Budapest lite
06_01_2007
Sve šta smo znali o Budimpešti bilo je da se zapravo radi o poprilično starom gradu nastalom kad su se mostom spojili, do tada, ljuti neprijatelji i susjedi iz Budima i Pešte, te da se u njenim trošnim zgradama snima gotovo polovina ukupnog porno sadržaja starog kontinenta...
Na našem putu ka osvajanju većine europskih metropola, pala je još jedna – Budimpešta. Put glavnog grada susjedne nam (EU member, but not so european :) ) države zaputili smo se s 365 dana odgode... Jer, ipak, gorčina zbog kobasa debrecenki bila je jaka, taman tolika da je osam debelih komada i dan danas probavljivo tek onima jako dobrog želuca. No, kada, kao najmlađi zaposlenik tvrtke u kojoj radite, dobijete sedam dana godišnjeg odmora u ''prime timeu'' između Božića i Nove godine (Nadređeni, Bog vas blagoslovio:) ), lako se bilo s društvom upustit u ovu mađarsku avanturu.
Sve što smo znali o Budimpešti bilo je da se zapravo radi o poprilično starom gradu nastalom kad su se mostom spojili, do tada, ljuti neprijatelji i susjedi iz Budima i Pešte, te da se u njenim trošnim zgradama snima gotovo polovina ukupnog porno sadržaja starog kontinenta.
Mrzim dan kad su autobusni prijevoznici sjeli za zajednički stol i dogovorili identičnu cijenu karte ST – ZG, koja sada u jednom smjeru iznosi preskupe 154 kune, pa ispadne kako je jeftinije vlakom ZG – BUD; tek 210 kuna za povratnu kartu (nemojte plaćat rezervacije jer uvijek ima dovoljno slobodnih kupea). Po dolasku, kao prijevoz do odredišta slobodno odaberite taksi, jer ako se unaprijed dogovorite o cijeni, ona teško da smije prijeći 30-40 kuna. Zanimljivo je da u gradu od približno dva milijuna stanovnika, zbog dobre prometne povezanosti i niza mogućnosti gradskog prijevoza, gužvu gotovo da nismo ni osjetili. Za one koji, poput mene, nisu znali, upravo je Budimpešta prva u Europi dobila metro koji se gradio još davne 1894. godine.
Odmah uz početnu stanicu metroa, Trg Vorosmarty, nalazi se i Melow mood center, tek jedan u nizu omladinskih hostela u strogom centru grada gdje u čistim sobama možete spavati za 100-tinjak kuna (ako vam ne smeta dijeljenje zajedničke tuš kabine). Na našu žalost, ovog se Božića čitav prvi kat, na kojem su bar, mini restoran i recepcija, renovirao (za što nema upozorenja na njihovoj web stranici), pa su upoznavanja i druženja s drugim putnicima iz cijelog svjeta bila svedena na minimum, a upravo je to najveća draž spavanja u hostelima. Vrlo blizu su "Vaci" i "Rakoci", najznačajniji dijelovi stare Pešte, no sada se tamo umjesto oružarnica i zanatskh radionica nalaze luksuzni dućani i restorani . Cijene, nešto više nego u Splitu, mogu se usporediti s onima u Zagrebu. Jedino se u supermarketima može vrlo jeftino složit marendica i povoljna pijanka prije izlaska...
Ne treba puno pričati o ljepoti grada koja opravdava naziv Pariz Istočne Europe. Vrlo lako ćete se snaći jer su mape grada s istaknutim najvažnijim spomenicima dostupne na svakom koraku. Svakako prošetajte Dunavom uz čiju se obalu nalazi Zgrada Parlamenta (čiju sliku nemamo jer se od magle koja se spustila nije mogla vidjeti sa suprotne strane), a izgrađena je od kamena bihacita izvađenog u kamenolomima pokraj Bihaća.
Sigurni smo da je i dosta hrvatskog materijala sazidano u bivšu zajedničku metropolu… Tako još uvijek u podnožju velebne kraljevske palače u zidu od crvenog crijepa stoji povijesni mozaik čiji dio zauzimaju, dakako, i simboli Slavonije i Dalmacije .
Prošetajte i Kraljevskom palačom iz 13. stoljeća, ćirnite katedralu sv. Matije, Operu, budimski grad sa ribarskim kulama, Trg heroja…
Najviše mi je žao što se, onako smrznuti na minus i nešto, nismo odluči voziti malo van grada - do Monument Parka. Tamo su, na ogromnoj otvorenoj površini, izloženi veliki komunistički brončani spomenici svih vrsta i oblika… dokaz da, svi osim nas, znaju i od ničega stvoriti isplativ turizam.
Pri dolasku obavezno kontaktirajte lokalnu mladež o popularnim mjestima za izlazak, jer bi u suprotnom, od desetine ponuđenih, vrlo lako mogli završiti na nepoznatoj lokaciji (poput nas u podrumu kuće, gdje pijani Budimpeštanci pjevaju karaoke na mađarskom, a to, vjerujte, zvuči .... uopće ne zvuči - trešti...
Uz malu pomoć, već drugog dana do zore smo pili u finom klubu B7, a mjesto po našoj mjeri pronašli smo na preporuku šarmantne Mađarice tek zadnje večeri. Da ne biste napravili istu pogrešku, ako se uskoro spremate put Budimpešte, zapišite: bistro Castro, Madach ter 3. Simpatično mjesto odmah po izlazu iz metro stanice Derek, gdje uz zabavne konobare i goste, možete jesti čevape, pljeskavice, burek i piti odlično vino.
Sve pod nazivnikom – srpski specijaliteti. Kad smo ih upozorili kako se ipak radi o Bosanskom ponosu, nije im bilo baš drago, no za sve je kriv bivši kuhar (da, dobro ste pogodili, Srbin).
Kao i u svakoj drugoj metropoli, naletjeli smo na niz uličnih zanimljivosti. Jedna od njih je izložba neobičnih božićnih drvaca, zatim ogromna blagdanska razglednica kojom mađarska pošta popularizira tradicionalno čestitanje, a nije nas iznenadila ni klupa tik uz Dunav namjenjena tek jednom umornom šetaču.
Vidljivo je na svakom koraku da su im gradski oci, kao zadatak za blagdansko uređenje, angažirali nekoga tko razumije što znači dobar ukus i nije sklon kiču, a najviše nas je oduševilo klizalište na otvorenom za više tisuća ljudi uz prekrasan dvorac... Prava ledena bajka za razliku od naše PVC inačice u 50 kvadrata.
Prilikom kasnonoćnih lutanja centrom grada ukazao nam se Đardin, al ne ovaj naš splitski, već jedan njemu nevjerovatno sličan. Takozvani austrijski stil parka; raskošna fontana u sredini, hrpice zemlje s raznobojnim biljkama i betonske klupe. No, za razliku od onih u Splitu, na ovima se može i sjediti, jer su braća Mađari, za razliku od naših genijalaca, na vrh postavili i drvene grede.
Nismo zaboravil ni Mađarice... plave, rumene i, složili smo se svi, poprilično lijepe. Rado će se uz pivo ili koktel prisjetit i prvih plivačkih zaveslaja u Jadranskom moru s plavim gumenim papučama protiv ježinaca.
Nakon nekoliko dana razgledavanja i preludih noćnih provoda, zaboravite na ulice na kojima, i tijekom bijela dana, spava stotine beskućnika, na velik broj trošnih fasada koje nisu obojane valjda od bana Hedervarya, poprilično zbunjujuću prilagodbu na plaćanje u novčanicama s gomilom znamenki, ali i na preporuku kako u nepoznatom gradu nikada ne treba vjerovati kada vam nasred ulice za malo novca ponude spektakl, a ne dobijete ni mini seosku zabavicu.
Na vašu žalost, u ovom tekstu neće bit ni retka o porno industiji s kojom smo započeli cijelu prilču... ni P od porna.
napisao / foto: Cole
Vidljivo je na svakom koraku da su im gradski oci, kao zadatak za blagdansko uređenje, angažirali nekoga tko razumije što znači dobar ukus i nije sklon kiču, a najviše nas je oduševilo klizalište na otvorenom za više tisuća ljudi uz prekrasan dvorac... Prava ledena bajka za razliku od naše PVC inačice u 50 kvadrata.
Prilikom kasnonoćnih lutanja centrom grada ukazao nam se Đardin, al ne ovaj naš splitski, već jedan njemu nevjerovatno sličan. Takozvani austrijski stil parka; raskošna fontana u sredini, hrpice zemlje s raznobojnim biljkama i betonske klupe. No, za razliku od onih u Splitu, na ovima se može i sjediti, jer su braća Mađari, za razliku od naših genijalaca, na vrh postavili i drvene grede.
Nismo zaboravil ni Mađarice... plave, rumene i, složili smo se svi, poprilično lijepe. Rado će se uz pivo ili koktel prisjetit i prvih plivačkih zaveslaja u Jadranskom moru s plavim gumenim papučama protiv ježinaca.
Nakon nekoliko dana razgledavanja i preludih noćnih provoda, zaboravite na ulice na kojima, i tijekom bijela dana, spava stotine beskućnika, na velik broj trošnih fasada koje nisu obojane valjda od bana Hedervarya, poprilično zbunjujuću prilagodbu na plaćanje u novčanicama s gomilom znamenki, ali i na preporuku kako u nepoznatom gradu nikada ne treba vjerovati kada vam nasred ulice za malo novca ponude spektakl, a ne dobijete ni mini seosku zabavicu.
Na vašu žalost, u ovom tekstu neće bit ni retka o porno industiji s kojom smo započeli cijelu prilču... ni P od porna.
napisao / foto: Cole