Mračna psihodelična G-točka

Cellar Doors bend je koji čini trojka iz San Francisca - Sean Fitzsimmons (vokal i gitara), Miki Rogulj (na bubnjevima) i Jason Witz (bas gitara i klavijature) i koji će 20. listopada u Klubu Kocka prvi put nastupiti na Splitu, a to je bio više nego dobar razlog za intervju sa članovima benda.

Koliko ste svirki imali na ovim prostorima (Bosna, Hrvatska)?

Imali smo dvije u Bosni - u Čitluku i Mostaru, i 3 svirke u Hrvatskoj - Murter, Šibenik i Makarska. Posljednju ćemo imati u Zagrebu, u Tvornici kulture.

Iz San Francisca u Kocku?

To je sve dio naše europske turneje koju nam je organizirao Šime Barbarić, menadžer agencije Street Pulse.

Otkud naziv Cellar Doors?

Dolazi od književnika J.R. R. Tolkiena. Istraživali smo razna imena i došao sam na njegov citat: Cellar Doors je jedna predivna fraza, ima tu neku ljepotu, nekakav prolaz u podzemlje u kojem je skriven naš mrak.

Alex Maas, frontman Black Angelsa je za vas rekao, citiram: Depeche Mode i Joy Division su opljačkali najveću banku u Londonu, i u samom sefu pronašli – Cellar Doors. Što mislite o tome?

To je velik kompliment za nas. Odrasli smo na jednima i drugima. Fuzija smo mnogo toga, ali i mnogo više od toga. Pjesma Frost možda je najbolji odgovor na to. Ali opet, svaka pjesma ima nešto svoje.

Osim Joy Divisiona i Depeche Modea, imate li još nekakve uzore?

Velvet Underground definitivno. Također književnici poput Tolkiena, Aleistera Crowleya i ostalih. Seks, droga, alkohol. Hahaha.

Kada ste započeli?

Nekakvih 5-6 godina sviramo, od 2010. Nas trojica smo svirali još u srednjoj školi, u nekim drugim bendovima i nismo se realizirali u potpunosti, te smo se na kraju skupili u Mikeovoj garaži (bubnjarovoj, op. a.), sprijateljili se, i postali najbolji prijatelji. Jako je važno u ovom poslu da se članovi vole, da postoji dobra energija između njih. Gledamo u istom smjeru i pušimo mnogo trave. To je nekakav zajednički nazivnik.

Kada ćete izdati album?

Imamo 10 snimljenih stvari koje ćemo objaviti u skoroj budućnosti. Pjesme rastu zajedno s nama, pa oblikujemo one stare, koje dobivaju potpuno novu formu, stvaramo nove.

Tko piše tekstove? O čemu su?

Mješavina smo mračnog i osjećajnog. Nekada pjesme napišu same sebe. Najvažnije je da pjesma dolazi iznutra. Iz srca. U isto vrijeme volim pisati o raznim impersonalnim stvarima koje nisu osobne prirode, priče koje doživljavam iz druge perspektive i slično. Pjesma Sirens, koju bih opisao kao Krik svijesti, kojom najčešće započinjemo koncerte, inspirirana je engleskim književnikom i okultistom Alistairom Crowleyem koji je išao u Egipat i napisao Knjigu zakona, koju mu je navodno izdiktirao neki entitet imenom Aiwass, koji se pojavio nakon prizivanja egipatskog boga Horusa. Na početku knjige stoji citat: Nemoj ovo čitati, a ako to i učiniš, spali nakon čitanja. Smatrao sam da bi bilo interesantno to ubaciti u pjesmu, a i pjesmu ne možeš spaliti nakon što je odslušaš. Cijenim okultno, ali opet s neke određene distance. Bubnjar Miki Rogulj obožava svirati tu pjesmu, bez obzira na kompliciranost i duljinu.

Imate li neku pjesmu koju volite svirati više od ostalih?

Neke pjesme volimo više, neke manje. Neke nas umore, neke još s jednakim užitkom sviramo. Pjesmu Frost obožavamo. Ima tu neku razornu energiju. Zanimljivo je što na toj pjesmi se ja (Sean Fitzsimmons, op. a.) i basist zamijenimo za instrumente. On uzme gitaru, a ja bas, pa pjesma dobije potpuno drugu dimenziju, potpuno drugi osjećaj. Najčešće volim davati pjesmama imena s jednom riječju u nazivu. Nekako bolje opisuju atmosferu pjesme. Primjerice, pjesma Frost ima tu neku hladnu atmosferu, moraš obući džemper dok je slušaš. Nastala je dok sam čitao Roberta Frosta, američkog književnika, pa me se jedna dojmila, i inspirala me da napišem Frost.

Kako biste opisali svoj zvuk u jednoj rečenici?

Mračna psihodelična G točka.

Volite li više live ili studio?

Nema ljepše stvari od dobrog livea. U liveu pjesma dobije tu moć.

Koliko će se pjesama naći na repertoaru u četvrtak u Kocke?

Svirat ćemo nekakvih sat vremena, možda i više. Nekoliko starih pjesama koje sada zvuče potpuno drugačije, par novih i pokoju obradu iznenađenja.

Kakva je publika u Hrvatskoj po dosadašnjim iskustvima?

Pa, za početak, nije uštogljena, poput publike na koju smo, recimo, naišli u Londonu. Oni su malo ukočeni. U Hrvatskoj je jako energična i prisutna. Ali opet, ovisi od kluba do kluba.

Na kraju, što očekujete od svirke u Kocke u četvrtak?

Nekako smo se brzo udomaćili. Očekujemo dobru zabavu i barem 3000-4000 ljudi. Hahaha.


Koncert u Kocki je besplatan pa preostaje samo pozvati sve koje je ovaj razgovor zaintrigirao da dođu i uvjere se uživo u sve što Cellar Doors nudi.