Ekstremno vrtlarenje na Marjanu

Botanički vrt kod većine ljudi budi asocijacije na odmor i relaksaciju svih osjetila, no za studente okupljene u udruzi Lacerta, koji se nakon izvršavanja studentskih obaveza presvlače iz laboratorijskih mantila u trenerke i prihvaćaju fizičkog posla, botanički vrt na Marjanu je mnogo više od toga. Za njih to predstavlja mjesto okupljanja, rada, ekološkog djelovanja, proučavanja i afirmacije u svijet znanosti, ali i evocira uspomene na probijanje kroz raznovrsno smeće – od kućanskog i građevinskog otpada do narkomanskog pribora – te cjelodnevne akcije pročišćavanja vegetacije, odnosno piljenje, čupanje i rezanje divljeg raslinja. Kada tome pribrojimo i boravak u blizini staklenika opasnih po život, možemo reći da se studenti iz Lacerte posljednjih godinu ipo dana bave neuobičajenim sportom – ekstremnim vrtlarenjem.

Biljke iz Indije, Kine... a bit će ih i iz cijelog Mediterana

Naime, novi voditelj Botaničkog vrta, dr. sc. Mirko Ruščić, uključio ih je u projekt revitalizacije tog nekada atraktivnog marjanskog bisera u kojem na površini od 2.5 ha raste preko 1500 vrsta biljaka. Što se do sada napravilo, kakve su mogućnosti i želje za budućnost, saznali smo iz prve ruke, uz ljubazno vodstvo cijelim parkom, od strane profesora Ruščića i predsjednika udruge Lacerta, Ante Juginovića.

 – U Vrtu smo proveli puno vremena, družili se i povezivali kao grupa, ali smo stekli i puno praktičnog znanja o biljkama koje tu rastu, kao i o povijesti samog vrta – kaže Ante. – Kućice koje se nalaze unutar vrta nekada su služile za terensku nastavu, ali tokom godina su prešle u privatne ruke i ruke Društva Marjan. Aktivnosti sa studentima se sada mogu raditi jedino u staklenicima – objašnjava profesor Ruščić.

Jedan pogled na te staklenike otkriva koliko je to opasna zanimacija – svi osim jednoga imaju oštećenja koja mogu rezultirati tragedijom – popucalo i djelomično otpalo staklo te gola armatura upozoravaju da su to objekti u blizini kojih nije baš dobro boraviti. Unatoč tome, u staklenicima brinu o sadnicama te ih pripremaju za presađivanje u vrt.

– Ideja je da vrt, koji je podijeljen na kaskade, sa gornje strane zadrži autohtono raslinje, a sa donje bi predstavili reprezentativan vrt sa biljkama iz cijelog Mediteranskog pojasa. Pošto je vrt bio zapušten posljednjih 30 godina, bor, koji je vrlo agresivan, nametnuo se kao dominantna vrsta na sjevernoj strani, na tome ćemo morati poraditi – kaže profesor Ruščić. Priroda i sama pomaže pri čišćenju – jedan od većih borova, kojega su planirali posjeći, srušio se sam od sebe prije nekoliko dana. Srećom, na uskoj stazi tada nije bilo nikoga.

– Ovaj zid su navodno gradili zatvorenici – govori profesor dok nas vodi stazicom bez ograde prema zapadnom kraju vrta. Nisu, kaže, niti sigurni koje su točno granice vrta pošto kartu sa točno ucrtanim gabaritima nikada nije dobio. U tom, zapuštenijem dijelu, pokazuje nam bunare kojima se napajao vrt u vremenu svog procvata, te dvije špilje. – Ovdje su živjela dva beskućnika – pokazuje na rupe u stijenskoj masi gdje su vidljivi tragovi vatre. Jedan od bunara poslužio je kao odlagalište smeća za neodgovorne pojedince. – Za ovo počistiti, trebali bi angažirati speleologe – kaže profesor.

Za neka stabla nismo ni znali

– U vrtu ima još dosta biljaka koje su posađene u vrijeme kada su se o vrtu sustavno brinuli. Nismo bili svjesni da neka stabla imamo dok nismo prokrčili prostor oko njih. Namjeravamo te biljke ostaviti, označiti, i dodavati nove. One su pokazale da su sigurno prilagođene ovoj klimi pošto su se toliko vremena održale – ističe profesor Ruščić.

Jedna od najprepoznatljivijih biljaka u vrtu svakako je agava, koja nam je stigla iz Meksika. Od nje se, poučio nas je Ante, radi poznata hvarska čipka, ali i meksičko nacionalno piće – tequila. Također se može naći dosta mediteranskih ljekovitih biljaka, što je neke posjetitelje ponukalo da si osiguraju cijeloživotnu zalihu odnoseći sa sobom doslovce čitave busene. – Neki možda nisu ni bili svjesni da se nalaze u botaničkom vrtu i da to ne bi smjeli uzimati – kaže Ante.

Osim vrsta koje su uglavnom pomorci donosili sa putovanja u Indiju, Južnu Ameriku, Kinu; ukrasnih i ljekovitih biljaka, tu rastu i endemske vrste, poput dubrovačke zečine, dalmatinske iglice, i perunike, koja je, kako nam je profesor rekao, proglašena hrvatskim nacionalnim cvijetom.

U vrtu ćete pronaći i dvjestotinjak godina staru maslinu te jedan živi fosil – cikas, koji izgledom podsjeća na palmu, no ustvari se radi o golosjemenjači iz doba mezozoika! – Ako u kafiću vidite jednu od ovih u pitaru, znate da vlasnik ima novaca – smije se profesor.

Dva sata šetnje po botaničkom vrtu prošlo je u sekundi – o svakoj su biljci profesor ili Ante imali poneku informaciju, anegdotu. Vrt je ostavio snažan dojam sadržaja prepunog potencijala, u kojega se isplati uložiti vrijeme i energiju – poput profesora i studenata – ali za neke je radove ipak neophodan novac, pa se tako planovi za budućnost vežu upravo za financije. – Planiramo krajem ljeta pozvati potencijalne donatore na kulturno događanje u vrtu, da se na licu mjesta uvjere o kojem se potencijalu radi – kaže profesor. – Nakon svog našeg uloženog truda, sada je vrt u takvom stanju da se u njega mora ulagati kako bi napokon bio u punoj službi studentima, znanosti, gradu i njegovim gostima – zaključuje Ante.

Lacerta radi puno više, a svi mogu pomoći u uređenju vrta

– Udruga studenata biologije i kemije Lacerta bavi se puno širim spektrom djelatnosti, ali ispalo je tako da smo najprepoznatljiviji postali po radu u Botaničkom vrtu – kaže Ante. – Trenutno imamo tridesetak članova, što redovnih, što izvanrednih, te počasnih. Na pitanje kako prosječan Splićanin može pomoći radu udruge i napretku našeg Botaničkog vrta, Ante odgovara: – Svatko tko želi se uključiti može pratiti našu Facebook stranicu, vidjeti kada su akcije uređenja botaničkog vrta i svojim prisustvom pomoći revitalizaciji. Donacije uvijek dobro dođu, no bojim se da je to za današnje prilike posljednja stvar što možemo tražiti od prosječnog Splićanina...

Nije zatvoren kad piše da je zatvoren

Ne dajte da vas zavaraju zatvorena vrata sa službenom oznakom, kao ni zaključani južni ulaz – splitski botanički vrt otvoren je cijeloga dana za posjetitelje te se svatko može doći uvjeriti kako napreduje.