Craven u ulici brijestova

Pravo ime filma glasi Strava u ulici brijestova, no to nije ono po čemu gledatelji pamte ovaj film – pamte ga po njegovu izrazito pamtljivom negativcu Freddyu Kruegeru (Robert Englund). On je jedan od najpopularnijih negativaca filmskog svijeta, uz Jokera (Batman) i Dartha Vadera (Zvjezdani ratovi), koji već tridesetak godina hara po malim ekranima i kino platnima. Sam film je na lošem glasu jer prenosi strah i trepet s koljena na koljeno. Danas ga svako dijete poznaje, neovisno o tome je li vidjelo film ili nije. - Freddy je logo, silueta. On predstavlja sliku koja garantira izvanredno iskustvo - opisao je jednom prilikom Robert Englund.

Tvorac je te noćne more Wes Craven (redatelj, Vrisak), koji je nedavno preminuo od raka na mozgu. Stvaranje ovog filma bio je težak i iscrpan proces, jer nijedan filmski studio nije bio zainteresiran uložiti novce u film gdje se glavna radnja vrti oko pedofila koji ubija tinejdžere u njihovim snovima. Craven je na kraju trogodišnje potrage ipak dobio financijska sredstva od studija New Line Cinema, kojem je prijetio bankrot. Zadnje novce uložili su u Cravenovu suludu ideju i time ostvarili uspjeh ravan dobitku na lotu. New Line Cinema se uzdigao kao feniks iz pepela i postao jedan od najuspješnijih nezavisnih filmskih studija u Hollywoodu. Neovisno o tome jeste li ili niste veliki obožavatelji žanra strave i užasa, nikako se ne može poreći uspjeh i utjecaj koji je film Strava u ulici brijestova ostvario. Atmosfera filma izvanredno je jeziva, no jednako je toliko i kreativna te i danas obožavatelji pričaju o zagonetkama koje se nalaze u filmu. Filmskom analizom ukazao bih na skrivene slojeve koji se nalaze u filmu, koje gledatelji ne uzimaju u obzir, najčešće jer su previše okupirani strašnim elementima ili cijeli film najčešće smatraju samo površnom zabavom.

Majstor horora

Iako se Wesa Cravena smatra sinonimom žanra strave i užasa, njegov je poziv bio predavati englesku književnost. No, kad mu se stvorila mogućnost da snimi dugometražni film, uhvatio je tu mogućnost za rep i stvorio najšokantnije i najkontroverznije djelo tog vremena, pod imenom Posljednja kuća sa lijeve strane (1972., slika 1.1). Taj film bio je tadašnjoj publici toliko šokantan da su ljudi morali sami u sebi ponavljati da je ono što su vidjeli samo film. U svakom desetljeću u kojem je aktivno stvarao svojim je inovacijama izazvao preokret u žanru. Njegovi filmovi uvijek su pokazivali jasnu svijest da su filmovi tog određenog žanra. - Uzmeš sve što voliš o učenju i predavanju i ubaciš to u film. To je iskazivanje poštovanja prema materijalu i prema žanru, jer film ne mora biti eksportirajući ili plitak. Sve što uspiješ ubaciti u film pametni će gledatelji iščitati - objasnio je Craven.

Cravenova inovacija: san = realnost

Najvažniju inovaciju koju je ugradio u Stravu u ulici brijestova jest ta da je san jednak realnosti. Nancy (Heather Langenkamp) sklopi oči u školi, te počne sanjati. U svakom drugom filmu najprije bi se pokazao prijelaz u svijet snova, kroz neki portal ili putem slike koja se izobliči, no u Cravenovu slučaju nema prijelaza: Nancy otvara oči i automatski se nalazi u snu, koji se odvija na istom mjestu gdje je zaspala. Taj detalj da je granica između sna i jave nevidljiva vodi tome da gledatelj nije siguran gleda li upravo san ili je to ipak realnost. Ne treba ni spominjati da su nakon izlaska filma u 1984. godini mnogi redatelji preuzeli taj koncept i stvarali svoje verzije, tako da danas takve scene u filmovima uzimamo zdravo za gotovo, kao npr. U filmu Početak (Christopher Nolan, 2010.). Druga inovacija jest da glavni negativac, iako iza maske, komunicira sa žrtvama, jer do tada je ubojica u tom podžanru strave i užasa (slasher) bio nijem, kao što je slučaj s Michaelom Myersom (Noć vještica, 1978.) i Jasonom Voorheesom (Petak 13., 1980.). Njegov govor dodaje potpuno drugu dimenziju cijelom liku, jer zbog pojedinih rečenica on djeluje i kao zabavan lik. U prijašnjim se slasherima često koristila perspektiva ubojice, tj. njegova točka gledišta, no Craven to pravilo potpuno zanemaruje.

Pravda je na strani negativca

Svaki ubojica u filmovima strave i užasa ubija zbog specifičnog razloga. Jason Voorhees ubija jer su ga maltretirali kao dječaka i utopili u jezeru, a Michel Myers ubija jer je personifikacija istinskog zla. No, s Freddyem je potpuno druga priča. On je pedofil koji je zlostavljao djecu prije nego što bi ih ubio. Policija ga je uhvatila, no zbog birokratske greške pušten je na slobodu. Devastirani roditelji osnovali su grupicu osvetnika koja se pobrinula za Freddya na svoj način, tako da su ga spalili živoga. Iako se o tome ne govori u prvom djelu, spaljenog Freddya posjetili su demoni snova iz pakla (slika 1.2), koji su mu podarili mogućnost da vlada snovima tinejdžera te da se na takav način može osvetiti roditeljima koji su ga spalili. On vrlo rado prihvaća novootkrivene moći i koristi ih da pobije djecu spomenutih roditelja. Ubije svu djecu, osim Nancy koja je dovoljno hrabra i pametna da mu se suprotstavi. No, jesam li ja jedini koji smatra da tu nešto ne štima? Freddy dobiva posebne moći kako bi se osvetio za nepravdu što su ga roditelji spalili? Zar su veću nepravdu napravili roditelji nego Freddy? Ipak je on ubijao njihovu djecu i izbjegao suđenje koje bi ga koštalo života. Craven je, dakle, postavio fabulu u korist negativca Freddya. Njegova se misija osvete i ostvarila, on je dobio što je htio. No, Nancy ga je zaustavila, inače bi nastavio ubijati i djecu koja nisu povezana sa roditeljima koji su ga spalili. Zbog tog preokreta u razmišljanju, gledatelji više suosjećaju s Freddyem, nego s ostalim likovima.

Misteriozni kraj

Kraj filma krije najviše misterija. Nakon što je Nancy dovela Freddya u pravi svijet, Freddy napada njenu majku Marge (Ronee Blackley) i nestane, te i njen otac Donald (John Saxon) bude svjedok da je Nancy bila u pravu i da Freddy zaista postoji. Freddy se, naravno, ponovno pojavljuje i Nancy ga se ne boji previše jer je prokužila Freddyevu tajnu (slika 1.3). Zatim slijedi par rečenica koje bi trebale razjasniti cijeli film – jer ipak je riječ o sceni velikog finala. - Ovo je samo san. Ti nisi živ. Ovo je sve samo san. Vrati mi moju majku i moje prijatelje. Uzimam natrag svaku trunku energije koju sam ti dala. Ti si ništa - Nancy govori dok se iza njenih leđa Freddy sprema za napad. No, njezine ga riječi onesposobe i on nestaje raspršen u zvjezdanu prašinu. Zatim slijedi epilog. Nancy i majka izlaze kroz vrata kuće i pri dnu ulice mrtvi prijatelji ipak su živi i pozivaju Nancy da pođe s njima. Čim Nancy uđe u auto, postaje živ i krov se samostalno spušta (slika 2.1). Krov sadrži crveno-zelene pruge, koje ukazuju na to da ih Freddy još uvijek ima pod kontrolom. Da kraj bude još zabavniji, Freddy majku povuče kroz sićušni prozor glavnih vrata kuće. Epilog je izvan konteksta i gledatelji to shvaćaju, no Craven ga je morao ubaciti jer je producent filma Robert Shaye to eksplicitno tražio od Cravena kako bi naknadno mogli stvarati nastavke. Cravenov originalni kraj bio je optimističan, bez Freddya.

Misterij riješen: tri teorije

Tri su teorije zašto je kraj toliko misteriozan. Prema prvoj teoriji, Nancy nikad nije uspjela pobijediti Freddya. Nancy je shvatila tajnu na potpuno krivi način i Freddy je samo odglumio da ga je savladala, samo da bi se opet vratio, kada ga ona najmanje očekuje. No, ako je to istina, onda cijeli njen govor nema smisla. Zašto bi redatelj filma eksplicitno naglasio ideju da je Nancy doznala tajnu kako Freddy funkcionira ako na kraju nije točna.

Druga je teorija da je Nancy ipak pobijedila Freddya. Ona je shvatila da njega njezin strah hrani i da će, ako se ona prestane bojati, Freddy nestati. Time epilog postaje kao udarac u glavu, jer ide kontra svega što se do tada desilo. Ona ga je uspjela savladati i jasno je da je nestao. Njegov povratak, u ovom slučaju, nema smisla. Iako znamo da je Cravenu nametnut epilog, opet u kontekstu cijelog filma nema smisla.

No, zadnja teorija mogla bi objasniti sve. Prema njoj, Nancy nije pobijedila Freddya. Uspjela je shvatiti Freddyevu, no ona nije u stanju pobijediti ga jer je puno jači od nje. Kada kaže Ovo sve je samo san, ima pravo, jer se Nancy od početka filma nalazi u snu. Film se događa iz njenog pogleda. Zato je kreativno domišljeno da je san jednak realnosti. Specifičan način ulaska u san nije potreban jer je zapravo sve san. Time i epilog ima smisla. Svi likovi su tu jer ih Freddy ima pod kontrolom. Nekoliko dokaza potvrđuje tu teoriju, kao npr. djeca koja preskaču konop. Pojavljuju se na početku filma i na kraju filma, gdje recitiraju poznatu Freddyevu pjesmicu. Uz to se događaju nelogičnosti. Tina (Amanda Wyss), Nancyina najbolja prijateljica, opisuje joj kako se straši te djece kad recitiraju tu pjesmicu, no nikad ne kaže riječi iz pjesmice. Kasnije, kada se Nancy nalazi u kupaonici, ona počne recitirati riječi pjesmice koje nikad nije čula. Nadalje, tri su zgrade glavne za Freddyevu osvetu: srednja škola kojoj je adresa 3939 Ulica brijestova, kuća Nancyina dečka Glena (Johnny Depp u svojoj prvoj ulozi) koja ima adresu 1419 Ulica brijestova, te Nancyina kuća pod adresom 1428 Ulica brijestova. Kad se svi ti brojevi pojedinačno zbroje, daju dvoznamenkasti brojevi opet broj 15, a kad se ti brojevi opet zbroje, ispadne brojka 6. Zajedno tvore broj 666. simbolika je tu prilično jasna, Freddy je stvoren pomoću bića iz pakla, tako da Freddy kontrolira taj mali gradić već od samog početka filma. Jedina scena u cijelom filmu koja upućuje na realni svijet jest uvodna špica, gdje Freddy sastavlja svoju slavnu rukavicu (slika 2.2). Ona je prikazana u manjem kvadratu na crnoj podlozi, gdje se vrte credits. Time uvodna scena postaje flashback, bonus dodatak koji treba nešto razjasniti. Samo je ta scena realna jer jasno prikazuje Freddyeve ruke, koje tu još nisu spaljene. Vizual samog filma neočekivano je vedar. Okrugla slova koja nalikuju slovima koja više priliče humorističnoj seriji, nego filmu strave i užasa. No, namjerno je takav, jer Craven želi dati do znanja da je horor nalik komediji jer oba žanra opuštaju, dok ostali žanrovi nabijaju napetost.

Strava u ulici brijestova iznimno je uspješan film, ponajprije jer je uspio prikazati život koji je stalno zaražen užasom gdje se god mi nalazili: u razredu, u kupaonici, u krevetu...