Bubimir, Bubimir, Bubimir

Drugi film u ogromnom filmskom opusu Tima Burtona (redatelj, Ed Wood) film je pod nazivom Bubimir. Film sadrži parodijsku notu iako su teme smrt i zagrobni život. Stvoren krajem osamdesetih, Bubimir je bio veliki hit među starijom publikom, ali i među mlađom, ponajviše zbog jako poznatog istoimenog crtića (slika 1.1). Radnja se veže za ljubavni par Adama i Barbaru (Alec Baldwin i Geena Davis), koji ubrzo nakon uvodne špice filma dožive auto nesreću i poginu. Kad umru, publika prati njihov zagrobni život gdje se detaljno prikazuje što se događa s dušama nakon smrti. Oni su u centru pažnje filma pa je Bubimir, koji se pojavljuje samo dvadesetak minuta u cijelom filmu, zapravo samo sporedna uloga. No glumac koji portretira Beetlejuicea (Michael Keaton) u jako je dobroj glumačkoj formi u tom filmu: komičan je, pamtljiv i vizualno zanimljiv unatoč tome što je njegov karakter potpuno improviziran. Skoro nijedna rečenica koju je izgovorio nije se nalazila u scenariju, već je Keaton stvarao lika na licu mjesta tijekom snimanja. Ovom analizom želim ukazati na detalje koji omogućuju gledatelju da puno bolje shvati karakter glavnih likova.

Bubimirov karakter

Iako su oni koji su gledali Bubimira u djetinjstvu obožavali njegov karakter, nikad zapravo nisu znali odakle on dolazi i zašto se ponaša kako se ponaša. Ništa o njemu osobno nisu uspjeli povezati, osim da stvara probleme gdje god se nađe. Njegov je karakter zagonetan, a tijekom filma vrlo se suptilno prikazuju neki detalji koje gledatelj treba uhvatiti i spojiti kako bi shvatio njegov lik. On sam, u sceni kad ga Adam i Barbara oslobode iz groba u maketi, spomene par detalja iz svoga života, no to izgovori toliko brzo i to na poseban način da publika misli da je neiskren, a uz to uopće ne uspije pohvatati podatke. Bubimir tako spominje da je preživio kugu te da je pogledao film pod imenom Egzorcist (William Friedkin, 1973.) sto šezdeset i sedam puta. Živio je u trinaestom stoljeću i, kako kaže, on je jedini uspio preživjeti taj devastirajući period vremena. No, kako je rečeno, detalje nakon tog razgovora treba pažljivo sakupljati kako bi se dobila potpuna slika.

Nakon što su Adam i Barbara umrli, njihovu kuću otkupila je obitelj Deetz. Uz tu neobičnu obitelj useljava se i podstanar Otho (Glenn Shadix), vlasnik vrste humora koju rijetko tko razumije. Primjerice, s ostalima je podijelio naizgled neukusan, ali kako se pokazuje značajan vic u kojem su svi samoubojice u zagrobnom životu zapravo sluge drugih duša. Ispostavi se da je taj vic zapravo istina te se uočava da su svi zaposleni u ustanovi koja upućuje nedavno umrle duše u njihovo zagrobno postojanje na neki način sami sebe ubili; netko se objesio, netko se bacio s mosta ili ga je pregazio auto itd. Glavna voditeljica centra Juno (Sylvia Sidney) objasnila je Adamu i Barbari da ne traže nikakve usluge od Bubimira jer ona ga dobro poznaje i zna njegove mogućnosti, što sugerira da je, iako je preživio kugu, nakon nekog vremena iz nepoznatog razloga počinio samoubojstvo. To ga je dovelo do posla u toj ustanovi, u kojem je bio jako nezadovoljan i toliko se bunio da su ga izbacili s radnog mjesta. No, umjesto da bude slobodna duša koja može biti sveprisutna i odcijepljena od svojeg samoubilačkog statusa, on je zadobio kletvu koja mu je ograničila kretanje po svojoj volji. Jedini način na koji se on može družiti s ostalim dušama jest ako oni njegovo ime glasno izgovore tri puta zaredom. Kletva uključuje i pravilo da on sam svoje ime ne smije izgovoriti, pa stvara alternativne verzije svoga imena kako bi ga netko mogao pročitati i izgovoriti na pravilan način, npr. Bubimir (izvorno Beetlejuice) postaje Betelguese (isto se izgovara iako je potpuno promijenjeno ime). On izgleda kao mračni klaun iz cirkusa, koji nikada ne laže. To može biti samo uzrok kletve, no kada pokušava lagati, evidentno je da za to nije sposoban. Kad upoznaje Adama i Barbaru, očajnički poduzima sve mjere da bi ga oslobodili jer se dugo vrijeme osjeća zarobljen u svojevrsnoj lampi kao Djinni u Aladinu. Mladi par traži njegove usluge bio-egzorcizma, tj. da istjera novouseljenu obitelj iz njihove kuće. Kako su Beetlejuicove mjere preradikalne, par ubrzo shvati da ipak ne želi imati posla s njim, te on shvati da mora naći drugačiji način da se oslobodi.

Ogorčena Lydia

Članica je obitelji Deetz, koja se uselila u Adamovu i Barbarinu kuću, i mlada Lydia Deetz (Winona Ryder). Ona je povučena, samozatajna, mračno se odijeva i jedina je od svih koja ima mogućnost vidjeti duhove. Ona je postala ikona goth-kulture osamdesetih, još kada nitko nije bio ni svjestan što goth zapravo znači, sve dok se Burton nije odlučio petnaestogodišnjakinju Lydiju prikazati kao najdepresivnije stvorenje na svijetu. Lydiu okružuje više enigmi. Prvo, koji je razlog zašto je ona tako duboko depresivna, a drugo, kako je ona jedina osoba koja uspije vidjeti duhove? Lydia je izgubila svoju biološku majku i otac se ponovo oženio za Deliu Deetz (Catherine O'Hara). Kada se obrati pažnja na način odijevanja, vidljivo je da Lydia oponaša Deliju: obje nose jednako mračnu garderobu, a a uz to im je objema glavni hobi sarkazam. No, kad se Lydia još malo dublje prouči, doznaje se što je uzrok njezine mogućnosti da vidi duhove. U sceni kada piše oproštajno pismo za Adama i Barbaru, jer joj je preteško živjeti u svijetu gdje je nitko ne shvaća, ona piše sljedeće: Ja sam sasvim sama. Kada budete ovo čitali, već sam odavno pošla, skakanjem sa... Nakon toga instinktivno išara riječi o skakanju (slika 1.2). Tu dvije činjenice postaju kristalno jasne. Prva, vezana je uz način samoubojstva, tj. skakanje. Promatranjem arhitekture i mogućnosti u gradiću u kojem se nalazi, ona nema otkud skočiti u smrt. Nema visokih zgrada a sve su kuće dvokatnice. Drugo, ona instinktivno ispisuje odabir načina samoubojstva, koje daje naslutiti da je to probala i prije. To bi objasnilo zašto je nesretna i depresivna cijelo vrijeme. Njezina je majka umrla a, kako je bila više povezana s njom, nego s ocem, njezin život izgubio je smisao. Zadnji udarac vjerojatno je zadao otac ženidbom za Deliju, koja nije nimalo nalik na njenu majku, te se iz tih razloga pokušala ubiti. Njezin pothvat nije bio uspješan, no ostale su posljedice. Sada je u mogućnosti vidjeti duhove.

Brojne Burtonove reference

Cijeli je film popločan referencama Burtonovih najdražih filmova strave i užasa. Crvi sa Saturna jako podsjećaju na crve iz Dunea (David Lynch, 1984., slika 1.3). Nadalje, oblik ustanove u kojoj primaju nove duhove u zagrobni svijet ima iskrivljene prozore i vrata, a jednako deformirana arhitektura prisutna je i u Kabinetu Dr. Kaligarija (Robert Wiene, 1920., slika 2.1), dok je kuća u kojoj se radnja odvija jako nalik kući u Psihu (Hitchcock, 1060., slika 2.2). Skulptura koja je umalo ubila Deliju Deetz nalik je Facehuggeru iz filma 8. putnik (Ridley Scott, 1979., slika 3.1). Također, osvjetljenje samog filma žarkim bojama, poput crvene i zelene, predstavlja hommage redatelju Dariju Argentu, koji svoje filmove utapa u jednako kričave boje (slika 3.2). Burton je iskoristio priliku unijeti što više referenca u film jer je sama atmosfera u Bubimiru nalik parodiji tih velikih filmova strave i užasa. Dakako, Burton ih ne ismijava, nego odaje poštovanje. Njemu ovaj film predstavlja svojevrsnu cirkusku atrakciju uklete kuće, gdje gledatelji trebaju uživati u pruženoj stravi i užasu. Ono što pojačava doživljaj da je film parodija jest mnoštvo zvukova koji su preuzeti iz crtića Zekoslava Mrkve. U ozbiljnim trenutcima niotkud se pojavljuju zvukovi trube, pucnjave ili zvjezdane prašine. Uza sve te zabavne elemente, Burton se odlučio ubaciti dvije plesne scene koje se duboku usjeku u pamćenje. Jedna scena uključuje ples za večerom, a druga se pojavljuje na samom kraju filma i obje su popraćene glazbom Harryja Belafontea, što je kontradiktorna muzika za film koji bi trebao sadržavati stravu i užas. No, upravo su se ti smiješni, apstraktni i kontradiktorni elementi svidjeli svakome tko je odgledao film.

Izvanredni i hrabri pristup redatelja, te tople i smiješne izvedbe uključenih glumaca, kao i portret jednog posebnog svijeta omogućili su da ovaj film postane klasik.