Ajmo, baba, kupi prnje!

Zakucat će joj u četiri ujutro, dok još spava, da je iznenade, da se ne bi, čuvši da dolaze, sakrila ili pobjegla kroz prozor. Skoro 90ogodišnja će Filomena došepati do vrata i otvoriti, a dečki iz specijalnih državnih postrojbi za obračun s utajivačima i mafijaškom vrhuškom uručiti će joj račun kao pojašnjenje da je dužna toliko i toliko kuna i toliko lipa i kako nema drugih vrijednosti kojima bi se dug namirio (njena pokidana spavaćica, propali madrac s oprugama i štednjak iz sedamdeset četvrte kojem radi samo jedna ploča ipak im nisu zanimljivi), prisiljeni su (pazi, oni su prisiljeni) oduzeti joj stan.

Raus baba! – povikat će jedan od njih i nogom je usmjeriti na ulicu, a baba će padajući kriknuti: Nemoj Slavko, smiluj se! Krik starice proparat će praznu noć.

Ovako će otprilike izgledati naša bliža budućnost ako se usvoji način naplaćivanja poreza na nekretnine čiji je nacrt procurio u javnost. Naime, novi će novčani namet plaćati svi koji posjeduju nekretninu. Dakle svi, bez iznimke, a ne samo oni koji imaju nekorištenu nekretninu, dva stana, višak kvadrata ili drugačije "viškove", već i oni koji imaju jednu malu nekretninu, kojima je to jedina nekretnina koju posjeduju i u kojoj žive, koji u svojih 29 ili 89 godina života drugu nikada nisu ni imali, baš svi, a sve zato što vladajuća struktura nema bolje ideje kako namaknuti novac.

Upravo tako: baba koja ima penziju 793 kune i živi u centru Splita, u stanu od 19 kvadrata, u podrumu stare zgrade koji prokišnjava morat će podmetnuti svoja leđa i pomoći nositi teret krize i na taj način iznijeti svoj komad Hrvatske preko granice u tako željenu uniju, inače će joj doći dečki dovoljno krupni da je mogu svladati i zapljenom naplatiti što državnoj blagajni pripada.

No pitam se, hoće li oni koji imaju hrabrosti predložiti i usvojiti zakon kojim će se omogućiti haračenje u ime novog poreza na nekretnine suočiti oči u oči s babom Filomenom kad za to dođe vrijeme, hoće li oni biti na terenu kad se zakon bude provodio, ili će iz plišem podstavljenih stolica, sa stražnjeg grijanog sjedala službene limuzine, iz toplog doma dok sa srebrnom žlicom kusaju gustu juhu pod slikom proslavljenog akademskog slikara na zidu odašiljati pozitivne emocije i osmijehe namještene na frekvenciju koju hvataju MMF i kojekakve strane rejting agencije.

Ne, neće ni Slavko, ni Radimir, ni Zoran biti tu kad stara Filomena bude zapomagala jer je izgubila mjesto boravka zato što nije mogla platiti namet koji su joj, pošteno kao svakome građaninu, nakalemili, ne pada im na pamet prljati ruke tim bijednim utajivačima i neplatišama poreza, oni će svoj dio posla obaviti amenovanjem zakona koji će dopustiti da porez rukom zagrabi i u najpliće, najrupičastije džepove i tu njihov dio posla završava.

Iskreno, ne bih se čudio da sutra osvane i novi prijedlog, da se uvede porez na nezaposlenost - bilo bi to zaista domišljato, jer samo pogledajte, broj nezaposlenih sve više raste, ciljana publika koja bi bila opterećena ovim nametom sve je veća i time bi priljev u državnu blagajnu bio više nego zadovoljavajući! Čak bi i ocjene MMF-a i rejting agencija bile izvrsne, a zbog inovativnosti Vlada bi bila i u ozbiljnoj konkurenciji za Nobelovu nagradu za ekonomiju.

Ništa me više ne bi iznenadilo. Prođe li ovakav porez na nekretnine bit će to još jedan u nizu udaraca ispod pojasa, šamar u oba obraza napaćenom običnom puku koji, prema mišljenju političkih struktura, mora sam iznijeti teret krize na vlastitim plećima, a oni koji imaju i mogli bi pomoći da se državni financijski fijasko umanji tu su tek da prihvate teret dok ga se raspodjeljuje i lijepo nam ga smjeste.

No, bliži se siječanj. A situacija užasno podsjeća na onu iz 1573. godine. A to što Vlada ispipava teren pokušavajući nam uvaliti nove troškove postupak je koji se ponavlja jer im pod prozorom još ne proviruju vile i kolci potlačenih seljaka ni kudrava kosa Matije Gubeca. Ali to što se ne vide ne znači da ih nema, gospodo, možda su baš u smočnici na koju nam namjeravate opaliti porez.