Poslije Utopije i Bookara

Jel' ovo književna večer ili tečaj za konobare? – pitao je Marko Tomaš u petak Info zoni dok je točio čaše vina za publiku koja je došla uživati u njegovoj poeziji, ali i ćakuli sa raspoloženim Marijom Glavašem, voditeljem Bookare.

Dok su okupljeni namakali grla crvenom tekućinom marke Istina, Marko je pijuckao pivo i komentirao slide show koji je pripremio Marijo, gdje je u kratkim crtama, uz manje i veće preskoke, duhovito komentiran njegov životni put. Jedan od osnivača književnog fanzina Kolaps, organizator većeg broja koncerata, autor pet zbirki poezija, Splićanima je ipak ostao najpoznatiji kao zaštitno lice neprežaljene knjižare Utopia pa su se u razgovoru dotaknuli i toga razdoblja.

– Petar Reić me zvao dok sam bio na Kvaternikovom trgu u Zagrebu da mi ispriča vic: Otvara knjižaru usred Splita, bi li došao dolje? Ne časeći ni časa, odgovorio sam – da! – ispričao je Marko. Premda Utopia nažalost nije opstala, njen utjecaj na kulturnu scenu i danas se osjeća. – Uvijek sam smatrao da su književne večeri dobar i atraktivan klupski program. Nakon zatvaranja Utopie, krenule su druge stvari: Bookvica, Traduki, Skribonauti, evo i Bookara… – komentirao je.

U doba Utopie, Marko je živio na Splitu 3, a sada je kao rezident Udruge Kurs smješten u stanu u Bosanskoj ulici, pa je Marija zanimala usporedba iskustva života u centru i na periferiji (kako mnogi Splićani percipiraju kvartove dalje od Gripa). – Ne patim od toga da živim u centru, ništa na pola sata šetnje nije daleko, ali razumijem tu mediteransku lijenost – nasmijao se Marko.

Dok je na platnu bila prikazana fotomontaža Marka kao natjecatelja br. 2015 u showu HTZ, Marijo ga je upitao o ambicijama i planovima. – Nemam apsolutno nikakve ambicije, nemam mišljenje, ne vjerujem ni u što, samo nastojim živjeti onako kako smatram da je u redu – jasan je bio odgovor.

Nakon ćakule, Marko je čitao pjesme iz nove zbirke, koja bi trebala biti objavljena u rujnu, znakovitoga naziva Bulevar narodne revolucije. – To je najveća ulica u Mostaru i ona dijeli grad na istočni i zapadni dio. Mislim da ne moram objašnjavati simboliku – konstatirao je.

Iz kaosa od papira iz kuverte, pročitao nam je prvo dvije pjesme iz ciklusa Zavičajne pjesme, a zatim je prešao na, kako je rekao, za njega najbitniji ciklus, naime, to je prvi puta da je pisao u ženskom licu. Ciklus Agatino pismo objedinjuje pjesme koje daju glas Agati, ženi koja je odrasla na mjestu židovskog geta u Varšavi.

Za kraj je pročitao i par starijih pjesama. – Ima li koja želja? – pitao je, na što je gospođa iz publike predložila da pročita pjesmu u kojoj ispušta plinove ispod pokrivača, ostavivši ga u čudu pošto se nije mogao sjetiti o kojoj se pjesmi radi. – Čekajte, mislite, prdi pod jorganom? –nasmijao se Marko. Umrijeti ću, a da neću shvatiti tu stoku, pjesma je u kojoj se autor obraća, uz mnoštvo citata i referenci svojstvenih Tomaševoj poeziji, ruskom piscu Venediktu Jerofejevom. I da, spominje se prdac ispod jorgana. – Od svega ovoga, ona to zapamti… – vrtio je u nevjerici glavom Marko.

Nakon osam pročitanih pjesama, svakoj od kojih je prethodio duži ili kraću uvod u kojem je objašnjavao reference, pojedinci/ke iz publike su iskoristili priliku da se fotografiraju sa pjesnikom, zaključivši tako još jednu ugodnu književnu večer.

Bookara za autore mlađe generacije

Bookara, kao simbol povezivanja ljudi u staroj varoškoj kući u kojoj se nalazi Info zona, format je osmišljen za promociju autora mlađe generacije, a održava se kada je u gradu rupa u književnim događanjima, pa ni nema neki stalni raspored.

Do sada su u Zoni vinom publiku počastili Luka Kordić, Irena Delonga, Ivana Čagalj i Martina Vidalić, Nebojša Lujanović te Antun Domazet.