Čuvaj se Rosemaryne bebe

Kultni horor iz 1968. godine, pod redateljskom palicom Romana Polanskog (Kineska četvrt, Bal vampira), iznimno je uznemirujuće djelo o kojem se još uvijek vode rasprave. Publika je podijeljena jer jedna strana ovaj film smatra trilerom, dok ga druga polovica smatra hororom. Radnja prikazuje mladi par, Rosemary (Mia Farrow) i Guya (John Cassavetes), koji se useljuju u novi stan. Preko puta njihova stana stanuje stariji bračni par, Roman (Sidney Blackmer) i njegova žena Minnie (Ruth Gordon, koja je za ovu ulogu dobila Oscar za sporednu ulogu), koji nemaju nikakvog obzira, pa se polako infiltriraju u život mladih pridošlica. Od trenutka kad Rosemary zatrudni, tog bračnog para nikako se ne može riješiti. Nakon što dozna razlog njihove želje za intenzivnim druženjem, pokušava sve da ih izbaci iz života za dobrobit djeteta. No, njen muž Guy sklopio je ugovor s njima, prema kojem će Rosemary biti surogat majka đavlu, a Guy će zauzvrat postati slavni glumac. Film je rađen prema adaptaciji istoimenog romana Ire Levina. Rosemaryna beba izaziva previše pitanja pa filmskom analizom želim objasniti nekoliko ključnih aspekata filma kako bi ih gledatelj lakše uočio.

Zašto je Rosemaryna beba horor film?

Pri gledanju ovog filma većini gledalaca nije jasno kako ga stručni ljudi mogu svrstavati u žanr horora i pri tome ga još smjestiti uz bok najboljih horora, kao što su Egzorcist (William Friedkin, 1973.) i Isijavanje (Stanley Kubrick, 1980.). Sama radnja filma više je nalik trileru, nego hororu, a uz to ne sadrži ni jednu kap krvi. Jedna od mogućnosti koje ukazuju na to da je horor odnosi se na suptilnu prijetnju i stvaranje paranoje kod mlade majke, time ujedno i kod publike. Dodatni element koji bi se mogao pripisati hororu jest napeta atmosfera, popunjena kričavom glazbom koja nije uobičajena u drugim žanrovima, no rješenje je puno jednostavnije. Glavna poveznica s hororom jest Rosemaryno vražje dijete. Vještice, vragovi, demoni i sotonistički odredi glavni su sastojci horora. Uz to, način snimanja potpuno odgovara tom žanru straha. Osvjetljenje je grubo i uglavnom postavljeno iznad ili ispod lica kako bi likovi strašnije djelovali. Rosemary je čak u jednom trenutku bila tako osvjetljenja da djeluje kao sablast (slika 1.1). Početak filma prati konvenciju horora, gdje se mladi bračni par tek useljuje u novu kuću ili stan (kao u hororu Amityville iz 1979.), te ih nakon toga počinju napadati demoni - ali u ovom slučaju scenarist je demone zamijenio napornim susjedima. Isto tako, kraj filma prati konvenciju žanra, gdje glavni lik zapadne u ruke negativaca.

Rosemary kao brižna majka

Rosemary je katolički odgojena djevojka iz Omahe te je povučeno i krhko stvorenje. Njezin brak s Guyem pokazao se kao ogromna greška, ali njoj je bilo u interesu da se udalji od kuće na selu i preseli u velegrad. Njezin životni san jest biti dobra domaćica, izvrsna kuharica te majka troje djece. Ona nema velikih ambicija, želi se skrasiti i živjeti u svakodnevnoj rutini. Svađe vješto izbjegava, ispunjava sve muževe želje, ne može odbiti ponude zbog pristojnosti te radije pati, nego da nekome bude teret (slika 1.2). Ona i fizički djeluje kao curica i Guy se prema njoj ponaša više kao otac, nego kao muž. Gledatelji se potpuno poistovjećuju s njom, pa im bude žao što se ona ne uspije trgnuti i pobjeći od te gomile zlih ljudi. Kad je suočena s izdajom muža i vlastitom paranojom, koja se pokazala opravdanom, ona ne uzvraća udarac, nego pasivno prihvaća svoju sudbinu. Upravo zato jer je njezin karakter krhak i pasivan, ona se odluči da će se ipak brinuti za svoje vražje dijete, jer je to ipak njezino dijete koje tako dugo željela imati.

Simbolika boja i brojeva

Boje unutar filma igraju važnu ulogu, tako Rosemary uglavnom nosi žutu odjeću (slika 1.3), a njezin muž Guy plavu (slika 1.4). Rosemary ide tako daleko da i dječju sobu tvrdoglavo dekorira u žutoj boji, neovisno o spolu djeteta. Žuta boja, osim što obilježava Rosemaryn identitet kao cure sa sela, ima i dublje značenje. Ona obilježava optimizam i ugodu, te simbolizira razum i istraživanje. To su sve karakteristike Rosemarynog lika. Plava boja, s druge strane, obilježava hladnoću, distanciranost i maštu. Sva ta obilježja zapravo pripadaju Guyu. Tako i imena imaju posebna značenja. Rosemary Woodhouse jest „ružmarin u drvenoj kućici“ - biljka koja se nalazi na selu upravo obilježava njezin lik, bivša stanarka gđa Gardenia ima prezime koje znači „vrt“ jer je u svom stanu i uzgajala mali vrt, dok glumac Baumgart, koji je iznenada oslijepio, ima prezime koje u prijevodu s njemačkog znači „stablo u vrtu“. Negativac Marcato s talijanskog se prevodi kao „obilježen“, dok dragom Hutchu prezime u prijevodu znači „zagrljaj“ ili obilježava srce. Svako ime namjerno je odabrano kako bi se naglasio identitet likova. A Guy je onaj „tip“ koji je sve uništio.

Također, brojke imaju određeno značenje. Rosemaryna beba treba se roditi 28. lipnja 1966. godine, što označava broj 666. No, u filmu se konstantno pojavljuje i brojka sedam. Stan u kojem mladi par živi je na sedmom katu, pod imenom 7E. Knjiga koju je Hutch poklonio Rosemary tiskana je 1933. godine, čiji zbroj daje šesnaest, koji pak ponovnim zbrajanjem daje broj sedam. Roman Castevet ima 79 godina, čiji zbroj daje 16, te ponovnim zbrajanjem također iznosi sedam. Uz to, taksi kojim su Casteveti krenuli prema zrakoplovnoj luci imao je registraciju 7E28; 7. je kat na kojem se nalazi stan, a 28. je datum kad se Rosemaryno dijete očekuje. Rosemary i Guy simbolički se nalaze u sedmom krugu pakla kao u Danteovu književnom djelu Božanstvena komedija (1314.). U tom krugu nalaze se nasilnici protiv ljudi i imovine (bračni par Castevet), nasilnici protiv sebe samih (to obilježava Teresu, koja je počinila navodno samoubojstvo) i nasilnici protiv boga (cijela sekta koja traži Rosemarynu bebu).

Nenamjerni humor

Iako je film tjeskoban, tmuran i ispunjen psihološkim problemima mlade Rosemary, opet nije toliko mračan da u gledatelju izazove beskrajnu jezu. Za vedriju stranu filma odgovorni su sitni upadi koji su nenamjerno smiješni. Takvi trenuci jako brzo u teškoj sceni potpuno oduzmu pažnju. U sceni kad su Rosemary i Guy vidjeli da je Teresa počinila samoubojstvo, način na koji su se njezini skrbnici ponašali i izgledali izazvao je smijeh (slika 1.5); od perike koju je Minnie nosila do lažnog izljeva tuge. Nadalje, trenutak kad Rosemary priopći Guyu da je trudna, pa njegova reakcija gdje traži dopuštenje da obavijesti susjede o tome jednako je komična koliko i nelogična. Tijekom scene u kojoj Rosemary u telefonskoj govornici razgovara s Dr. Hillom, pojavi se neprikladna glazba koja gledaoca potpuno izbaci iz tjeskobne atmosfere u kojoj se nalazio i ta cijela scena bude lako zaboravljena. Uz to, nakon što je Rosemary uspjela pobjeći i zaključati se u stan, negativci uspiju provaliti u stan kroz stražnja vrata. Dok Rosemary telefonira, dvojica se prikradu u dnevni boravak, no njihovi pokreti tijela tijekom šuljanja nalik su nekom crtanom filmu. Pred kraj, jedna žena iz sekte nasilnim pokretima trese crnu kunu u kojoj se nalazi novorođenče te beba cijelo vrijeme plače. Kad je Rosemary opomene te joj Roman sugerira da se udalji od kune, ona iz inata isplazi svoj jezik (slika 1.6). Naravno da je i taj trenutak napetosti potpuno propao za gledatelja željnog jeze.

Rosemaryna beba klasik je među hororima, no još uvijek se raspravlja pripada li mu uistinu to mjesto. Detalji ga čine snažnim djelom, dok sveukupni dojam ne zadovoljava očekivanja.