ACTA? Stay cool...

Ponekad se dogode situacije koje raspale strasti ogromnog broja ljudi, situacije u kojima se ljudi grupiraju oko određenog višeg cilja koji postaje poznat svima jer zauzima velike porcije javnog diskursa. U takvim situacijama, kad se mase ljudi zakače za jedini ispravni cilj i zauzmu snažnu moralnu poziciju iz koje su spremni za najrazličitije akcije, postoje dvije mogućnosti. Ili su svi ti ljudi jako u pravu i sutra će se svijet raspasti ako nešto odmah ne poduzmemo (zato im se bolje pridruži, inače si loš i nemoralan) ili su svi lagano zabrijali i trebali bi malo ohladiti glave. Sa svakom novom sličnom situacijom, sve sam uvjereniji da je drugi zaključak bliži istini. A ni frka oko ACTA-e, čini mi se, nije iznimka.

S jedne strane shvaćam potrebu zaštite intelektualne imovine od krađe (u suprotnom se nečiji talent, trud, novac ili što god oduzimaju ili obezvrjeđuju), a s druge strane me strah mogućih reperkusija: slobodan protok informacija i ideja (sex ideja po riječima Matt Ridleya) ključni su u rastu znanja i razvitku društva. Što nam ACTA donosi po ovom pitanju? Po mišljenju tvrde linije koja joj se protivi, ništa dobrog: ACTA je, po njima, sporazum koji je dogovaran u strogoj tajnosti i koji će korporacijama i državama dati moć kršenja osnovnih ljudskih prava. Internet provideri će pratiti naše aktivnosti na internetu, web stranice će se cenzurirati, privatnost će nestati, a naši podaci bit će svima dostupni. Na granicama će nam pregledavati i laptope. Osim toga, siromašnim državama zabranit će se proizvodnja i trgovina generičkim lijekovima a originalni, koje proizvode strane korporacije, bit će im preskupi i nedostupni. No, ACTA je poprilično okviran sporazum koji pokušava harmonizirati prakse u različitim državama po pitanju intelektualnog vlasništva i prava, te malo toga eksplicitno određuje. Naglašeno je da specifičnosti provedbe ovise o tradicijama pravnih sustava država potpisnica. A EU se kune da su postojeći zakonski standardi već i iznad razine koju bi eventualno zahtijevala ACTA, tako da ovaj sporazum neće unijeti nikakve promjene u zakonski sustav. Također, iznose dokaze da su se pregovori oko ACTA-e vodili po strogim odredbama koje vrijede u tim situacijama te da nisu bili ni više ni manje tajni od ostalih trgovinskih sporazuma. Ističu da ACTA ni u kom slučaju ne zahtijeva nadzor aktivnosti korisnika na internetu ni na granicama kao ni cenzuru web stranica te da joj u fokusu uopće nisu krajnji korisnici već organizirane skupine koje profitiraju na krađi tuđeg vlasništva. Dakle, po njima nikakvog kršenja ljudskih prava neće biti, a u samoj ACTI na više mjesta se stavlja naglasak na "očuvanje temeljnih načela kao što su sloboda izražavanja, fer proces i privatnost". Također, naglašavaju kako ACTA nikako ne ukida pristup lijekovima siromašnim državama jer je to pitanje već riješeno "Doha Deklaracijom o intelektualnom vlasništvu i javnom zdravlju".

Samo iz ovog malog dijalektičkog ping-ponga pro et conta argumentima, može se zaključiti kako je stvar oko ACTA-e podosta kompleksna. A nerazumljiva terminologija međunarodnog prava i velika pravna tradicija trgovinskih sporazuma na koje se nadovezuje onemogućava shvaćanje implikacija dokumenta bilo kome tko nije pravnik. I to dobar. Za sada nam ne ostaje ništa drugo doli pokušati samostalno izvući određene zdravorazumske, laičke zaključke ili se oslanjati na interpretacije upućenijih. No takve interpretacije u ovom su slučaju, zbog poprilične neodređenosti i labavosti dokumenta kao i složenosti pitanja o kojem se rapravlja, većinom subjektivno prosuđivanje, više iz stomaka, a manje iz glave. To je naš domet i to je u redu. Ali, smatram da je jako teško na tako klimavim temeljima betonirati vlastitu poziciju. A još upitnije je iz nje koncesirati moral pa krenuti u lov na vještice: "spašavati internet kakvog znamo" i "osvještavati malog čovjeka" za borbu protiv zlih elita, preneseno, hakirati stranice parolama pravednika a poslije, ako se namjesti situacija, eventualno razbiti i izlog.

Ako oblikuješ stav o nekom problemu, upoznaj se s njim. Ako oblikuješ jako čvrst stav, upoznaj se još više. Ako ne razumiješ dobro problematiku – stay cool. Nemoj imati definitivan stav, to je sasvim u redu izbor. U slučaju ACTA-e teško ga je imati. No, ne formirati definitivan stav nikako ne znači biti pasivan. Baš suprotno, znači otvoriti oči i pratiti što se događa sada i što će se eventualno dogoditi u budućnosti. Jer ako ACTA danas i nije neki big deal, ne znači da nekad neće postati. Upravo neodređenost i nedorečenost dokumenta otvara mogućnost da neki njegovi aspekti kojih danas ne možemo biti svjesni izazovu nepredviđene posljedice u budućnosti. Jer, iz sadašnje pozicije teško je obuhvatiti sve moguće implikacije ovako široko postavljenog sporazuma, pa mi se čini da je jedino razborito rješenje pažljivo motriti daljnji razvoj situacije: hoće li države EU uopće pristati na njega u sadašnjem obliku i ako pristanu, hoće li i na koji način to utjecati na promjene zakonskih odredbi i praksi. U ovom svjetlu valjalo bi otupiti kritičku oštricu protiv trenutačnih bukača i priznati im određene zasluge: iako je izgledno da je trenutačna histerija oko ACTA-e postavljena na klimavim temeljima, alertnost ljudi po ovom pitanju ipak će umanjiti šanse da se u budućnosti nekakva trula i opasna posljedica koja bi ugrožavala ljudska prava (realna opasnost) provuče ispod radara javnosti.