Cenzura poziva na odgovornost

Udruga za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda Cenzura Plus uputila je otvoreno pismo uredniku Slobodne Dalmacije Krunoslavu Kljakoviću, uredniku portala Zoranu Šagolju i novinarki Lenki Gospodnetić, te Hrvatskom novinarskom društvu kao reakciju na članak objavljen na portalu Slobodne Dalmacije. Pismo u cijelosti prenosimo.

Uloga medija u ostvarenju ravnopravnosti spolova i odgoju mladih trebala bi biti puno više od neodgovornih novinarskih tekstova

Udruga za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda Cenzura Plus poziva vas da prilikom kreiranja uređivačke politike, odabira tema o kojima će novinar ili novinarka pisati te koji će pristup, metodologiju i opremu pri tom koristiti, zaista vodite računa o ulozi i odgovornosti koju imate kao medij s obzirom na utjecaj koji generalno mediji imaju na javnost u Hrvatskoj, te kao vodeća tiskovina na području Dalmacije, ali i kao portal koji je dostupan za čitanje velikom broju čitatelja i čitateljica, posebno mladih.
Naime, dana 04.07.2014. u 20:35 na portalu Slobodna Dalmacija u rubrici Mozaik objavljen je članak naslova: Diana Kovačić: Bolje biti egzotična plesačica, nego studirati deset godina!, autorice Lenke Gospodnetić, uz fotografije Vlade Dugandžića.

Cijeli je članak napisan na način da spomenuta novinarka ne samo da promovira rad u noćnom klubu, gdje sugovornica radi kao plesačica ili prema natpisu novinarke erotska mini božica, kao prihvatljiv izvor prihoda i rješavanja egzistencijalne situacije, već ista aludira da taj posao nekome može izgledati suspektnim a da mlada sugovornica nije jedna od mladih koji glume buntovnike dok lagodno žive na račun roditelja .

Danas, u vremenima teške ekonomske krize, velike nezaposlenosti, posebno mladih, svakodnevno svjedočimo kako su mladi pod velikim pritiskom da (pre)dugo studiraju, da im je obrazovanje neopravdano besplatno, da su inertni i žive na grbači svojih roditelja i sustava, kako ne žele raditi i uz sve to još žive s roditeljima koji svakodnevno gube poslove i otplaćuju kredite za stan i osnovne životne potrebe, što ih u konačnici dovodi do osjećaja nesigurnosti, nezadovoljstva i nemogućnosti kontrole rizika od siromaštva i socijalne izolacije.
Upravo su ti mladi, koji najčešće ne znaju kome se obratiti za pomoć, od kojih su neki egzistencijalno ugroženi i potpuno izgubljeni zbog svih očekivanja od strane ostatka društva, suočeni s nizom tzv. ponuda koje mogu izgledati kao izlaz iz siromaštva i nezaposlenosti dok ih u stvarnosti te iste ponude samo vode u životne opasnosti i kriminal.
Iskustva organizacija civilnog društva, posebno onih koje se bave zaštitom prava žena i suzbijanjem nasilja nad ženama, potvrđuju da su upravo žene koje rade u noćnim klubovima često izložene nasilju (kako fizičkom tako i psihičkom), da su neke od njih žrtve trgovine ljudima i organiziranog kriminala, često prisiljavane na seksualni odnos s mušterijama (muškarcima koji u našem patrijarhalnom društvu drže moć, a ujedno su najčešće i vlasnici noćnih klubova), bez mogućnosti samostalnog odlučivanja o svojoj zaradi.

U ovom članku a na tragu gore spomenutog, novinarka prenosi izjavu sugovornice koja izjavljuje da prima nemoralne ponude, pogotovo kad se popije koja čaša, ali više u šali; na što se novinarka ne osvrće niti kritički niti s odgovornošću da informira sugovornicu kako nema opravdanja (a posebno to nije alkohol) za bilo kakve nemoralne ponude i neprihvatljivo ponašanje prema ženama od strane osoba koje ih tretiraju isključivo kao objekte koji služe za zabavu.

Upravo zbog toga spomenuti članak smatramo problematičnim i bez ikakve moralne i etičke odgovornosti autorice, jer osim što se može shvatiti kao poziv svim mladim djevojkama da se prodavanjem vlastitog tijela mogu izvući iz besparice i što relativizira i obezvređuje važnost obrazovanja kao ključnog za pronalazak posla i vlastiti napredak, šalje poruku svim mladima koji se trude završiti svoje fakultete i škole da zapravo žive na roditeljskoj grbači i gube vrijeme. I to sve u već ionako narušenom sustavu vrijednosti u kojem se glas za spas mnogih zlostavljanih mladih djevojaka ionako ne čuje.
Smatramo da nikakva želja za većom tiražom i brojem klikova na portalu ne bi smjela biti motiv za objavljivanje ovakvih članaka jer, iako smatramo da svaka osoba ima pravo izabrati svoj životni put i posao, ovakvi poslovi mladima ne bi trebali biti prikazivani kao rješenje njihovih problema. Posebice tekstovi koji, kao i članak na koje reagiramo, ne pokazuju onu mračnu stranu, zlostavljanje, nasilje i torturu kojoj su mnoge mlade djevojke najčešće izložene upravo zbog teške ekonomske situacije i životnih okolnosti, u vremenima ekonomske krize i krize sustava vrijednosti.

S poštovanjem,
Udruga Cenzura Plus