Dan neovisnosti Čilea u GKMM
Felices fiestas patrias čestitala je Branka Bezić Filipović, voditeljica splitske ispostave Hrvatske matice iseljenika, svim državljanima te južnoameričke države sa brojnom hrvatskom emigracijom koja čini oko 1,3% ukupnog stanovništva.
Dan neovisnosti Čilea, kojim se 204. put slavi odcjepljenje od Španjolske, proslavljen je u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Felices fiestas patrias čestitala je Branka Bezić Filipović, voditeljica splitske ispostave Hrvatske matice iseljenika, svim državljanima te južnoameričke države sa brojnom hrvatskom emigracijom koja čini oko 1,3% ukupnog stanovništva. Uglavnom je riječ od trećoj, četvrtoj i petoj generaciji iseljenika i to velikom većinom sa otoka Brača.
Učenice osnovne škole Bol pročitale su pjesme Ramon Diaz Eterovića, čileanskog pjesnika hrvatskog podrijetla, Andres Morales Milohnića te Antonia Skarmete koji je za svoj rad dobio mnoge nagrade. Njegova novela i film Nerudin pismonoša bili su inspiracija za film Poštar koji je bio nominiran za Oscara.
Što osjeća prema čileanskim autorima i razloge objavljivanja objasnio je Zoran Bošković iz Naklade Bošković. – Ponosan sam i sretan što sam kotačić u mozaiku stvaranja i ubaštinjavanja te književnosti. Inače je zabilježeno oko 250 pisaca hrvatskog podrijekla u Čileu. Njihova su djela prevođena na brojne svjetske jezike čak i na kineski – istaknuo je.
–Utjehu od teškog života Hrvati su tražili baš pišući – rekla je Bezić Filipović dok je Zoran Bošković podsjetio na nedavnu zagrebačku promociju zbirke priča Razvrstavač književnika i pravnika Juan Mihovilovich Hernandeza, kojeg smatraju jednim od najboljih suvremenih proznih pisaca u Čileu.
Za kraj je prikazan film autorice Branke Bezić Filipović o Pepiti Turina koja je pisala eseje, romane, književne rasprave te je pokrenula Eksperimentalno kazalište. Roditelji su joj stigli u Čile iz Hrvatskog primorja, otac Ivan je stigao jer je tamo bilo zlata, međutim zaposlio se kao građevinski radnik. Obitelj je imala 12 djece, među njima je bila i Josefa Alfina zvana Pepita, rođena 1907. u Punta Arenasu, koja je obilnim i originalnim opusom zauzela bitno mjesto u čileanskoj književnosti. Život je okončala u 79. godini samoubojstvom, a pepeo joj je prosut u Magellanov tjesnac. Kćer Karen poklonila je knjige svoje majke knjižnici u Sutivanu kao doprinos zbirci Druga domovina u sklopu koje je bračkoj kući čitanja donirano čak 331 knjiga čileansko hrvatskih književnika.
"Također smo i ono što ne želimo biti" – napisala je Pepita Turina. Možda prikladno za one koji gunđaju što se ne šalju šoldi nego – knjige.