemeljenog na potpuno šupljoj osnovi. Učila je od najboljih.

Ipak, napravila je nešto: brendirala je plitkost. Dovela ju je na novu, višu razinu. Živimo u društvu u kojem individua koja nema ništa za ponuditi sve što dotakne pretvara u zlato. Samo jedan primjer – od nove aplikacije za mobitele na kojoj je njezin lik zaradila je više nego većina u cijelom životu. Ne mogu ni zamisliti koliko će zaraditi od knjige selfieja koje će objaviti (Jeste li znali da postoji novi termin: bumpie, za selfie napravljen u trudnoći? Neopravdano bogatima i slavnima stvarno je dosadno).

Brendiranje šupljeg

Nema smisla kriviti Kim i njoj slične zato što postoje i za to što su iskoristili priliku do koje im je društvo popločalo put. Jasni su mi motivi i računica koju ima Kim Kardashian u cijeloj priči, ali nije mi jasno koje motive imaju oni koji su je uzdigli na pijedestal i održavaju joj prilično visoki standard. Oni žive plitkost, šupljina je njihova religija. I jako dobro žive od toga.

20 760 086

Što predstavlja ovaj ovaj broj? Dvadeset i nešto milijuna čega? Naime, to je broj klikova koje je je dobio Severinin novi spot kroz nekih mjesec dana. Nekoliko tjedana nisam mogla otići na YouTube a da se taj spot ne ukaže na vrhu najgledanijih. U spotu Severina paradira u donjem rublju uz zavidno akademski tekst Koliko-pijem-nije-humano/subota-je-dan-za-alkohol...

Nives Celzijus također je sociološki zanimljiv izdanak. Posebno je iritantno što se ona deklarira kao spisateljica, poduzetnica, pjevačica, žena, majka, kraljica… A zapravo su sve te titule izgrađene provociranjem svojim pornografskim imidžom. Ona održava imidž žene iz oglasa za seksi telefon. Ona i sve ostale zvijezde sami nisu problem, već druga strana koja ih uzgaja; zvijezde se samo prilagođavaju potražnji, postaju proizvod kakav se traži. Na tržištu uvijek ima najviše robe koja se najbolje prodaje, a danas je to ona koju nude isprazni celebrityji.

Tko hrani lažne uzore?

Zato mi je izazovnije analizirati njihove konzumente, one koji kliknu na njihovu stranicu, kupuju proizvode s njihovim imenom. Zašto bi netko uzdržavao takve parazite svojom pažnjom i novcem? Ako su oni dileri ispraznosti, imaju i previše narkomana koji kupuju njihovu drogu. Ne mogu nas prisiliti da uzimamo tu drogu ako ne želimo. Oni su obična refleksija svoje publike. Svaki put kad ponovno kliknemo na proizvod s njihovim likom ili djelom, podižemo njihovu vrijednost.

Dileri će prestati dilati opasnu moralnu i mentalnu drogu ako više ne bude mušterija koji je kupuju. Problem je, međutim, da privikavanje javnosti na takav sustav vrijednosti počinje prerano, prije nego što djeca počnu razvijati kritičku svijest. Tako im nenormalno postane normalno prije nego što odrastu dovoljno da bi bili sami svoji opinion-makeri.

Čini mi se kao da postoji potražnja za tim jer su ljudi privučeni nečim potpuno drugačijim od vlastitog života – kao da gledaju SF film i potpuno se odvoje od realnosti. A izlet u svijet enormno bogatih kroz članak iz časopisa ili internetski prozorčić pruža mali odmak od vlastitog života ispunjenog sasvim drugim brigama.

Osim toga, nisu slučajno u reality showovima odabrani ljudi specifičnog profila: voajeri koji gledaju takve emisije radije gledaju takve individue i osjećaju se superiorno nad njima, nego što bi gledali skupinu učenjaka koji raspravljaju o spašavanju planeta – tada bi nešto naučili, ali bi u paketu dobili i osjećaj inferiornosti, a to im ne treba.
Ima dovoljno druge kvalitetne robe koja se može nabaviti na tržištu, nemojte hraniti krvožedne celebrityje i kupovati od njihovih dilera.