Hrvatskoj fali medija za mlade

O mladima, medijima za mlade i treningu MEDIAtion, održanom u listopadu 2015. u Splitu, u sklopu iostoimenog projekta, razgovarali smo s Anom Tavić iz Alfa Albone, labinske udruge za mlade. Ana je diplomirala ekonomiju, ali, kako tvrdi, nikada nije htjela raditi u tom području i upravo se zbog toga našla u civilnom sektoru. Udruga u kojoj radi ima tri glavna područja djelovanja: informiranje mladih, mobilnost mladih i društveno poduzetništvo, ali je i organizator brojnih projekata međugeneracijske solidarnosti i radionica namijenjenih mladima.

Radionice, druženje – i žuganje

Ana je jedna od sudionica međunarodnog treninga MEDIAtion financiranog iz programa Erasmus Plus, za koji je, ističe, saznala preko pulske udruge ZUM s kojom volonterski surađuje već neko vrijeme kao autorica tekstova u magazinu za mlade 3ska!!!.

– Bilo je to divnih sedam dana u Splitu ispunjenih predivnim ljudima, korisnim i zanimljivim radionicama, hrpom zabave i druženja, ali i žuganjem, splitskim fenomenom koji sam usvojila tijekom boravka. Tako da bih slobodno mogla reći da je trening i više nego ispunio sva moja očekivanja! – kroz smijeh će Ana prisjećajući se treninga u kojem su sudionici aktivno raspravljali i praktično se usavršavali u području medija s naglaskom na medijima za mlade.

Razmjena iskustava i dobre prakse

Kao najzanimljiviji dio treninga, Ana ističe radionice gdje se raspravljalo o razlikama između informacija i propagande, debate, praktične vježbe i sudjelovanje na predstavljanju projekta Okus doma u splitskom klubu Ghetto. Trening je okupio mlade ljude koji već imaju neko iskustvo u radu s mladima i medijima za mlade, a Ana je uspjela iskoristiti svoje prijašnje iskustvo da sa sudionicima podijeli primjere dobre prakse rada udruge ili vlastitog volonterskog angažmana.

– Opis mog posla u udruzi dosta je šarolik, ali mogu reći da me najviše veseli i ispunjava novinarski dio posla. Uređivala sam i vodila polusatnu emisiju za mlade na lokalnom Radio Labinu. Nisam se nikad prije time bavila, ali u radiju sam otkrila još jednu ljubav i nešto čime bih se definitivno više htjela baviti u budućnosti. Osim toga, zadužena sam za održavanje web i Facebook stranice udruge preko koje najčešće komuniciram s mladima odgovarajući na njihove upite. Kako je Alfa Albona udruga za mlade, bavimo se ponajviše njima, pa sam u ove dvije godine imala prilike dosta surađivati s mladima.

Hrvatskoj nedostaje medija za mlade

Za sebe kaže da je optimist i da se uvijek trudi vidjeti pozitivniju stranu svake situacije, ali kao mlada osoba koja svakodnevno komunicira i radi s mladima, Ana ipak misli da je racionalna kada tvrdi da mladi danas nisu u zavidnoj poziciji, što dokazuju i statistički podaci koji ukazuju na pravo stanje (ne)zaposlenosti i uvjeta u kojima mladi žive.

– Onda se tu pojave i mediji, koji tu ne pretjerano pozitivnu sliku prikažu puno negativnijom nego što možda ona i jest, pa kao rezultat nastupaju pasivnost, nemotiviranost i odustajanje od svega – govori Ana i dodaje kako u Hrvatskoj postoji veliki nedostatak medija za mlade.

– Postojeći mediji za mlade orijentirani su prema profitu, privlače određene skupine mladih, mršavi su pri informiranju i ne pružaju mladima dovoljno relevantne informacije. Stoga se upravo ovdje nameće važnost info centara za mlade. Svi koji rade i koji dolaze iz info centara znaju da prilika i informacija za mlade postoji sasvim dovoljno, ponekad čak i previše, ali se dijele među određenom skupinom ljudi kojoj su ti izvori informiranja već poznati – dodaje Ana i zaključuje da upravo zbog tog razloga mnoge informacije ne dođu do svojih ciljanih korisnika.

Do mladih je teško doprijeti

Jedno od rješenja ovakve situacije Ana vidi u povećanju broja medija za mlade koji bi obuhvaćali sve informacije vezane uz sedam prioritetnih područja za mlade iz Nacionalnog programa za mlade s jednim jedinim krajnjim ciljem – informiranje kvalitetnim informacijama.

Nije teško primijetiti da se uz mlade u medijima, pogotovo već pri površnoj analizi mainstream medija, često lijepi epitet pasivni. Moja sugovornica, upitana o ovom fenomenu, tvrdi da nažalost mora potvrditi tu tezu, iako je aktivnih mladih uvijek bilo i uvijek će ih biti. – Ipak, mišljenja sam da su današnje generacije mladih, primjerice oni od 15 do 18 godina, mnogo pasivnije nego što je moja generacija bila. Nedostaje subkultura koje „po definiciji“ žele neke promjene, koje su aktivnije i koje se bore protiv nečega. Barem je to tako u mom gradu – govori mi Ana i nastavlja da je jako teško doprijeti do mladih koji su rođeni s tehnologijom, nezainteresirani i teško ih je oduševiti nečime. – Moramo biti sve kreativniji kako bismo vidjeli ikakve rezultate. Mladi imaju slabu koncentraciju, sve mora biti kratko, brzo i efikasno.

Volontiranje je podcijenjeno

Kao aktivna volonterka tijekom perioda školovanja, ali i sada kada je zaposlena, Ana se osvrnula i na volonterski angažman mladih i istaknula da volontiranje nema imidž kakav zaslužuje.

– Često čujem komentare poput Pa zašto bih radio/la nešto za što nisam plaćen/a? Uz svoj posao, često se uključujem u razne vrste volontiranja i sve svoje volonterske poslove određujem maksimalno profesionalno. Nekad si, zbog prevelike želje i ljubavi prema nečemu, natovarim previše posla pa, dok otkazujem još jednu kavu zbog svojih obveza, čujem komentare poput Pa što te briga, odustani od tog, ionako ne dobivaš pare. Slažem se kako od nečega moraš živjeti i da ne možeš zauvijek volontirati, ali ne odobravam gledanje svega kroz prizmu novca, kao i odnos prema novcu u kojem je on jedini pokretač tvojih aktivnosti.

Djelovati lokalno ili odseliti globalno

Na pitanje o vječnoj dvojbi – djelovati lokalno i pokušati potaknuti neke promjene u zajednici, ili otići trbuhom za kruhom, kao što mnoštvo mladih svakodnevno radi, Ana tvrdi da se njeno mišljenje, kada je riječ o toj dvojbi, mijenja ovisno o različitim varijablama.

– Nekad mi se čini da se borim s vjetrenjačama i da bi mi negdje u inozemstvu bilo lakše, nekad se javi taj inat i želim biti ta koja će napraviti neke promjene i bar malo utjecati na kvalitetu života u zajednici. Dosta je mojih prijatelja i vršnjaka u zadnje vrijeme emigriralo u inozemstvo. Nekima je super, neki su zadovoljni plaćom, ali im fale prijatelji i obitelj, neki pak nisu ni sa čim zadovoljni i vratili bi se doma. Kad bolje razmislim, čini mi se da ću ipak još neko vrijeme djelovati lokalno.


Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 03/15 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.