SP u Njemačkoj
15_06_2006
Nogomet. Naganjanje komada kože između dvadeset dva igrača. Ćetiri suca. Stotine fotoreportera. Tisuće i tisuće navijača. Borba za taj dragocjeni komadić papira. Organizacija savršena. Bar kad pričamo o SP u Njemačkoj.
Nogomet. Naganjanje komada kože između dvadeset dva igrača. Četiri suca. Stotine fotoreportera. Tisuće i tisuće navijača. Borba za taj dragocjeni komadić papira. Organizacija savršena. Bar kad pričamo o SP u Njemačkoj.
Započeti pisati tekst o boravku u Njemačkoj tijekom Svjetskog prvenstva u nogometu, nije bio nimalo lagan zadatak. Jer proteklih nekoliko mjeseci nema tiskanog, virtualnog, televizijskog... medija koji nije velik prostor posvetio upravo najvažnijoj stvari na svijetu (bez navodnika), pa se neću ni trudit smišljati nešto posebno originalno :) Sjedim na velikom balkonu šesterokatnice u samom središtu Berlina, pišem na posuđenom laptopu. Temperatura je preko 30 stupnjeva. Sparno ko u srid lita kad bi se samo utočali u more i spavali. Na susjednom krovu postarja Njemica se sunča u toplesu. Moran slušat kako cestom prolaze polupijani Švedi i Paragvajci koji sutra igraju svoju utakmicu odluke na Olimpijskom stadionu. I nek mi samo neko kaže da mi je dobro :)
Ćitava avantura započela je kad se još u nedilju ranom zorom zaputio veseli kvartet iz Splita. Njima su karte za utakmice s Brazilom i Australijom pale kao mana s neba (kupujemo onu za Japan) i od tada čitava dva miseca traje odbrojavanje, kombiniranje smještaja, pokušaja da se cifra od tisuću eura koje smo nekako skrpili za dva tjedna smanji na što manji iznos (šta automatski znači veći broj decilitara piva). Već auto cestom bilo je jasno da se čitava kolonija Hrvata seli u domovinu piva i kobasica, jer su benzinske postaje i sva usputna stajališta bila puna naših ljudi iz čijih je automobila sviralo - domoljubno. A što bi drugo :)
Put u malom renault cliju rastegao se na 36 sati, jer osim spavanja na austrijsko-njemačkoj granici i nekoliko odgledanih utakmica, gotovo nije bilo benzinske na kojoj nismo stali po pivu i piš pauzu. Kombinirano.
Nakon što smo se smistili u ovom stanu u Berlinu (hvala rodbini jer inače bi spavali u nekoj rupi kilometrima daleko) slijedilo je navijačko uvježbavanje po ulicama. Prvo smo svratili u toliko hvaljeni King (poznat po kladioničarskom skandalu) i ubrzo ga napustili. Jer kombinacija užasne gužve, zagušljivog zraka, tople pive (točene nestalo, samo Heineken), bez leda i pritom uz muziku prikladnu nekakvom gej klubu, nikako nije odgovarala našem trenutnom raspoloženju.
Karlovačko korner. Taksijem deset eura od centra. Smješteno u ponešto boljoj verziji naše Kocke ili zagrebačke Tvornice, s velikim dvorištem (koje smo skužili tek pri odlasku). Svirao je Škoro, uz kojeg su se zabavili i oni koji se čitav život kunu na urbano :) Izgubili glas - štoviše hahaha Svaka čast Karlovačkom koji nisu uvalili zajeb ko ekipa iz Kinga, jer pivo je bilo jeftino (1,6 eura), hladno i relativno brzo natočeno.
U slijedećem nastavku o danu D. Dugoočekivanom susretu s najboljom momčadi na svijetu. Olimpijski stadion. Kao u snu.