Berlava strana nogometa
Amelia Bolaños bi, po svemu sudeći, ostala savršeno anonimno biće da se nije upucala iz očevog pištolja nakon što je njen Salvador izgubio s 1:0 u prvoj utakmici dodatnih kvalifikacija za Svjetsko protiv Hondurasa.
Kapuściński mi danas pomaže u istraživanju suludih nogometnih pojava. Njegova Wojna futbolowa (Nogometni rat) zanimljiva je knjižica, a kocka me vodi do jednog nepoznatog imena – Amelije Bolaños. Djevojka bi, po svemu sudeći, ostala savršeno anonimno biće da se nije upucala iz očevog pištolja nakon što je njen Salvador izgubio s 1:0 u prvoj utakmici dodatnih kvalifikacija za Svjetsko protiv Hondurasa. Da je uspjela primiriti strasti i sačekati drugu utakmicu, u kojoj je Salvador pobijedio s 3:0, ostala bi živa. Ali, eto...
Ovakvi ili slični ekscesi u Latinskoj Americi nisu izuzetak, često se to događa. U knjizi je opisan i domoljubni čin Augusta Mariage, upravitelja zatvora za osuđenike na doživotnu kaznu u Chilpancingu (pokrajina Guerrero, Meksiko). Mariagi su, blago rečeno, pale rolete kad je Meksiko tukao Belgiju s 1:0, pa je počeo trčati s pištoljem po zatvorskom hodniku i pucati u plafon uzvikujući: Viva Mexico! Ipak, nije mu bilo dovoljno. Otvorio je sve ćelije i pustio na slobodu 142 okorjela kriminalca. Sud ga je poslije oslobodio, a u presudi je pisalo da je to stoga što se ponašao pod utjecajem patriotskog zanosa.
Sjećam se sad i slučaja jednog kolumbijskog vlasnika male obiteljske pekare koji je prvo skršio, a potom i zapalio objekt koji je njemu i obitelji predstavljao jedini izvor prihoda. Razlog? Veliki dan za Kolumbiju, hombre, upalo se u osminu finala, sad još samo da opletemo po Kamerunu, pa jebeš i pekaru... A onda mu se dogodio Higuitin dribling i Roger Milla. Bad luck.
Da sad ne bi ispalo da su samo navijači manijaci, moram kazati koju i o sportskim novinarima. Brazil je, na putu do titule u Meksiku, pobijedio Englesku. Novinar sportskog lista ornal dos Sportes sasvim je logično objasnio tajnu brazilske premoći u članku naslovljenom Isus brani Brazil: Kad god bi lopta poletjela prema našoj branci i kad se činilo da je gol neizbježan, Isus je spuštao svoju nogu s oblaka i raščistio stvar. Priloženi su i crteži da dodatno potkrijepe ovu božansku intervenciju u korist Brazila.
Počinje prvenstvo i pivskotrbušaste, kaučno razlijepljene kreature će se preko noći pretvoriti iz slabo plaćene radne snage ili nimalo plaćene potencijalne radne snage u nogometne stratege, izbornike, sportske novinare i proroke. Sad nije uopće bitno što masu njih ne zna napraviti ni dva na nogu. Masovne euforije jednostavno tako funkcioniraju, kao da se pritisne neko nevidljivo dugme i uređaj počinje brujati. I onda se odjednom loče to i to pivo, dobro sad, loče se ovako ili onako, ali ipak više, osjeća se potreba za kričanjem ili puhanjem ili ispuhivanjem dok se prati putanja okruglog predmeta, pada se u depresije, iskače se iz kože i slično.
Umjesto zaključka jedna obiteljska crtica. Vratio sam se mrtav pijan iz grada kad je Milan Rapaić pokopao Italiju na Ibarakiju 2002., nekako sam otvorio vrata i naslonio se na štok da malo odmorim i uhvatim balansa. Stara mi za to vrijeme sjedi u fotelji i bulji u TV dok suza suzu goni. Oči na sorbulu i crvene kao pome. Zaplićem jezikom, pitam za razlog i dobijam odgovor: – Znala sam da ćemo ih dokusurit.