Čovjek želi trajati

Kod Meštrovića su, pod okriljem 60. Splitskog ljeta, postavljena djela umjetnice Marije Ujević Galetović. Na izložbi, svečano otvorenoj 17. srpnja, posjetitelji će sve do 14. rujna moći pogledati kiparske i slikarske radove ove akademske kiparice, umirovljene profesorice ALU te redovite članice HAZU, koja prvi put izlaže u Splitu.

Nakon prethodnih izložbi Zlatka Boureka, Matka Trebotića, Dalibora Stošića i Vaska Lipovca, Galerija Meštrović ovo ljeto nastavlja s ciklusom Umjetnik kod Meštrovića, izložbom kojom je Andro Krstulović Opara, ravnatelj Muzeja Ivana Meštrovića, želio spojiti dva naoko nespojiva umjetnika. Tako su u podnožju velebne palače Galerije Meštrović, tik uz Meštrovićeva remek-djela, izloženi i kipovi Marije Ujević Galetović pa u jednoj izložbi čas gledate akt nastao na početku prošlog stoljeća, a u drugom trenutku djela s početka ovog stoljeća. Iako Marija Ujević Galetović nema sličnosti s Meštrovićem, objašnjava Krstulović Opara, ona je svojim djelima, koja odišu duhovnošću i senzualnošću, prikazala razvoj i aktualnost hrvatskog kiparstva te se pokazala kao odličan predstavnik suvremenog kiparskog izraza.

Na izložbi možete vidjeti njezine tri Mačke, par aktova i slike. Upravo su njezine Mačke naišle na najveće divljenje publike, a spomenuo ih je i Tonči Bilić, ravnatelj Splitskog festivala, u pozdravnom govoru. Njega su njezine Mačke asocirale na peristilske sfinge objašnjavajući da je sfinga zapravo žena mačka, čuvarica, nositeljica tajne. Kao i za dosadašnje izložbe, Andro Krstulović Opara pripremio je i kratki dokumentarni film koji prikazuje proces stvaranja umjetnice, ali i nastanak, postavljanje cijele izložbe. Učinio je to zbog mlađih generacija, generacija touch screena, koje trebaju shvatiti da ruke stvaraju ovakva djela. I Marija Ujević Galetović ima primjedbe na današnje generacije, a smatra da je njihov najveći problem što nemaju mogućnost da sami vide. Manjak ovog vremena je, ističe umjetnica, taj što su ljudi izgubili percepciju, naročito oni koji su cijeli život za kompjuterom. Danas vlada manji interes za umjetnost, a i mnogi su izgubili senzibilitet koji se treba razvijati. Zanimljivo je da sama umjetnica ne voli izložbe, kako mi je otkrila u razgovoru. Problem je, ističe, naročito ako izlažeš ljeti, jer postaneš umjetnik za turiste. Da prvi put izlaže ljeti, ali i prvi put u Splitu, pristala je zbog Ande Krstulovića Opare, za čije ideje ima samo riječi hvale, ali i zato jer joj je jako zanimljivo bilo usporediti se s Meštrovićem. - Iako je Meštrović sigurno je jedan od najboljih kipara, to ipak ovisi o afinitetu - objašnjava umjetnica koja je sa svojim studentima uvijek propitivala mora li umjetnik gledati drugog umjetnika.

Većina kipara bavila se slikarstvom, to nije novost, ali zanimljivo je da se Marija Ujević Galetović slikarstvu okrenula tek 2004., u svojoj 71. godini. Slikarstvu se posvetila iz fizičkih razloga, jer se htjela maknuti iz hladnog ateljea, ali i vratiti se ljubavi iz djetinjstva. U njezinim izloženim slikarskim djelima inspiraciju je crpila iz mora, a iako je svoje kipove izrađivala u poliestru, alabastru, porculanu, od kojeg na izložbi možete vidjeti portret Franz Kafka, najviše njezinih kipova izrađeno je u bronci. - Za sto, pedeset, šezdeset godina mi nećemo biti tu - objašnjava umjetnica - ali ostat će ovi kipovi jer su u bronci. Ostat će jedan Matoš, moj Križanić, kojeg sada sele u Moskvu... Mi moramo ostaviti neki trag.

Upravo je tu smisao njezine umjetnosti, koji jasno sažima: - Sve što radim borba je za trajanje. Čovjek želi trajati.