Daliborov raspašoj za malobrojne
Iako su okupljeni u kubu Quasimodo bili i više nego zadovoljni nastupom, šteta je da Nežni Dalibor nakon već nekoliko odrađenih gostovanja u Splitu nije izazvao veći interes. Sve u svemu, jako dobar koncert jako dobrog i perspektivnog benda.
Stari znanac splitske publike, beogradski sastav Nežni Dalibor nastupio je prošle subote u klubu Quasimodo povodom promocije aktualnog, trećeg po redu studijskog albuma Nežni Dalibor objavljenog u studenom prošle godine. Novi album predstavio je ponešto izmijenjenu postavu benda. Uz gitarista, glavnog vokala i skladatelja Ivicu Markovića te basista i back-vokala Ljubomira Vučkovića, na pozornicu su se popeli novi bubnjar Dragan Jovanović te simpatični Davor Sopić koji je zvuk obogatio sintisajzerom i tamburinom.
>> Program Quasimoda u ožujku
Priča jednog od najzanimljivijih bendova nove srpske scene započinje davne 1995. godine u Vranju kada su nastupali kao srednjoškolski rock bend. Nakon preseljenja u Beograd bend se ponovno pokreće na prijelazu u novi milenij, no nakon kraćeg koncertiranja već 2003. odlazi na mirovanje. Dvije godine kasnije gitarist Miomir Stojković odlazi u London, a bend nastavlja djelovanje u postavi Marković-Vučković-Bogdanović. Hvaljeni debi Sredstva i veštine objavljuju 2008. za nezavisnu kuću Odličan hrčak, a nakon izdavanja hvaljenog singla Ti si sam i brojnih nastupa, uključujući Exit i Jelen Pivo Live, 2011. objavljuju novu longplejku Normalan život. Oba albuma predstavljaju osvježavajuću kombinaciju mainstreama, punka i indie utjecaja, uz primjese inteligentnog popa i post-rock izričaja. Furiozna ritam sekcija uz često melodiozni bas, gitare na tragu Sonic Youtha i Curea te upečatljivi vokal s tekstovima bližim parolama podigle su popularnost Dalibora na prostoru bivše Jugoslavije. Aktualni album Nežni Dalibor dodatno obogaćuje zvuk elementima psihodelije, kompleksnijim ritmovima u tradiciji Mars Volte, poglavito u skladbi Vluz uz minimalističke tekstove i izvrsne gitarske melodije. Svi albumi snimljeni su pod palicom Borisa Mladenovića iz kultnih Jarbola.
Dalibora je u Quasimodu dočekalo jedva četrdesetak ljudi, čime je klub izgledao praktički prazan. To nije omelo dinamičnu četvorku. Repertoarom su uglavnom dominirale stvari s novog albuma, no nije nedostajalo ni starijih uspješnica poput Ab, Atom, Metronom, Savest i druge. Svirka je bila na svjetskoj razini: čvrsta ritam sekcija izmjenjivala je pulsirajuće ritmove s gotovo progresivnim poigravanjem bubnja i melodioznog basa, što je činilo savršenu podlogu za gitarske pasaže s odvrnutim feedbackom. Jedina zamjerka može se uputiti na ponekad zaista pretjerano glasne dionice klavijatura koje su pokrile ostatak benda, što je ipak na dušu tonskom majstoru. U zaista ujednačenom repertoaru teško je izdvojiti vrhunce, no možda najupečatljiviji dojam ostavile su Jurim sunce i Vluz sa nenadanim ritmom valcera, Obrtaj s izvrsnim vokalnim preklapanjima Markovića i Vučkovića te agresivnim post-rock elementima, kao i Jeste li poludeli ljudi? sa surf prizvukom u tradiciji Bambi Molestersa. Bilo je vremena i za ambijentalne psihodelične međuigre, kao i za žestoke rifove poput uvoda u Vluz ili Svako dobro sa aktualne ploče. Nakon gotovo dvosatne svirke, bend se bez bisa spustio među prorijeđenu publiku.
Žalosno je i pomalo tragično što je Nežni Dalibor formiran na ovom prostoru, jer bendovi ovakvog kalibra u inozemstvu bez problema pune i mnogo veće koncertne prostore. Iznimno kvalitetan materijal i vrhunska live izvedba garancija su da bend može dogurati jako daleko. Iako su okupljeni bili i više nego zadovoljni nastupom, šteta je da ovako dobar bend nakon već nekoliko odrađenih gostovanja u Splitu nije izazvao veći interes. Sve u svemu, jako dobar koncert jako dobrog i perspektivnog benda. Očekujemo ih i dogodine u ovo vrijeme!