Arhitekti vs. konzervatori

Društvo Arhitekata Split organiziralo je prošlog tjedna tribinu pod nazivom "Od zaustavljene povijesti do revitalizacije; konzervatorsko - arhitektonska praksa sad i ovdje", jednu u nizu tribina koje bi mogle dati odgovore o stanju u kojem se nalaze arhitektonske, urbanističke i konzervatorske praske danas.

Na tribini su najavljeni: Radoslav Bužančić - Pročelnik konzervatorskog odjela u Splitu, Željko Perković - predsjednik Savjeta prostornog uređenja države te Robert Plejić i Ante Kuzmanić sa Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, no cijela tribina se svela na raspravu u odnosu arhitekti - konzervatori.

Namjera tribine bila je omogućiti bolju percepciju odnosa arhitekata i konzervatora u Splitu. Svjedoci smo da taj odnos zapravo ni najmanje ne funkcionira pa brojni projekti doživljavaju transformacije u raznim nepredviđenim segmentima i nerijetko se zakompliciraju do te mjere da nikada ne ugledaju svjetlo dana.

Arhitekti su kao problem istakli nepostojanje jasnih pravila za pojedina uređenja i adaptacije. Tako se na licu mjesta odlučuje o pojedinom zahvatu pa se u različitim povijesnim cjelinama dobiju jednake kuće, a u istim užim povijesnim cjelinama događaju se mnoge preinake. Konzervatori su takvu situaciju pokušali objasniti nemogućnošću da se na tako povijesno bogatom području odrede jedinstvena pravila, što je potpuno razumljivo, no tu dolazi pitanje konzervatorske podloge za pojedine projekte.

Tko je odgovoran za naknadne izmjene projekta izrađenog prema postavljenim smjernicama, što konzervatore sprječava da se jasno odrede pravila ili čija je to zadaća ako nije konzervatora? Ni ovog puta nismo dobili odgovore na ta i mnoga druga pitanja. Jedini odgovor je potvrda da ne postoji dobra komunikacija između arhitekata i konzervatora. Dok se te dvije strane ne usuglase, dok se jasno ne odrede pravila, urbanizam u Splitu neće dobro funkcionirati. Treba li možda neka treća strana podvući crtu u nekim odlukama i pravilima i postaviti stroža pravila? To ne znamo, no nešto hitno treba mijenjati.

Split nema jasnu viziju uređenja i očuvanja stare jezgre, odnosno kompletnog povijesnog djela grada. Zato ima gomilu nedefiniranih prostora, a i oni koji se definiraju, dožive brojne promjene. Sve dok se dopušta ulazak prometa u užu gradsku jezgru, tek nekoliko metara od Dioklecijanove palače, svima je vrlo jasno - da cijela priča ni najmanje ne funkcionira.