Svatko može biti capoeirist

Capoeira je tradicionalna brazilska borilačka vještina, čija popularnost sve više raste i u ostalim zemljama. O tome što je capoeira te gdje se može prakticirati u Splitu razgovarali smo s Tonijem Bezićem i Tomislavom Kodžomanom, članovima kulturne udruge Capoeira Amazonas. - Capoeira je spoj pokreta, plesa, kulture, glazbe i folklora, također je i borilačka vještina, s elementima akrobatike - objašnjava Toni Bezić , potpredsjednik udruge i pomoćni trener.

Toni je član Capoeira Amazonas, jedne od dvije udruge za capoeiru koje djeluju u Splitu. - Mi smo mala udruga, podružnica krovne grupe Amazonas koja u Zagrebu djeluje od 2003.godine. Još podružnica nalazi se u Zadru i Šibeniku, a sve rade kao zasebne udruge - objašnjava. Prije su bili u sklopu Hrama, a sada ih se može pronaći u Krbavskoj 4. - Treninge organiziramo tri puta tjedno, što je dovoljno za one koji se samo žele rekreirati, no da bi vidio se vidio učinak, potrebno je sam radit na sebi, i to u smislu snage, kondicije i glazbe - dodaje. Trening započinje zagrijavanjem uz pjesmu i bubnjanje. Jedan trener pokazuje pokrete koje polaznici prate, dok drugi pjeva i svira, a polaznici također odgovaraju pjevanjem. - Dok rade, moraju pjevati da bi odvojili misli od tijela -objašnjava voditelj Tomislav Kodžoman. Daljnje vježbe izvode su uz brojenje i oznaku ritma putem bubnja. Trener im pokazuje pokrete koje mogu izvoditi i situacije koje mogu očekivati, u kontekstu napada i obrane, a zatim se oni ponavljaju uz ritam bubnjeva. Slijede vježbe u parovima te zajedničko sviranje i pjevanje. U capoeiri se koriste mnogi tradicionalni brazilski instrumenti kao bubanj atabaque, berimbau i pandeiro. - Glazba je važan sastojak capoeire, da nije bilo glazbe, capoeira se ne bi ni održala do danas. Vježbači capoeire moraju svirati, pjevati i kretati se u ritmu, moraju raditi više stvari istovremeno što nije nimalo lako - objasnio je Tomislav.

Ipak, gledajući trening teško se oduprijeti dojmu da se radi o stihijskim pokretima. - Neki pokreti su zadani, no ostalo ja na polaznicima da se sami kreću i istražuju. Radi se prije svega o dobroj energiji. Primjerice, kad ljudi u krugu plješću i pjevaju daju energiju onima u krugu. Poznati su mnogi slučajevi osoba s invaliditetom, ljudi koji se slabije kreću ili šepaju, koji u krugu dobro igraju, upravo zahvaljujući toj energiji.

Slijedi istezanje te uz zajedničko pjevanje i pljeskanje završava trening. Ples ili borilačka vještina, postavlja se pitanje. Naime gledajući capoeriste kako igraju, promatrač stječe dojam da se radi o plesu s proizvoljnim pokretima. - Istina - potvrdio je Toni,  - capoeiru su robovi donijeli iz Brazila kao dio svoje kulture i u bjelačkim zemljama bila je zabranjena. Zato su je morali maskirati u ne borimo se nego plešemo. Tako su se bijelci samo smijali kako robovi loše oponašaju njihove plesove, što je bilo bezopasno, ne shvaćajući pritom da se radi o učenju borbe. Također, danas svaki capoeirist ima svoje ratničko ime, koje je ostalo kao kulturno naslijeđe u capoeiri,kada su se robovi poznavali pod tajnim imenima.

Ono što oba trenera ističu jest da capoeira ne podrazumijeva nasilje. - Capoeira je kao šah u pokretu - ističe Tomislav - cilj je nadmudirti nekog. Ako vas netko i sruši, to je samo da vam pokaže gdje ste slabi, cilj je dalje učiti, a ne nanijeti ozljedu nekome. Drugi će nam otkriti naše slabosti te će nam to omogućiti da dalje učimo.

Na pitanje tko sve može trenirati capoeiru, Toni odgovara: - Capoeira je za svih, ali nisu svi na capoeriu. Svatko može biti capoeirist jer capoeira nudi ponešto za svakoga. Primjerice, ako se slabije krećete, možete pjevati, važno je samo imati volju. No nije svatko za capoeiru jer su danas ljudi sve zatvoreniji. Teško se opuštaju i teško daju priliku nečem novom.

Njemu je kao studentu na FESB-a capoeira pomogla da lakše izdrži sjedilački način života. Lucija Šalinović, koja je bila jedina dama na treningu u vrijeme razgovora, ističe da se zaljubila u capoeiru. - Svaki put mi trening popravi dan. Kad dođem ovdje sva negativa se pretvori u pozitivu - govori te dodaje da je Split jedini grad u kojem ima više vježbačica nego muških kolega. No u Udruzi se ne bave samo capoeirom već cijelom brazilskom kulturom. - Cilj nam je okupiti ljude koji žele učiti o drugim kulturama te ih podučiti brazilskoj kulturi. Tako govorimo portugalski i upoznajemo se s brazilskim folklorom. Također promoviramo nenasilje i međusobno poštovanje - objašnjava Tomislav. - Koliko god trenirao, uvijek nalaziš nešto novo, to je kompleksan svijet - zaključuje Toni.