Neka plovi 447
Kao i prethodnici, Alan i Hrvatska, i Donat je izgrađen za zadarsku Tankersku plovidbu i spada u najveće brodove ikada porinute sa hrvatskih navoza. Ne bi me začudilo da ima ljudi koji misle da baš udarac šampanjca pokrene brod :)
Ovog vikenda u Škveru je porinut i treći iz serije rekordnih brodova hrvatske brodogradnje. Kao i prethodnici, Alan i Hrvatska, i Donat je izgrađen za zadarsku Tankersku plovidbu i spada u najveće brodove ikada porinute sa hrvatskih navoza. Rekordi, puni navozi, pune knjige narudžbi, najveći nacionalni izvoznici… kako dobro zvuči, još da nema pokoja afera ili da je svaka stvarno samo novinska patka, kako bi tek onda dobro bilo :)
Ugodna sunčana subota pa rekoh, aj amo vidit i to porinuće kad je otvoreno za javnost… Puno ljudi u odijelima, umirovljeni škverski radnici, nešto tata sa sinovima, zadnje pripreme uz glazbu iz zvučnika.
Impresivan mi je i pogled na ogromnu željeznu grdosiju veličine 3 nogometna igrališta čiji je svaki centimetar dodirnula ljudska ruka. Podaci o dužini kablova kao udaljenost od Splita do Šibenika, snaga motora od 16 780 kw koja omogućuje brzinu od 15.8 čvorova, nosivost od 166 300 bruto tona, dužina 281 metar, širina 48 metara, visina 23 metra… moram priznat da mi to i nije nešto značilo. Znam samo da su dimenzije maksimalne za brod koji prolazi kroz Sueski kanal :) Al' kad ta ogromna zgrada krene prema moru i zasviraju sirene… pa moraš osjetiti uzbuđenje.
Kažu da je prvi test broda prilikom porinuća – ako se ne slomi u trenutku kad mu je krma u moru, a prova još na kopnu. Iako je ovdje bila riječ o najdužem brodu porinutom u jednom komadu, nije bilo incidenata. Izazov je bio i 27 000 tona zaustaviti prije Barbarinca i čak se šuškalo da je remorkerima to uspjelo u zadnji tren.
Šteta što Škver nema osmišljen neki obilazak uz vodiče, muzej… Sigurno bi bilo interesantno pogledati makete i fotografije nekih starih ponosa Brodosplita pa time i Splita. Naučiti kako brod s papira preko monitora pa kroz hangare dolazi do navoza i potom u more. Pa i ovih četiri ili pet porinuća godišnje bi se valjda moglo maštovitije osmisliti. Ovako me ne bi začudilo da u gradu na moru, koji je odrastao uz brodogradnju, ima ljudi koji misle da baš udarac šampanjca pokrene brod :)
Škver nikako nije dosadno mjesto, to je grad, pun priča i neobičnih kutaka... Priču ima i preša kroz koju prođe svaki lim koji se zavari na brodu izgrađenom u Brodosplitu.
Nakon što je valjala i lomila limove kojima je izgrađen njemački ratni brod Bismarck, splitski škver ju je dobio kao ratnu odšteu nakon Drugog svjetskog rata. Iako je bila namijenjena Crnoj Gori, zbog tadašnjih uskih cesta odustalo se od daljnjeg transporta i ostala je u Splitu.
Donat, naravno, još nekoliko mjeseci neće prevoziti sirovu naftu i naftne prerađevine jer mu predstoje završni radovi i testiranja, a tek onda primopredaja vlasniku. Njegovu kolijevku već je preuzeo panamax tanker, nešto manjih dimenzija i za švedskog naručitelja.
Još fotografija iz škvera pogledajte u albumu Porinuće i đir po škveru
napisao: Pile
foto: Stipe Marinović