Duel pred radove
15_10_2006
Dan prije početka radova, za kraj(?) priče o uređenju Rive, odlučili smo objaviti "izjavu" obje strane. Kao referentnu izjavu uzeli smo zahtjev Joška Dvornika, a osvrt na njegov zahtjev, priču druge strane, prepustili smo posjetitelju portala i korisniku foruma pod nickom giove.
Od kada traju polemike oko uređenja Rive uredništvo portala split.com.hr zaprima zahtjeve za objavu stavova pojedinaca ili većih i manjih grupa. Shvaćamo ih, split.com.hr sa svojih više od 2000 dnevnih posjetitelja nije tek prozorčić u javnost, već prozor u svijet i to svijet interneta. Unatoč izražavanju nezadovoljstava i čak optužbi da se splitski.portal priklonio jednoj strani, ostali smo dosljedni - na naslovnici plasirati što više informacija, a ne stavova o uređenju Rive. Nismo željeli da cijeli split.com.hr postane poligon za prepucavanje i raspravljanje kad u tu svrhu postoji forum. Svjesni smo da internet forum nije dobro mjesto za dublje rasprave. Skriveni identiteti daju prividnu hrabrost bojažljivima i mudrost budalama pa se moderatorima bilo teško boriti sa primitivcima, a sudionicima rasprave sa neupućenima. Nažalost, nitko nije imao želju ili sposobnost da suprotstavljene strane suprotstavi face to face, uživo, ne nekoj javnoj tribini.
Dan prije početka radova, za kraj(?) priče o uređenju Rive, odlučili smo objaviti "izjavu" obje strane. Kao referentnu izjavu uzeli smo zahtjev Joška Dvornika za sazivanje izvanredne sjednice Gradskog vijeća jer smo pretpostavljali da se on kao Gradski vijećnik sastavljajući službeni dokument potrudio dobro informirati i da je kontaktirao sve ključne osobe u borbi protiv (ovakvog) preuređenja, a i zahtjev za sazivanje sjednice bi trebao sadržavati sve argumente na jednom mjestu.
Osvrt na njegov zahtjev, priču druge strane, smo prepustili korisniku foruma pod nickom giove. Giove je splitski apsolvent studija arhitekture u Zagrebu i zapažen je među mladim arhitektima, a zanima se i za istraživanje razvoja Splita. Uzimajući u obzir i njegovu kompetentnost, upućenost i stav, vjerujemo da smo zadovoljili obje strane.
uredništvo portala split.com.hr
Donosimo vam u cijelosti tekst zahtjeva za sazivanje izvanredne sjednice Gradskog vijeća povodom uređenja Rive.
Zahtjev za sazivanje izvanredne sjednice
Donosimo vam u cijelosti tekst zahtjeva za sazivanje izvanredne sjednice Gradskog vijeća povodom uređenja Rive.
* * *
n/r predsjednika Gradskog vijeća
gosp. Željka Jerkova
Priloženo, dostavljam vam pismeno obrazloženje mojeg zahtjeva za sazivanje izvanredne sjednice gradskog vijeća povodom uređenja Rive.
Uz štovanje,
Joško Dvornik
Splitska Riva - uređenje po projektu studija 3LHD iz Zagreba
Projekt studija 3LHD u odnosu na povijesni razvitak Rive
Jedna od osnovnih značajki stare jezgre Splita (za razliku od nekih drugih također istaknutih cjelina poput Dubrovnika u kojem dominira renesansno barokni sloj) jest koegzistencija različitih povijesnih razdoblja. Ta se značajka stanovito odrazila i na pročelje grada što ga čini Riva.
Dioklecijanova palača, iako najznačajniji povijesni sloj na samoj Rivi, ipak ne dominira cjelinom; srednjovjekovni grad koji se razvijao zapadno od Palače nije se nametnuo na samoj Rivi.
U ranom mletačkom razdoblju izgrađen je baš na Rivi kaštel za vojnu posadu, koji je djelomično srušen, a njegove dvije sačuvane kule samo su dokaz višeslojnosti bez dominacije samo jednog sloja.
U kasnom mletačkom razdoblju grad je bio opasan bastionima iz 17. stoljeća koji se međutim već i zbog obrambenog koncepta utvrde u cjelini vizualno nisu nametnuli splitskoj Rivi.
U klasicističkom razdoblju početka 19. stoljeća koje počinje kratkotrajnom francuskom upravom, Riva se naglo širi prema zapadu slijedeći građevnu liniju Dioklecijanove palače, a novosagrađene kuće svojim su se volumenom i oblicima ipak dale podrediti tradicionalnom karakteru uređenja Rive.
Taj kontinuitet povijesnog razvitka završava historicističko razdoblje u drugoj polovici 19. stoljeća, kada se na zapadnom rubu Rive grade značajni povijesno-arhitektonski ansambl što ga čine Palača Dešković, Prokurative i monumentalna Fontana na njihovom sjecištu.
Za razliku, dakle, od svih navedenih razdoblja, koji su postupno tkali to dragocjeno povijesno tkivo, projektom 3LHD nameće se samo jedan arhitektonsko-umjetnički izraz na potezu Rive, naglašen višebojnim betonskim pločama. "žInteraktivnom fontanom" što je čine samo vodoskoci bez arhitekture, autori su bez imalo sluha za historicistički ambijent propustili prigodu da barem u tom dijelu sačuvaju tradicionalnu višeslojnost tog najviše eksponiranog gradskog prostora i usudili se napraviti ono što nijedno ranije doba u povijesti Splita kao grada nije napravilo.
Osnovna načela
Sadašnja funkcija, oblik i slika Rive rezultat su niza promjena cjeline i pojedinih objekata u dugom razdoblju povijesnog razvoja grada i njegove luke od izgradnje carske palače, preko srednjovjekovne matrice, razdoblja renesanse, klasicizma, do danas. Kroz to dugo povijesno razdoblje slika Rive je definirana kako je doživljavamo danas
Dakle, može se kazati da je osnovni cilj dobiti rješenje uređenja Rive koje neće ni po svojoj strukturi ni po novim elementima mijenjati sliku Rive, dapače koje će biti na razini vrijednosti ovog prostora po strukturi i elementima i koje će valorizirati - naglašavati postojeće vrijednosti u cilju očuvanja njegovog kulturno povijesnog identiteta.
Osvrt
Poznato je kako je grad Split za uređenje Rive kao podlogu prihvatio prvonagrađeni rad Studia 3LHD i s ovim autorima ugovorio izradu idejnog projekta cjelokupnog prostora Rive (od palače Dešković do jugoistočne kule), koji je bez raspisivanja novog natječaja uključio anketni dio i istovremeno glavni i izvedbeni projekt za dio Rive od ulaza u Dioklecijanove podrume do Marmontove ulice.
Dakle, grad Split njegovo poglavarstvo i stručne službe - odredilo se za modernu varijantu uređenja Rive, za rješenje koje sami autori nazivaju "žsmjelim i suvremenim projektom". Ovo odmah provocira ozbiljno pitanje: da li je ovaj "žsmjelim i suvremenim projektom" u suglasju s prethodno iznesenim načelima i neće li ovakav projekt ugroziti povijesne vrijednosti i graditeljsku strukturu ovog simbola Splita. Još više, izbor materijala, urbane opreme i urbanih elemenata mogu trajno ugroziti postojeće vrijednosti ovog prostora, a autohtone materijale i povijesnu urbanu strukturu definitivno namijeniti zaboravu.
To će izgleda biti jedinstven primjer na Jadranskoj obali (možda i na Mediteranu) da se umjesto kamena ili većim dijelom kamena predviđa popločavanje Rive betonskim pločama* da se kao nosači tendi (6x6m) predviđaju viske čelični glomazni stupovi, da se predviđaju čelični nosači rasvjete poput škverskih dizalica koji simboliziraju brodogradnju, a sve to uz povijesnu graditeljsku strukturu, zidove Dioklecijanove palače, palme, zvonik sv.Duje, crkvu sv. Frane, Prokurative, Fontanu (u memoriji!**).
Ovim "smjelim" uređenjem Rive 15 000 m2 površine između mora i palače rijetko će se tko na Mediteranu moći "pohvaliti"! Tim više što ovakvo rješenje središnjeg dijela Rive u cijelosti usmjerava rješenje uređenja ključnih dijelova Rive - Trga dr.Franje Tuđmana i prostora oko Lučke kapetanije. To je jedinstven slučaj u ovoj struci da se najprije uređuje sredina nekog prostora a ne njegovi glavni dijelovi! Zašto, to znaju samo autori ovakvog redoslijeda uređenja?
Gospodo, Riva je jedna cjelina i tako je treba tretirati u projektu i u izvođenju a ono što smo u cjelovitom idejom projektu imali prilike pročitati i čuti od "povlaštenih" informiranih osoba, a poglavito vidjeti u takozvanom filmu Riva je pogubno ja ovaj povijesni prostor u svim elementima, od detalja prema moru do zidova palače i pročelja postojeće graditeljske strukture.
Naročito smo kritični prema filmu (koji je najavljivan kao senzacija), jer to zapravo nije film, to je samo reklama projektu u kojeg sada nakon filma još više sumnjamo. Autorima filma trebalo bi dati nagradu za smisao interpretacije vlastite odgovornosti.
I nakon svega ovoga zaista čudi odnos današnje gradske vlasti prema ovom projektu, njihove hrabrosti, uz pomoć "žpodobne" struke i momentalnih mentora, suprotivi većini, zagovara ovakav projekt i ne dozvoljava građanima Splita da budu detaljno upoznati kako će se urediti naša Riva!
Još jedno ključno pitanje: da li su na ovakav projekt 15 000m2 betonskih ploća suglasnost dali i odgovorni konzervatori? Ako jesu, to građani također moraju znati, jer onda više neće biti sumnje tko je dao suglasnost za uređenje Đardina, za tragičnu dogradnju robne kuće maja na vrhu Marmontove, za uređenje istočne fasade kuće Jelaska koja se ne može urediti, za izgradnju novih objekata u gradskoj jezgri usprkos odredbama PUP-a i GUP-a i tako dalje.
U ovom najdrastičnije slučaju konzervatori se moraju javno očitovati o svim detaljima projekta uređenja Rive, jer je to njihova zakonska dužnost i obveza prema ovoj graditeljskoj baštini i građanstvu s kojima dijele tu blagodat.
Radi svega ovoga, a posebice aspekta očuvanja kulturno-povijesnog identiteta povijesti jezgre grada Splita, zaštićene od UNESCO-a, ovaj projekt uređenja splitske Rive prema zamisli studija 3LHD neprihvatljiv je jer:
*Napomena: sve što je grad Split od Domovinskog rata do danas radio na uređenju javnih prostora primjenjivao se isključivo kamen - cijelo uređenje Radunice, Matošićeve ulice (nedavno upropašteno nestručnim krpanjem o čemu nitko ne priča i ne primjećuje), Marmontova ulica, križeva ulica, projekt ulice kralja Tomislava, Matejuška, obalni rub istočnog dijela Rive i dr. - a ono što je primijenjeno na uređenje obale u Trogiru, oko jedna trećina popločano je betonskim pločama, zorno pokazuje koliko je kameni dio ljepši, prikladniji ambijentu, funkcionalniji u svakom smislu, pravi materijal za ovo podneblje uz naše mora i vrijedno graditeljsko nasljeđe.
**Napomena: već je naveden totalni promašaj zapadnog ruba Rive na trgu dr. Franje Tuđmana gdje projektanti ne predviđaju rekonstrukciju Monumentalne historicističke fontane za koju postoje sigurni podaci o izvornom izgledu i sačuvani ostaci nego predviđaju takozvanu interaktivnu fontanu bez ikakve arhitekture s vodoskocima koji izlaze iz poda. Potpuno pomanjkanje sluha za najvažniji, urbanističko, povijesno, likovno, ambijentalni akcent tog dijela Rive projektant je pokazao izjavom da je važniji pogled od "žProkurativa prema moru".
n/r predsjednika Gradskog vijeća
gosp. Željka Jerkova
Priloženo, dostavljam vam pismeno obrazloženje mojeg zahtjeva za sazivanje izvanredne sjednice gradskog vijeća povodom uređenja Rive.
Uz štovanje,
Joško Dvornik
Splitska Riva - uređenje po projektu studija 3LHD iz Zagreba
Projekt studija 3LHD u odnosu na povijesni razvitak Rive
Jedna od osnovnih značajki stare jezgre Splita (za razliku od nekih drugih također istaknutih cjelina poput Dubrovnika u kojem dominira renesansno barokni sloj) jest koegzistencija različitih povijesnih razdoblja. Ta se značajka stanovito odrazila i na pročelje grada što ga čini Riva.
Dioklecijanova palača, iako najznačajniji povijesni sloj na samoj Rivi, ipak ne dominira cjelinom; srednjovjekovni grad koji se razvijao zapadno od Palače nije se nametnuo na samoj Rivi.
U ranom mletačkom razdoblju izgrađen je baš na Rivi kaštel za vojnu posadu, koji je djelomično srušen, a njegove dvije sačuvane kule samo su dokaz višeslojnosti bez dominacije samo jednog sloja.
U kasnom mletačkom razdoblju grad je bio opasan bastionima iz 17. stoljeća koji se međutim već i zbog obrambenog koncepta utvrde u cjelini vizualno nisu nametnuli splitskoj Rivi.
U klasicističkom razdoblju početka 19. stoljeća koje počinje kratkotrajnom francuskom upravom, Riva se naglo širi prema zapadu slijedeći građevnu liniju Dioklecijanove palače, a novosagrađene kuće svojim su se volumenom i oblicima ipak dale podrediti tradicionalnom karakteru uređenja Rive.
Taj kontinuitet povijesnog razvitka završava historicističko razdoblje u drugoj polovici 19. stoljeća, kada se na zapadnom rubu Rive grade značajni povijesno-arhitektonski ansambl što ga čine Palača Dešković, Prokurative i monumentalna Fontana na njihovom sjecištu.
Za razliku, dakle, od svih navedenih razdoblja, koji su postupno tkali to dragocjeno povijesno tkivo, projektom 3LHD nameće se samo jedan arhitektonsko-umjetnički izraz na potezu Rive, naglašen višebojnim betonskim pločama. "žInteraktivnom fontanom" što je čine samo vodoskoci bez arhitekture, autori su bez imalo sluha za historicistički ambijent propustili prigodu da barem u tom dijelu sačuvaju tradicionalnu višeslojnost tog najviše eksponiranog gradskog prostora i usudili se napraviti ono što nijedno ranije doba u povijesti Splita kao grada nije napravilo.
Osnovna načela
Sadašnja funkcija, oblik i slika Rive rezultat su niza promjena cjeline i pojedinih objekata u dugom razdoblju povijesnog razvoja grada i njegove luke od izgradnje carske palače, preko srednjovjekovne matrice, razdoblja renesanse, klasicizma, do danas. Kroz to dugo povijesno razdoblje slika Rive je definirana kako je doživljavamo danas
- ta slika znatno je bogatija u svom simboličkom nego u oblikovnom sloju. Po tome i svojoj funkcionalnoj prilagodljivosti Riva ima najvažnije odlike središnjeg gradskog prostora.
- ovako definirana vrijednost Rive je i temelj njezine ključne uloge u doživljaju slike grada uz carsku palaču i Marjan
- sva dosadašnja istraživanja jasno potvrđuju da postoji razvijena svijest građana o kulturnoj, povijesnoj i simboličkoj vrijednosti ovog prostora i razini njegovog uređenja
Dakle, može se kazati da je osnovni cilj dobiti rješenje uređenja Rive koje neće ni po svojoj strukturi ni po novim elementima mijenjati sliku Rive, dapače koje će biti na razini vrijednosti ovog prostora po strukturi i elementima i koje će valorizirati - naglašavati postojeće vrijednosti u cilju očuvanja njegovog kulturno povijesnog identiteta.
Osvrt
Poznato je kako je grad Split za uređenje Rive kao podlogu prihvatio prvonagrađeni rad Studia 3LHD i s ovim autorima ugovorio izradu idejnog projekta cjelokupnog prostora Rive (od palače Dešković do jugoistočne kule), koji je bez raspisivanja novog natječaja uključio anketni dio i istovremeno glavni i izvedbeni projekt za dio Rive od ulaza u Dioklecijanove podrume do Marmontove ulice.
Dakle, grad Split njegovo poglavarstvo i stručne službe - odredilo se za modernu varijantu uređenja Rive, za rješenje koje sami autori nazivaju "žsmjelim i suvremenim projektom". Ovo odmah provocira ozbiljno pitanje: da li je ovaj "žsmjelim i suvremenim projektom" u suglasju s prethodno iznesenim načelima i neće li ovakav projekt ugroziti povijesne vrijednosti i graditeljsku strukturu ovog simbola Splita. Još više, izbor materijala, urbane opreme i urbanih elemenata mogu trajno ugroziti postojeće vrijednosti ovog prostora, a autohtone materijale i povijesnu urbanu strukturu definitivno namijeniti zaboravu.
To će izgleda biti jedinstven primjer na Jadranskoj obali (možda i na Mediteranu) da se umjesto kamena ili većim dijelom kamena predviđa popločavanje Rive betonskim pločama* da se kao nosači tendi (6x6m) predviđaju viske čelični glomazni stupovi, da se predviđaju čelični nosači rasvjete poput škverskih dizalica koji simboliziraju brodogradnju, a sve to uz povijesnu graditeljsku strukturu, zidove Dioklecijanove palače, palme, zvonik sv.Duje, crkvu sv. Frane, Prokurative, Fontanu (u memoriji!**).
Ovim "smjelim" uređenjem Rive 15 000 m2 površine između mora i palače rijetko će se tko na Mediteranu moći "pohvaliti"! Tim više što ovakvo rješenje središnjeg dijela Rive u cijelosti usmjerava rješenje uređenja ključnih dijelova Rive - Trga dr.Franje Tuđmana i prostora oko Lučke kapetanije. To je jedinstven slučaj u ovoj struci da se najprije uređuje sredina nekog prostora a ne njegovi glavni dijelovi! Zašto, to znaju samo autori ovakvog redoslijeda uređenja?
Gospodo, Riva je jedna cjelina i tako je treba tretirati u projektu i u izvođenju a ono što smo u cjelovitom idejom projektu imali prilike pročitati i čuti od "povlaštenih" informiranih osoba, a poglavito vidjeti u takozvanom filmu Riva je pogubno ja ovaj povijesni prostor u svim elementima, od detalja prema moru do zidova palače i pročelja postojeće graditeljske strukture.
Naročito smo kritični prema filmu (koji je najavljivan kao senzacija), jer to zapravo nije film, to je samo reklama projektu u kojeg sada nakon filma još više sumnjamo. Autorima filma trebalo bi dati nagradu za smisao interpretacije vlastite odgovornosti.
I nakon svega ovoga zaista čudi odnos današnje gradske vlasti prema ovom projektu, njihove hrabrosti, uz pomoć "žpodobne" struke i momentalnih mentora, suprotivi većini, zagovara ovakav projekt i ne dozvoljava građanima Splita da budu detaljno upoznati kako će se urediti naša Riva!
Još jedno ključno pitanje: da li su na ovakav projekt 15 000m2 betonskih ploća suglasnost dali i odgovorni konzervatori? Ako jesu, to građani također moraju znati, jer onda više neće biti sumnje tko je dao suglasnost za uređenje Đardina, za tragičnu dogradnju robne kuće maja na vrhu Marmontove, za uređenje istočne fasade kuće Jelaska koja se ne može urediti, za izgradnju novih objekata u gradskoj jezgri usprkos odredbama PUP-a i GUP-a i tako dalje.
U ovom najdrastičnije slučaju konzervatori se moraju javno očitovati o svim detaljima projekta uređenja Rive, jer je to njihova zakonska dužnost i obveza prema ovoj graditeljskoj baštini i građanstvu s kojima dijele tu blagodat.
Radi svega ovoga, a posebice aspekta očuvanja kulturno-povijesnog identiteta povijesti jezgre grada Splita, zaštićene od UNESCO-a, ovaj projekt uređenja splitske Rive prema zamisli studija 3LHD neprihvatljiv je jer:
- unosi sasvim novi arhitektonski izraz na "žpročelje" zaštićene povijesne jezgre, što se ne može shvatiti kao "žinterpolacija novog u staro" nego nametanje potpuno novog izgleda jednom povijesnom ambijentu koji se razvijao u različitim povijesnim razdobljima od Dioklecijanove palače, srednjovjekovnog proširenja, mletačkog kaštela, renesansnih i baroknih utvrđenja do klasicizma i historicizma.
- unosi ispred pročelja Dioklecijanove palače u dužini od više stotina metara na površini od oko 15 000m2 betonski pod kao materijal neprimjeren kulturnom podneblju Dalmacije, karakterističnom po primjeni kamena. Točno je da se pod Rive mijenjao od zemlje do asfalta, kao materijala koji nisu prikladni za Rivu, ali tehničko poboljšanje ne smije nametnuti ambijentalno neprihvatljivo višebojnim betonskim pločama.
- negiranje tradicionalnih elemenata povijesne splitske rive (uz totalno nepoznavanje klimatsko maritimnih karakteristika akvatorija gradske luke) projektanti su pokazali između ostaloga, i projektiranjem tendi s čeličnim glomaznim nosačima koje će se uslijed vjetra same zatvarati.
- Sve predviđeno ovim rješenjem studija 3LHD podsjeća na rješenje iz projekta AFCO a suprotno načelima kja smo gore naveli.
*Napomena: sve što je grad Split od Domovinskog rata do danas radio na uređenju javnih prostora primjenjivao se isključivo kamen - cijelo uređenje Radunice, Matošićeve ulice (nedavno upropašteno nestručnim krpanjem o čemu nitko ne priča i ne primjećuje), Marmontova ulica, križeva ulica, projekt ulice kralja Tomislava, Matejuška, obalni rub istočnog dijela Rive i dr. - a ono što je primijenjeno na uređenje obale u Trogiru, oko jedna trećina popločano je betonskim pločama, zorno pokazuje koliko je kameni dio ljepši, prikladniji ambijentu, funkcionalniji u svakom smislu, pravi materijal za ovo podneblje uz naše mora i vrijedno graditeljsko nasljeđe.
**Napomena: već je naveden totalni promašaj zapadnog ruba Rive na trgu dr. Franje Tuđmana gdje projektanti ne predviđaju rekonstrukciju Monumentalne historicističke fontane za koju postoje sigurni podaci o izvornom izgledu i sačuvani ostaci nego predviđaju takozvanu interaktivnu fontanu bez ikakve arhitekture s vodoskocima koji izlaze iz poda. Potpuno pomanjkanje sluha za najvažniji, urbanističko, povijesno, likovno, ambijentalni akcent tog dijela Rive projektant je pokazao izjavom da je važniji pogled od "žProkurativa prema moru".
* * *
Osvrt na zahtjev
* * *
Zašto sam ovim osvrtom odlučio odgovoriti na zahtjev gradskog vijećnika Joška Dvornika za saziv izvanredne sjednice Gradskog vijeća o uređenju rive? Postoji više razloga, ali najupečatljiviji je onaj da je borba nekih za rušenje najvažnijeg projekta ovoga grada došla u ruke političara opće prakse i na taj način poprimila institucionalni nivo. Zašto se gospodin Dvornik toliko žustro bori da sruši ono što je prvo prihvatila prošla gradska vlast, a odlučila provesti ova današnja? I to na kakav način se bori... Njegov zahtjev za izvanrednom sjednicom je, metaforično rečeno, kao igra briškule u kojoj su po njemu i dinari i špade i baštone i kupe - aduti. Jer toliko skakanja samome sebi u usta i toliko elementarnog nepoznavanja urbanističkih osnova ne priliči nekome tko sjedi u gradskom vijeću. Nekad je potrebno upitat za savjet nekoga tko razumije gradivo radije nego pisati stvari koje jednostavno ne stoje. I u nekim pitanjima jednostavno treba struci dati da radi ono za što je stručna...
Konkretno, gospodin Dvornik navodi: "Jedna od osnovnih značajki stare jezgre Splita jest koegzistencija različitih povijesnih razdoblja. Ta se značajka u stanovitom smislu odrazila i na pročelje grada što ga čini Riva", dok kasnije jasno navodi "Za razliku, od svih navedenih razdoblja, koji su postepeno tkali to dragocjeno povijesno tkivo, projektom 3LHD nameće se samo jedan arhitektonsko-umjetnički izraz na potezu Rive..."
Prvi navod apsolutno stoji, ali ovaj drugi sigurno nije glas razuma. Jer apsurdno je uopće pričati kako bi riva trebala imati dva ili više arhitektonsko-umjetničkih izričaja. Znaju svi, pa i gospodin Dvornik da je riva jedinstven prostor i tako ju treba tretirati. Ne možemo prilikom uređenja istu tretirati drugačije. Jedinstveno uređenje na jedinstvenom prostoru. Bez obzira što fasada iste priča puno različitih priča. Jednaka je stvar i s novim slojem jer on će pričati svoju priču, ali njegova priča sigurno neće narušiti onu već postojeću. Zato pitam gospodina Dvornika: Zar je riva trebala biti uređena fragmentarno, ispred svake kuće u duhu tog razdoblja? Svako tko iole razumije materiju svjestan je kakvo pogubno rješenje bi se dobilo tim pristupom. Ili gospodin Dvornik hoće reći da da se uređenju prostora trebalo pristupiti s premisama iz vremena Dioklecijana, Mletaka, Napoleona odnosno Marmonta, ili pak Bajamontija? Svako vrijeme nosi svoj izričaj, pa su i ova prošla vremena dala svoj obol, a to danas rade i neki novi klinci.
"Novosagrađene kuće svojim su se volumenom i oblicima ipak znale podrediti tradicionalnom karakteru do tada izgrađenog dijela Rive." Ovaj navod je posebno grozan jer daje dva moguća odgovora. Ili je riječ o elementarnom nepoznavanju gradiva ili je svjesno plasirana laž od strane osobe koja je visoko pozicionirana. Naime, apsurdna je tvrdnja da su te kuće svojim volumenom i oblicima podređene okolini. Dajem samo dva egzaktna primjera na samoj sredini rive. Riječ je prije svega o zgradi banke, koja svojim prenaglašenim volumenom jednostavno odudara od svih ostalih zgrada. I naprosto se nije uklopila. Da ne govorim o tome kako ista zgrada zatvara vizuru na mletački bastion koji je nota bene puno kvaltitetniji objekt arhitektonski, a bogme i povijesno. Oblikovno zgrada banke kao i većina zgrada na zapadnom dijelu središnje rive nosi pseudobarokni štih karakterističan za prostore središnje Europe, a nikako za Mediteran. Drugi primjer je zgrada u neposrednoj blizini koja je oblikovana u maurskom stilu, koji pak nema nikakve veze s našom kulturom niti našim podnebljem. Razlog činjenici da ih vi, ja i mnogi drugi doživljavamo tradicionalnim je zato što su tu od prije našeg rođenja, a ne zato što su uklopljene ili odgovaraju svojim vrijednosti ovom podneblju. Moje je novo pitanje: "Koliko vremena treba proći da bi nešto postalo tradicionalno?" Pet godina, pedeset godina, sto godina, dvjesto godina...
"Projekt uređenja Rive ne bi smio utjecati na promjenu urbane strukture tj. slike Rive koju čine dijelovi sačuvanih povijesnih slojeva, koji ne bi smjeli izgubiti svoju stukturalnu ulogu u budućem rješenju ovog prostora." Opet se iz riječi gospodina Dvornika iščitava nepoznavanje materije i neshvaćanje onoga što projekt uređenja donosi. Jer da je projekt pravilno shvaćen ovaj argument se ne bi niti iznosio. Parterno uređenje koje zamjenjuje apsolutno neprihvatljivi asfalt sigurno ne narušava sliku, niti to čini iti jedan element urbane opreme. Jedina izrazita funkcionalna promjena koju će Riva doživiti je odmak štekata od same fasade čime će se ista lakše čitati što je apsolutno suprotno od onoga što gospodin Dvornik tvrdi. Niti će nova Riva mijenjati urbanu strukturu, niti će onemogućiti iščitavanje povijesnih slojeva. Znalo se događati da uređenje pojedinih javnih prostora mijenja karakter prostora, ali ovdje to naprosto nije slučaj...
"To će izgleda biti jedinstven primjer na našoj jadranskoj obali (možda i na Mediteranu) da se umjesto kamena ili većim dijelom kamena predviđa popločavanje rive betonskim pločama, da se kao nosači tendi predviđaju visoki čelični glomazni stupovi, da se predviđaju čelični nosači rasvjete poput škverskih dizalica koji simboliziraju brodogradnju, a sve to uz povijesnu graditeljsku strukturu..." Gospodin Dvornik opet gleda parcijalnu sliku stvarnosti, jer kako drugačije tumačiti ovu izjavu, ako je poznato da su velikom većinom, osim naravno same palače, kuće na Rivi ožbukane, a ne kamene, da tako ožbukane kuće sakrivaju one ljepše i tradicionalnije koje ostaju u pozadini. A opet je činjenica da bez obzira što kamen neće prevladavati, da će ga biti više nego dosad. Rasvjetni stupovi su i danas željezni, bili su željezni i onda kad su u njima bile plinske svijeće, tako da ni ta opaska ne stoji, a ako je nekome kvalitetnije današnje rješenje tendi, onda stvarno ne znam o čemu uopće pričati. Htjeli vi to priznati ili ne, i brodogradnja je dio tradicije Splita, ne samo Škver, nego i svi oni kalafati koji su utabali stazu kojom je Škver nastao. Ako je postavljanje jednoga hommagea škveru i tisućama Splićana koji su radili i zarađivali svoj kruh u njemu, kontra tradicije ovoga grada onda neki ne zaslužuju tu tradiciju.
Priča s klupama je zaseban slučaj. Ove današnje naprosto nisu mediteranske, a možda ni ove buduće neće doživit tu kategorizaciju. Međutim, govoreći o klupi koju istu možemo pronaći i na zagrebačkom Gornjem gradu i osječkoj Tvrđi, da ne prelazimo okvire Hrvatske, sigurno je ne može imat atribut "žmediteranska" ispred svog imena. To šta je se vi sjećate od pamtivjeka, ne znači da oblikovno pripada mediteranu.
Nekoliko drugih opaski je također zanimljivo, ali nisu presudne u globalu. Primjerice opaska gospodina Dvornika da se novi izraz rive ne može shvatiti kao interpolacija nego nametanje nečega novoga je naprosto smiješan. Za primjer povijesnih interpolacija visoke razine treba samo prošetati stotinjak metara do Peristila, pa vidjeti što je kvalitetna interpolacija. I ne govorim tu samo o "novoj" Šegvićevoj banci, nego o povijesnim zdanjima koja su jako različita od prvotnog ambijenta prostora. Ali da, vi se toga ne sjećate pa je to tradicionalno i neupitno poput svetog pisma. Naprosto je apsurdna tvrdnja da je novo uređenje rive nametanje nečega što će u konačnici srušiti vrijednost postojećeg. Ja tvrdim da će postojećem dati jednu novu kvalitetu.
Prema definiciji gradova kroz povijesno-kulturno jedinstvo kaže se da svaki grad ne prima ono što bi mogao jer ljudi nisu spremni ili sposobni prihvatiti ideje ili prijedloge o razvoju grada koje im se nude. Ima gradova koji životare i gradova koji se grade. Split je kroz svoju povijest bio uvijek pripadnik ove druge struje. Kroz ovaj grad je prošla hrpa graditelja s vizionarskim idejama. Počevši od Dioklecijana, preko srednjovjekovnog naseljavanja unutar zidina i brojnih intervencija renesanse i baroka, gdje je većina tih graditelja ostala anonimna, do Marmontove gradnje, pa preko velikog arhitekta Fabijana Kaliterne s njegovim nedosanjanim vizijama sve do velikana splitske moderne na čelu s bardom arhitekture profesorom Nevenom Šegvićem. Svi su oni dali svoj obol razvoju ovog gradu i to u duhu svoga vremena. S današnjeg aspekta nisu sve napravili savršeno, ali su uvijek išli korak unaprijed, korak dalje. I tko ste sad vi gospodine Dvornik, ili pak ja ili bilo tko drugi da zaustavi napredak samo zato što se nekome ne sviđa oblikovno uređenje koje spada u domenu rasprave o lijepome, a lijepo je subjektivan pojam. Ne dozvolite da ovaj grad prijeđe u onu drugu kategoriju, gradova koji životare, da se opet nalijepi stigma grada slučaja. Jer zapamtite, samo grad koji se razvija može postati čuvar svoje tradicije... A jednoga dana neki drugi ljudi će za buduću rivu vjerojatno reći da je dio tradicije ovoga grada. Samo treba proći vrijeme, na koje nitko ne može utjecati.
Zašto sam ovim osvrtom odlučio odgovoriti na zahtjev gradskog vijećnika Joška Dvornika za saziv izvanredne sjednice Gradskog vijeća o uređenju rive? Postoji više razloga, ali najupečatljiviji je onaj da je borba nekih za rušenje najvažnijeg projekta ovoga grada došla u ruke političara opće prakse i na taj način poprimila institucionalni nivo. Zašto se gospodin Dvornik toliko žustro bori da sruši ono što je prvo prihvatila prošla gradska vlast, a odlučila provesti ova današnja? I to na kakav način se bori... Njegov zahtjev za izvanrednom sjednicom je, metaforično rečeno, kao igra briškule u kojoj su po njemu i dinari i špade i baštone i kupe - aduti. Jer toliko skakanja samome sebi u usta i toliko elementarnog nepoznavanja urbanističkih osnova ne priliči nekome tko sjedi u gradskom vijeću. Nekad je potrebno upitat za savjet nekoga tko razumije gradivo radije nego pisati stvari koje jednostavno ne stoje. I u nekim pitanjima jednostavno treba struci dati da radi ono za što je stručna...
Konkretno, gospodin Dvornik navodi: "Jedna od osnovnih značajki stare jezgre Splita jest koegzistencija različitih povijesnih razdoblja. Ta se značajka u stanovitom smislu odrazila i na pročelje grada što ga čini Riva", dok kasnije jasno navodi "Za razliku, od svih navedenih razdoblja, koji su postepeno tkali to dragocjeno povijesno tkivo, projektom 3LHD nameće se samo jedan arhitektonsko-umjetnički izraz na potezu Rive..."
Prvi navod apsolutno stoji, ali ovaj drugi sigurno nije glas razuma. Jer apsurdno je uopće pričati kako bi riva trebala imati dva ili više arhitektonsko-umjetničkih izričaja. Znaju svi, pa i gospodin Dvornik da je riva jedinstven prostor i tako ju treba tretirati. Ne možemo prilikom uređenja istu tretirati drugačije. Jedinstveno uređenje na jedinstvenom prostoru. Bez obzira što fasada iste priča puno različitih priča. Jednaka je stvar i s novim slojem jer on će pričati svoju priču, ali njegova priča sigurno neće narušiti onu već postojeću. Zato pitam gospodina Dvornika: Zar je riva trebala biti uređena fragmentarno, ispred svake kuće u duhu tog razdoblja? Svako tko iole razumije materiju svjestan je kakvo pogubno rješenje bi se dobilo tim pristupom. Ili gospodin Dvornik hoće reći da da se uređenju prostora trebalo pristupiti s premisama iz vremena Dioklecijana, Mletaka, Napoleona odnosno Marmonta, ili pak Bajamontija? Svako vrijeme nosi svoj izričaj, pa su i ova prošla vremena dala svoj obol, a to danas rade i neki novi klinci.
"Novosagrađene kuće svojim su se volumenom i oblicima ipak znale podrediti tradicionalnom karakteru do tada izgrađenog dijela Rive." Ovaj navod je posebno grozan jer daje dva moguća odgovora. Ili je riječ o elementarnom nepoznavanju gradiva ili je svjesno plasirana laž od strane osobe koja je visoko pozicionirana. Naime, apsurdna je tvrdnja da su te kuće svojim volumenom i oblicima podređene okolini. Dajem samo dva egzaktna primjera na samoj sredini rive. Riječ je prije svega o zgradi banke, koja svojim prenaglašenim volumenom jednostavno odudara od svih ostalih zgrada. I naprosto se nije uklopila. Da ne govorim o tome kako ista zgrada zatvara vizuru na mletački bastion koji je nota bene puno kvaltitetniji objekt arhitektonski, a bogme i povijesno. Oblikovno zgrada banke kao i većina zgrada na zapadnom dijelu središnje rive nosi pseudobarokni štih karakterističan za prostore središnje Europe, a nikako za Mediteran. Drugi primjer je zgrada u neposrednoj blizini koja je oblikovana u maurskom stilu, koji pak nema nikakve veze s našom kulturom niti našim podnebljem. Razlog činjenici da ih vi, ja i mnogi drugi doživljavamo tradicionalnim je zato što su tu od prije našeg rođenja, a ne zato što su uklopljene ili odgovaraju svojim vrijednosti ovom podneblju. Moje je novo pitanje: "Koliko vremena treba proći da bi nešto postalo tradicionalno?" Pet godina, pedeset godina, sto godina, dvjesto godina...
"Projekt uređenja Rive ne bi smio utjecati na promjenu urbane strukture tj. slike Rive koju čine dijelovi sačuvanih povijesnih slojeva, koji ne bi smjeli izgubiti svoju stukturalnu ulogu u budućem rješenju ovog prostora." Opet se iz riječi gospodina Dvornika iščitava nepoznavanje materije i neshvaćanje onoga što projekt uređenja donosi. Jer da je projekt pravilno shvaćen ovaj argument se ne bi niti iznosio. Parterno uređenje koje zamjenjuje apsolutno neprihvatljivi asfalt sigurno ne narušava sliku, niti to čini iti jedan element urbane opreme. Jedina izrazita funkcionalna promjena koju će Riva doživiti je odmak štekata od same fasade čime će se ista lakše čitati što je apsolutno suprotno od onoga što gospodin Dvornik tvrdi. Niti će nova Riva mijenjati urbanu strukturu, niti će onemogućiti iščitavanje povijesnih slojeva. Znalo se događati da uređenje pojedinih javnih prostora mijenja karakter prostora, ali ovdje to naprosto nije slučaj...
"To će izgleda biti jedinstven primjer na našoj jadranskoj obali (možda i na Mediteranu) da se umjesto kamena ili većim dijelom kamena predviđa popločavanje rive betonskim pločama, da se kao nosači tendi predviđaju visoki čelični glomazni stupovi, da se predviđaju čelični nosači rasvjete poput škverskih dizalica koji simboliziraju brodogradnju, a sve to uz povijesnu graditeljsku strukturu..." Gospodin Dvornik opet gleda parcijalnu sliku stvarnosti, jer kako drugačije tumačiti ovu izjavu, ako je poznato da su velikom većinom, osim naravno same palače, kuće na Rivi ožbukane, a ne kamene, da tako ožbukane kuće sakrivaju one ljepše i tradicionalnije koje ostaju u pozadini. A opet je činjenica da bez obzira što kamen neće prevladavati, da će ga biti više nego dosad. Rasvjetni stupovi su i danas željezni, bili su željezni i onda kad su u njima bile plinske svijeće, tako da ni ta opaska ne stoji, a ako je nekome kvalitetnije današnje rješenje tendi, onda stvarno ne znam o čemu uopće pričati. Htjeli vi to priznati ili ne, i brodogradnja je dio tradicije Splita, ne samo Škver, nego i svi oni kalafati koji su utabali stazu kojom je Škver nastao. Ako je postavljanje jednoga hommagea škveru i tisućama Splićana koji su radili i zarađivali svoj kruh u njemu, kontra tradicije ovoga grada onda neki ne zaslužuju tu tradiciju.
Priča s klupama je zaseban slučaj. Ove današnje naprosto nisu mediteranske, a možda ni ove buduće neće doživit tu kategorizaciju. Međutim, govoreći o klupi koju istu možemo pronaći i na zagrebačkom Gornjem gradu i osječkoj Tvrđi, da ne prelazimo okvire Hrvatske, sigurno je ne može imat atribut "žmediteranska" ispred svog imena. To šta je se vi sjećate od pamtivjeka, ne znači da oblikovno pripada mediteranu.
Nekoliko drugih opaski je također zanimljivo, ali nisu presudne u globalu. Primjerice opaska gospodina Dvornika da se novi izraz rive ne može shvatiti kao interpolacija nego nametanje nečega novoga je naprosto smiješan. Za primjer povijesnih interpolacija visoke razine treba samo prošetati stotinjak metara do Peristila, pa vidjeti što je kvalitetna interpolacija. I ne govorim tu samo o "novoj" Šegvićevoj banci, nego o povijesnim zdanjima koja su jako različita od prvotnog ambijenta prostora. Ali da, vi se toga ne sjećate pa je to tradicionalno i neupitno poput svetog pisma. Naprosto je apsurdna tvrdnja da je novo uređenje rive nametanje nečega što će u konačnici srušiti vrijednost postojećeg. Ja tvrdim da će postojećem dati jednu novu kvalitetu.
Prema definiciji gradova kroz povijesno-kulturno jedinstvo kaže se da svaki grad ne prima ono što bi mogao jer ljudi nisu spremni ili sposobni prihvatiti ideje ili prijedloge o razvoju grada koje im se nude. Ima gradova koji životare i gradova koji se grade. Split je kroz svoju povijest bio uvijek pripadnik ove druge struje. Kroz ovaj grad je prošla hrpa graditelja s vizionarskim idejama. Počevši od Dioklecijana, preko srednjovjekovnog naseljavanja unutar zidina i brojnih intervencija renesanse i baroka, gdje je većina tih graditelja ostala anonimna, do Marmontove gradnje, pa preko velikog arhitekta Fabijana Kaliterne s njegovim nedosanjanim vizijama sve do velikana splitske moderne na čelu s bardom arhitekture profesorom Nevenom Šegvićem. Svi su oni dali svoj obol razvoju ovog gradu i to u duhu svoga vremena. S današnjeg aspekta nisu sve napravili savršeno, ali su uvijek išli korak unaprijed, korak dalje. I tko ste sad vi gospodine Dvornik, ili pak ja ili bilo tko drugi da zaustavi napredak samo zato što se nekome ne sviđa oblikovno uređenje koje spada u domenu rasprave o lijepome, a lijepo je subjektivan pojam. Ne dozvolite da ovaj grad prijeđe u onu drugu kategoriju, gradova koji životare, da se opet nalijepi stigma grada slučaja. Jer zapamtite, samo grad koji se razvija može postati čuvar svoje tradicije... A jednoga dana neki drugi ljudi će za buduću rivu vjerojatno reći da je dio tradicije ovoga grada. Samo treba proći vrijeme, na koje nitko ne može utjecati.
* * *
Fotografije u tekstu - Riva 80ih, da ne bi bilo zabune ;)
Fotografije u tekstu - Riva 80ih, da ne bi bilo zabune ;)