Cantus ansambl otvorio pitanje

U srijedu, 25. srpnja, u Meštrovićevim crikvinama zagrebački Cantus ansambl održao je koncert pod nazivom Splitski skladatelji u glazbi 20. i 21. stoljeća.

Cantus ansambl osnovan je u okviru Muzičkog biennala Zagreb 2001. godine, a nastavio je djelovati sve do danas kao samostalni ansambl za koji se sa sigurnošću može reći da je vodeći u Hrvatskoj kada su u pitanju izvedbe suvremene glazbe. Osnivač i umjetnički voditelj (od 2001. do 2011.) te od 2011. počasni umjetnički voditelj Cantus Ansambla, Berislav Šipuš, ravnao je ansamblom na ovom koncertu.

Izbor programa nije mogao biti bolji. Cantus ansamblu zbilja moramo biti zahvalni što nam je omogućio čuti naše, lokalne, skladatelje u Splitu. Još uz to, gotovo svi skladatelji (osim Rubena Radice) prisustvovali su izvedbama svojih djela. Iako prostor Kašteleta možda i nije najbolji koncertni prostor (zbog vrlo diskutabilne akustike) to nije umanjilo izvrstan doživljaj koncerta.

Četiri kompozicije koje smo imali prilike čuti pokazale su se izvrsnim izborom jer se pokazala široka lepeza stilova u kojima pišu splitski skladatelji. Imali smo prilike čuti kompozicije Olje Jelaske (Leptiri), Rubena Radice (Litanije svih svetih za papu Ivana Pavla), Mirele Ivičević (DOMINOSA FF00FF iz ciklusa DOMINOSA) i Frane Paraća (Memorie).

Uz Cantus ansambl koji je izvrsno i besprijekorno interpretirao sve kompozicije, nastupila je i mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić, koja je izvela tri popijevke Memorie Frane Paraća. Gojčeta Silić je iste pjesme praizvela dvije godine ranije u verziji za glas i klavir, a na narudžbu Cantus ansambla, Parać je skladbe instrumentirao (što je učinio izvanredno dobro), pa smo u toj verziji popijevke i slušali. Zvonki mezzosopran Martine Gojčete Silić izvrsno se prožimao sa sviranjem Cantus ansambla, s kojim nastupa već dulje vremena (svakako valja spomenuti izvrstan nastup s Cantus ansamblom u Udinama prošle godine na kojem je odlično interpretirala Mahlerove Kindertotenlieder), čime je pokazala kako izuzetno dobro vlada i repertoarom suvremene glazbe.

Povodom ovog koncerta valja otvoriti pitanje položaja suvremene glazbe u Splitu. Ako smo na ovom koncertu mogli čuti dobre kompozicije lokalnih kompozitora, pomalo je sramotno da iste možemo slušati u Zagrebu ili drugim mjestima, ali ne i u Splitu. Splitska publika (ne samo stručna već općenito) u neformalnim razgovorima uglavnom slovi kao publika koju zanima isključivo belkantistički repertoar 19. stoljeća, no pitanje je bi li se odnos publike prema suvremenoj glazbi promijenio kada bi za to uopće postojali uvjeti, odnosno koncerti suvremene glazbe. Prava je šteta što se u Splitu premalo izvodi takva glazba (poglavlje o izvođačkoj praksi rane glazbe nećemo niti otvarati!) jer se na taj način ne može ni stvoriti publika koja bi koncerte eventualno i posjećivala i pokazivala senzibilitet za takav repertoar. Korak naprijed u svakom slučaju napravila je udruga Mladih akademskih glazbenika koja je pokrenula Dane nove glazbe, mali festival suvremene glazbe koji je prijeko potreban u gradu kao što je Split, stoga takva inicijativa zaslužuje svaku pohvalu i podršku.

Publika nije bila mnogobrojna, ali se vidjelo da ipak postoji koliki-toliki interes za suvremenom glazbom. Tko zna, da se češće izvodi, možda bi se za ovako dobar koncert tražila i karta više.