Cesta mu je škola!

Thib Damien, 22-godišnji Francuz iz Toulousea sa svojim vjernim metalnim prijateljem – biciklom starim petnaest godina – kupio je kartu u jednom smjeru i krenuo na put kojem ne predviđa skori kraj.

S osamnaest godina, nakon završetka srednje škole, izrazio je želju za putovanjem, i s roditeljima, od kojih je zapravo i preuzeo taste of travel, napravio kompromis – godinu dana radi što želiš, a onda se vrati u Francusku i nastavi školovanje.

Poručio je roditeljima i djevojci da ga ne čekaju, spakirao stvari i krenuo

Put ga je najprije odveo u daleku Australiju, gdje je dva mjeseca proveo sam istražujući istočnu i zapadnu obalu Australije. No, ispunio je obećanje roditeljima i vratio se kući, zaposlio honorarno i počeo studirati sociologiju. Tijekom studija otputovao je u Indiju dva mjeseca i tamo je, kako kaže, naučio istinski uživati u trenutku. Dvije su ga godine primirili mjesto, studij, obitelj, prijatelji i djevojka. Zatim je shvatio da će sociološka znanja bolje usvojiti na cesti, poručio roditeljima i djevojci da ga ne čekaju, spakirao stvari i krenuo.

U Info zonu došao je bos, cipele mu ne trebaju jer je ionako većinu vremena na bicikli a prljave mu ulice ne smetaju jer će lako oprati noge. Split ga je dočekao 45. dan putovanja, nakon rute Toulouse – Montpellier – Monaco – Genova – Mantova – Padova – Venecija – Trst – Rijeka, pa obalom do Splita. Ideja je nastaviti uz more do Grčke, a potom prema Turskoj, no tko zna kamo će ga put odvesti. U mjestu se zadržava koliko mu se prohtije, nekad je samo u prolazu, a nekad ostane i tjedan dana.

Na put bez cilja spakirao je jednu jaknu, jedan par zimskih cipela, tri kratke majice i jednu dugih rukava, jedne kratke i jedne duge hlače, šampon, smeđi kaubojski šešir, sendvič, vrećicu suhih šljiva (koje još uvijek ima u ruksaku za crne dane, a zapravo je istina da ih baš i ne voli), putovnicu i alat za popravljanje bicikla...

– Kad sam na bicikli, prolazim kroz mjesta jako brzo, imam osjećaj neprestanog kretanja i potrebu da se krećem više i više i više... Stoga se dogodi da kroz neka mjesta samo prođem, bez zaustavljanja. A u trenutku kada se zasitim bicikle i poželim stati, poklonit ću je nekom i krenuti pješke, ili kako mi se posloži u tom trenutku – kaže.

Ako mu dosadi putovanje - prestat će, ako se zaljubi negdje - ostat će

Nije bilo pitanja na koje Thib nema odgovor. I sve zvuči jako jednostavno. Australiju je odabrao jer je na karti točno nasuprot Francuske, kada mu nedostaju prijatelji dogovori se s njima naći u nekoj zemlji i nekom gradu, jer su i oni, baš kao i on, na solo putovanjima. Amajliju ili talisman nema jer čvrsto vjeruje u svoju sreću. Kada nema novaca, traži neki posao, ako nešto ne zna raditi nauči, kada je gladan radi za hranu, kada je umoran spava, kada mu je hladno ima jaknu, kada je kiša stane ispod nadstrešnice. Ako mu dosadi putovanje – prestat će, ako se zaljubi negdje – ostat će.

– Putovati sam potpuno je različito od bilo kakvog drugog putovanja. Nema kompromisa, radim što god želim, kada želim i kako želim. Najveća ljepota takvog putovanja je sloboda, neprestano kretanje i neočekivani trenuci. Kada provedem dug vremenski period na jednom mjestu, poželim otići, pronaći samog sebe, a onda odem na put. Na putovanju se razvijam, osnažujem, učim nove vještine, pomičem granice izdržljivosti i tolerancije. Nikada nisam bio timski igrač, volim biti sam, a kada poželim društvo, nađem ga. Jedinstven je osjećaj osloboditi se sustava i pritiska društva. Proveo sam mnogo vremena gledajući na sat i planirajući; otkad nemam sat, preporodio sam se. Sam sebi određujem vrijeme, odmor, zabavu. Jednog dana, ako se umorim, negdje ću stati i napraviti gnijezdo, i živjeti mirno – ispričao je Thib i sjeo na biciklu spreman za put. Koji ti je plan? – upitala sam. – Nikada ne planiram, stvari se same događaju, a ja jednostavno idem s njima. Odnosno, vozim.